Travanj 1987.: Dragan Bjelogrlić, najmlađi Popadić iz Boljeg života, tuži sudu Marjan-film iz Splita zato što je ugovorom njemu obećana glavna uloga u filmu Maručja ili smrt, redatelja Vanče Kljakovića, navodno bez objašnjenja, dodijeljena drugom glumcu, naturščiku.
"Najprije je producent protestirao, jer sam u travnju imao obaveze u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, a to je u kući koja me uskoro treba primiti u stalni radni odnos. Imao sam šest termina, a to se direktoru filma nije svidjelo. Nekako sam uspio naći zamjenu i sve svesti na samo dva izostanka, i to zbog gostovanja na MES-u u Sarajevu.
U međuvremenu, i to sam sredio, kao i to da me u Boljem životu neko vrijeme zaobiđu. To sam javio telegramom, a iz Splita - ništa... Krenuli su s drugim glumcem, i zato ćemo na sud", objasnio je Bjelogrlić te godine.
Film Maručja ili smrt prati Split u vrijeme talijanske okupacije, tijekom Drugog svjetskog rata. Glavni lik je 15-godišnji Jere, mladić razapet između dječačkih igara, ratnog okruženja i seksualne znatiželje. U blizini Jerine kuće je bordel, a on i njegovi vršnjaci skupljaju novac kako bi, bar jedan od njih, mogao spavati s čuvenom prostitutkom Marjučom. Iako je dobitnik Jere, ugođaj javne kuće i Marjučino ponašanje su mu odbojni. Tim više što ga puno više privlači nešto starija susjeda Marija koja održava vezu s talijanskim podoficirom.
U filmu su glumili i Boris Dvornik, Neda Arnerić, Marija Kohn... Glavnu ulogu dobio je Borko Bebić.
Bjelogrlić je iste godine otkrio i koje svoje uloge najviše cijeni te u intervjuu progovorio i o seriji Bolji život koja ga je proslavila.
Koja vam je uloga najdraža?
Mislim da mi je prva uloga najdraža i glumački najjača. Uloga Sirogojna (u filmu Boško Buha) bila je šansa koju sam, na sreću, iskoristio. S godinama se mijenja ukus i kriterij ocjenjivanja vrijednosti. Svaka uloga koju u sam dosad odigrao ima svoju težinu, svoju vrijednost, ali prva je bila, barem tako sada mislim, moja najbolja uloga. Redatelj Branko Bauer znao je izvući moj tadašnji maksimum. Zadovoljan sam i ulogom u Velikom transportu. Nije velika, ali je glumački dobro obojena.
Kako ocjenjujete lik koji tumačite u seriji Bolji život?
Smatram da mogu mnogo više dati nego što mi to dopušta tekst i scenarij. Moram reći, nisam zadovoljan svojom ulogom u Boljem životu. Osnovni je problem tekst. On nije dobar. Kada se glumac nađe u dobrom tekstu, može ga i nagraditi, a ovako ostaje da mimikom i gestama nešto pokuša, no u pravilu to dobro ne završi.
Problem serije jesu velike oscilacije, ponavljanja, iste situacije, dugi dijalozi, spora radnja. Svi smo svjesni tih propusta, ali teško se nešto može izmijeniti. Poslije desetak epizoda vidjeli smo da sve ne "štima" kako treba, pa se nadam da će iduće epizode biti življe i s mnogo više tempa.
Gledatelji daju primjedbe da je radnja razvučena. Evo, prošlo je deset emisija, a nitko ne dobiva nasljedstvo!?
To je taj problem o kojem pričamo, ja bih trebao prvi dobiti nasljedstvo. Umjesto da bude u šestoj ili sedmoj epizodi, ja ga, prema piscu, dobivam tek u dvadesetoj. Na sreću, mnogi su već sada shvatili da to treba ubrzati, pa ću to nasljedstvo dobiti u šesnaestoj epizodi. Poslije deset epizoda, ne mogu reći da sam zadovoljan ni serijom ni sobom. Smatram da pripadam u one glumce koji su manje griješili nego drugi.
(Studio, 1987.)
Dnevnik.ba