U čemu je onda problem? Srbi su za Republiku Srpsku u njezinim daytonskim granicama, i s izvorno daytonskim ovlastima, na području gdje su Srbi većinsko stanovništvo. Istina, bar, za sada nemaju pretenzija prema četiri većinski srpske općine u FBiH; Grahovu, Glamoču, Drvaru i B. Petrovcu. Mada, nakon posjete Vučića i Dodika Drvaru se s tim neće svi složiti. Ili takvu, ili samostalnu i prisajedinjenu Srbiji. Hrvati žele Republiku Herceg Bosnu, teritorijalno nepovezanu, koja bi obuhvatila većinski hrvatska područja u BiH. Jedino Bošnjaci žele Republiku BiH od Une do Drine i od Save do mora, preko građanskog okvira bošnjačku republiku nametnuti i Srbima i Hrvatima. I tu je problem, piše Milan Šutalo za HMS.
Zbog ambicije da preko građanskog načela jedan čovjek- jedan glas, volju većinskog srpskog naroda nametne drugim narodima Slobodan Milošević rasturio je jugoslovensku federaciju, a Bakir Izetbegović sada uvjerava kako je to recept za očuvanje male Jugoslavije- daytonske federacije Bosne i Hercegovine.
E, takva ambicija izaziva varnice i vodi BiH putem kojim je Milošević odveo Jugoslaviju u ponor.
Kada bi se sutra bošnjačke stranke od SDA, preko DF-a do SDP-a i SBB-a okupile u Bošnjački sabor i proglasili Republiku na područjima većinski bošnjačkih općina, što je Bakirov otac Alija htio napraviti 1993. ali su ga spriječili bošnjački utopisti, da ne kažem ekstremisti., ni Hrvati ni Srbi ne bi imali ništa protiv. Dapače, zapljeskali bi im. Hrvati bi mogli proglasiti svoju Republiku na većinski hrvatskih područjima. I neka sve tri budu i demokratske i pravne i socijalne. Dapače i građanske.
Onda bi se predsjednici država ili vlada triju republika mogli pokušati dogovoriti o zajedničkim poslovima koje bi mogao raditi savez triju republika ili FRBiH ( Federativna republika BiH). A ako ne uspiju, opet nikom ništa. Svi bi imali svoju Republiku. I… mirna Bosna… i Hercegovina.
Dnevnik.ba