Siječanj 1973.: Premda je diplomirao pravo, Bogdan Žižić je paragrafe i debele knjižurine brzo zamijenio filmskom kamerom!
"Moj prvi susret s filmom bilo je statiranje u Bauerovu filmu Ne okreći se, sine", kaže zagrebački filmski redatelj Bogdan Žižić, čiji je kratki igrani film Putovanje kandidiran za Oscara. "Bio mi je to prvi i posljednji pokušaj da svoju filmsku budućnost gradim ispred filmske kamere."
Prvi susret s filmom rodio je u Žižiću i žarku želju da zauvijek stane iza kamere. Prvi redateljski susret s filmom došao je nekoliko godina kasnije. U međuvremenu nije stjecao filmska saznanja u filmskim školama, već gledajući dobre filmove i gutajući filmsku literaturu. Premda je diplomirao pravo, Bogdan Žižić je brzo paragrafe i debele knjižurine zamijenio filmskom kamerom.
"Neko sam vrijeme radio kao pravnik u Zagreb filmu", prisjeća se. "Sreća što sam dospio u filmsko poduzeće. Film me je brzo zaokupio tako da sam ostavio pravo i otisnuo se u nesigurne vode filmskih slobodnjaka."
Svaki film - nagrada
Kao što je to već uobičajeno, i Bogdan Žižić je počeo snimajući dokumentarne filmove. Prvi mu je bio o katastrofalnoj poplavi u Zagrebu, zatim još nekoliko filmova. Mnogi od njih, koji su nažalost još nepoznati široj filmskoj javnosti, donijeli su svojem autoru bezbroj nagrada.
"Domaći dokumentarci poznatiji su u svijetu nego u nas", podsjeća Bogdan Žižić na već toliko puta izrečenu istinu. "Prije nekoliko godina u nekoj sam kinodvorani u Münchenu posve slučajno gledao jedan svoj film. Takvo nešto mora svakog filmskog redatelja ugodno iznenaditi."
Žižićevi filmovi zaradili su bezbroj priznanja i nagrada u zemlji i svijetu. Filmovi S onu stranu mora, etnografska bilješka o jednom selu Hrvata u centru Italije, zatim Otkopčati dugme i Pohvala ruci, filmovi o ljudskoj šaci, posebno su dobri i potresni. U filmu Otkopčati dugme Žižić govori o zgrčenoj dječjoj šaci, o rehabilitaciji bolesne djece, a u drugom poetski priča o vještoj ruci jednog zagrebačkoga graditelja violina.
Putovanje putuje Amerikom
Putovanje, koje je po ocjenama mnogih najbolji Žižićev film, upravo se prikazuje širom Sjedinjenih Američkih Država i kandidiran je za najviše svjetsko filmsko priznanje - za Oscara.
"Scenarij za Putovanje napisali smo redatelj Marijan Arhanić i ja", kaže Žižić. "Premda je film bez ijednog dijaloga, bez ijedne riječi, publika ga lijepo prima. Prisustvovao sam mnogim projekcijama i vidio da ga jednako dobro primaju mladi i stari. To me učvršćuje u uvjerenju da i takav film može biti vrlo komunikativan."
U filmu se priča o sedmero ljudi koji putuju u jednom vagonu. Nakon nekog vremena putnici na neobjašnjiv način jedan po jedan nestaju iz začaranog vagona. Na kraju preostaju dva putnika, koji se, puni straha i mržnje, hvataju za guše, a samo nekoliko trenutaka kasnije doživljavaju sudbinu svojih suputnika.
"Fantastična literatura puna je sličnih scena i dosad se u filmskom svijetu za nju zanimala samo zapadna kinematografija. Taj kratki jugoslavenski film ima vrijednost otkrića i iznenađenja", piše o Žižićevu Putovanju ugledni talijanski filmski kritičar Pietro Zanotto.
"Moj osnovni napor u tom filmu bila je želja da krenem od neke nemoguće postavke", kaže redatelj Žižić. "Poslije sam tu nemoguću pretpostavku, u okviru posve realnog načina izlaganja, pokušao prikazati kao moguću u životu. Dok smo pisali scenarij, meni je ideja bila posve jasna. I zahvaljujući glumcima Ivici Vidoviću, Nadi Subotić, Fabijanu Šovagoviću, Zdenki Heršak, Zvonku Lepetiću - putovanje je ipak ostvareno."
Kamera pa - olovka!
Za većinu svojih filmova Bogdan Žižić pisao je i scenarije. Ovih dana zauzet je pisanjem (u zajednici s jednim piscem čije nam ime nije želio odati) scenarija za dva cjelovečernja filma. Pomaže i kolegi Branku Ivandi na scenariju za njegov film Gorki život. Usporedo je završio i dva kratka filma za Zagreb film.
"Svi mi redatelji moramo se, hoćemo-nećemo, prihvatiti pisanja", kaže Bogdan Žižić. "Zna se da malo scenarija bude realizirano, pa se pisci nerado prihvaćaju njihova pisanja. Ako scenarij ne nađe producenta, za njih je to izgubljeno vrijeme. Zbog svega toga često se sam prihvaćam i pisanja."
Nove Žižićeve filmove vidjet ćemo uskoro na festivalu dokumentaraca u Beogradu. To su filmovi Živjeti, potresni dokumentarac o ljudima koji svoj život zahvaljuju umjetnom bubregu, i kratki igrani film Šala, tipičan mediteranski film o jednoj gruboj šali.
Napisao: Aleksandar Veljić (Plavi vjesnik, 1973.)
Dnevnik.ba