Kameleonsko pretvaranje bošnjačkih stranaka da su nešto što nisu traje već dva desetljeća i uopće nije neka nova pojava. Posljednji slučaj zbog kojeg se SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka pretvaraju da nisu bošnjačke nego tobože stranke svih građana BiH je Prijedlog zakona o izbornim jedinicama u FBiH i za to imaju vrlo dobar, mada u suštini maliciozan, razlog.
Naime, pet spomenutih stranaka nastoji stvoriti dojam da one zastupaju interese svih građana/stanovnika FBiH i BiH, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, i pokušavaju se prikazati kao da su im građani BiH svi nacionalnosti dali legitimitet da zastupaju njihove interese.
Istovremeno, pokušavaju prikazati hrvatske nacionalne stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (koji nosi preko 90 posto hrvatskog izbornog legitimiteta) kao političke organizacije koje nemaju puni legitimitet zastupati hrvatske nacionalne interese.
Da bi neka politička stranka bila „hrvatska“, „srpska“ ili „bošnjačka“ za nju mora glasovati značajan broj građana BiH hrvatske, srpske ili bošnjačke nacionalnosti. A da bi neka stranka bila uistinu „građanska“, onda bi u strukturi njenih birača trebali biti zastupljeni građani bih svih nacionalnosti i to u postotku koji nije na razini statističke greške.
Pet spomenutih bošnjačkih stranaka ima gotovo isključivo bošnjačko biračko tijelo, iako u rukovodstvu tih stranaka postoje ljudi koji nisu Bošnjaci. Štoviše, na istaknute stranačke dužnosti skoro sve nabrojane stranke su postavile nebošnjake kako bi time stvorile privid vlastite multietničnosti.
I dok SDA i SBB za sebe ipak jasno kažu kako su stranke primarno bošnjačkoga naroda, SDP, DF i NS se svim silama upinju dokazati vlastitu multietničnost. Tako je SDP-ov duhovni vođa Zlatko Lagumdžija, uz pomoć međunarodnih suflera, „izmislio“ Željka Komšića kako bi pokušao svoju stranku prikazati multietničkom/građanskom strankom, dok istovremeno uzurpira političke funkcije rezervirane za političkog predstavnika Hrvata.
Iako je Komšić u međuvremenu postao utjelovljenje političke obespravljenosti Hrvata u BiH, to nije pokolebalo socijal-nacionalističke snage iz Sarajeva da uporno pokušavaju dokazati da one predstavljaju i Srbe i Hrvate, a ne samo Bošnjake. No to je najobičnija laž i svi stanovnici ove zemlje znaju da je riječ isključivo o bošnjačkim strankama u smislu birača i politika koje zastupaju.
A te politike se najbolje ogledaju u zajedništvu pet stranaka kad je u pitanju ukidanje principa konstitutivnosti kao principa koji je natkrovljujući Ustavu BiH.
Ne zna se, naime, tko je danas žešći u borbi za ukidanjem konstitutivnosti SDA ili SDP i DF. A ta borba je svojstvena samo bošnjačkim političkim opcijama i to iz sljedećeg razloga: kako je Bošnjaka u FBiH preko 70 posto jasno je da bi u unitarno uređenom entitetu oni uvijek mogli u rukama imati dvotrećinsku većinu u parlamentima pa samim tim i u izvršnoj vlasti. Dakle, Hrvati bi postali građani trećeg reda i to je ono što je zajednički nazivnik svih pobrojanih stranaka.
To je, pak, pokazni primjer zastupanja interesa „većinskoga nacionalizma“ i to uz pomoć šovinističkih metoda. Naime, pet stranaka u raspravi o izmjeni izbornoga zakona ne raspravlja snagom argumenata, nego argumentima sile, pri tom iskorištavajući frustraciju bošnjačkog naroda činjenicom da je BiH neuspješna država.
Kako su ju takvom ponajviše učinile upravo bošnjačke stranke, one sada skidajući odgovornost sa sebe vješto grade narativ da su za sve krivi „zločesti nacionalisti Srbi i Hrvati“ i da bi „sve bilo u redu ako bismo mi, građani, Bošnjaci uzeli svu vlast“.
No, takvo što neće proći s obzirom na to da je BiH država triju jednakopravnih konstitutivnih naroda i još uvijek postoji dovoljno onih snaga koje su spremne braniti državu BiH.
Dnevnik.ba