Article_Top_970x250

Zašto su bošnjačka politika i javnost "uvrijeđeni" hrvatskom osudom terorizma u Francuskoj?

Ludo, luđe, najluđe

Zašto su bošnjačka politika i javnost "uvrijeđeni" hrvatskom osudom terorizma u Francuskoj?

stu 02, 2020

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Pravi „spektakl“ je nastao nakon što je HNS izdao priopćenje u kojem izražava podršku narodu Francuske i osuđuju islamizmom inspirirani terorizam uz napomenu kako žitelji BiH vrlo dobro znaju o čemu je riječ jer su ga i sami iskusili tijekom rata ali i nakon rata.

I kad se pomisli da u BiH ne može biti gore – sarajevska politička i medijska scena nas uspije uvjeriti u suprotno. Uvijek može biti još gore, uporno nas podučavaju sarajevski političari, novinari, intelektualci a u zadnje vrijeme i vjerski poglavari.

Tako je niz terorističkih napada u Francuskoj potaknut objavama karikatura poslanika Muhameda imao vrlo neobičan odjek u BiH. Naime, bošnjačka politička i medijska scena se obrušila na Hrvatski narodni sabor i hrvatsku politiku u BiH općenito zato što su – pazite sad – osudili islamizmom i džihadizmom inspirirane terorističke napade u Francuskoj.

Bošnjačkim političkim strankama i dijelu medija nije dobro „legla“ osuda terorizma od strane HNS-a, krovne političke organizacije Hrvata u BiH, posebno zato što su iz HNS-a podsjetili da su bosanskohercegovački Hrvati (dijelom i Srbi) bili vjerojatno prvi narod u Europi koji se susreo s modernim džihadističkim glavosjecima.

Opće je mjesto da su tijekom rata u BiH na strani bošnjačke Armije BiH protiv Hrvata u središnjoj Bosni ratovali mudžahedini pristigli iz raznoraznih islamskih zemalja iz Azije i Afrike. Njihov način ratovanja kasnije je do „savršenstva“ razvila Islamska država Iraka i Levanta (ISIL). Njihovo ratovanje oslanjalo se na nevjerojatnu surovost i brutalnost pri činjenju zločina. Ritualna sječa glava bespomoćnih zarobljenika bila je jedan od „zaštitnih znakova“ mudžahedina koji su ratovali pod zastavom bošnjačke Armije BiH. O tomu bi ponešto trebao znati i aktualni bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.

Također, opće je mjesto da su bh. džihadisti imali snažne veze s nekada najjačom svjetskom terorističkom organizacijom Al Qaedom kao i da su u redovima ISIL-a ratovali brojni bh. muslimani. Jednako tako, opće je mjesto da i danas u BiH postoje džihadističke enklave tipa Gornje Maoče u koje ne ulazi ni bh. policija i u kojima se provodi šerijatski zakon. Nitko još nije zaboravio „aferu“ s paradžematima koji, nažalost, još uvijek postoje u pojedinim dijelovima BiH.

Neki mudžahedini koji su došli ratovati u BiH u našoj su zemlji ostali i nakon rata te su se potrudili diljem naše zemlje posijati sjeme radikalnog islama koji opravdanje za najgnjusnije zločine traže u muslimanskim svetim spisima.

Čak ako se dijelom i uspije shvatiti zašto su Bošnjaci prihvatili mudžahedine da se bore na njihovoj strani (u ratu je svaka pomoć dobrodošla) iako su time rat u BiH pretvorili i u svojevrstan vjerski rat, ne može se shvatiti zašto se bar danas jasno ne distanciraju od takvih nazadnih ideologija.

Sve je pak počelo tako što je na Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru tijekom vikenda projicirana francuska zastava u znak podrške narodu Francuske koji je posljednjih tjedana suočen s nekoliko vrlo teških i ozbiljnih terorističkih napada. Istodobno je sarajevska Gradska vijećnica bila osvijetljena bojama zastave Turske, što je bilo posebno „nezgodno“ s obzirom na to da u svjetskoj javnosti prevladava dojam da su napadi u Francuskoj potaknuti upravo huškačkim izjavama turskog predsjednika Recepa Erdogana. Poznato je od ranije da se vrh SDA ponaša kao da smo svi u BiH Erdoganovi vazali, ali tajming osvjetljavanja sarajevske Vijećnice u trenutcima dok čitav (zapadni) svijet osuđuje Erdoganovo huškanje na Francusku je ispao jednostavno pogrešan.

K tomu, Islamska zajednica BiH je bila izdala priopćenje za javnost u kojem su osudili terorističke napade u Francuskoj, ali uz napomenu da muslimani imaju pravo biti uvrijeđeni zbog objavljivanja karikatura poslanika Muhameda. I to se priopćenje moglo shvatiti dvojako.

No, pravi „spektakl“ je nastao nakon što je HNS izdao priopćenje u kojem izražava podršku narodu Francuske i osuđuju islamizmom inspirirani terorizam uz napomenu kako žitelji BiH vrlo dobro znaju o čemu je riječ jer su ga i sami iskusili tijekom rata ali i nakon rata.

"Kao krovna politička institucija Hrvata u BiH, HNS BiH pruža punu potporu predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu u borbi protiv islamskog terorizma. Hrvati Bosne i Hercegovine osjetili su posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tijekom rata u BiH 1992.-1995, a osobito kroz teroristički napad autobombom u Mostaru 1997., ubojstva hrvatskih policajaca u Središnjoj Bosni te ubojstvo članova katoličke obitelji Anđelić na Badnjak 2002.", poručili su iz HNS-a.

Te rečenice su izazvale lavinu reakcija iz Sarajeva a koje se u svojoj biti svode na to da Hrvati iz BiH nemaju pravo izražavati sućut Francuzima zbog tog jer su pripadnici HVO-a izvršili ratni zločin u Ahmićima u Središnjoj Bosni. Pri tom su svi redom „mudro zaboravili“ kako je ratni zločin u Ahmićima istražen, izvršitelji i nalogodavci su presuđeni pred sudovima u BiH i u Haagu a cijela je priča tako davno završena da su u međuvremenu osuđeni čak i izdržali drakonske zatvorske kazne. Što se Hrvata i hrvatske politike tiče, ta stvar je završena – zločin se dogodio, nitko ga ne negira, počinitelji i nalogodavci su kažnjeni, nikad se nešto slično nije ponovilo i više se nema o čemu raspravljati.

Istovremeno, bošnjačka kako politika tako i pripadajuća joj javnost vrlo dobro zna da priča s mudžahedinima nije ni istražena a pogotovo nije završena. Sjeme koje su posijali 1993. godine do danas je dalo obilje zloćudnih plodova. Tako je BiH u vrhu ljestvice europskih zemalja po broju ISIL-ovaca u odnosu na broj stanovnika, teroristički napadi se događaju u gotovo redovitim intervalima, čitav je niz neriješenih ubojstava hrvatskih povratnika u većinski bošnjačke sredine, izbore se dobija pozivima na ubijanje i silovanje…

To je jedna bolna istina za sarajevocentričnu politiku i javnost i upravo zbog tog tako oštre reakcije na jedno najobičnije priopćenje Hrvatskog narodnog sabora.

No ta „bolna istina“ nije samo problem bošnjačke nacionalne zajednice u BiH nego je ona problem cijele BiH, svih njenih stanovnika ali i zemalja regije. Teroristi ne biraju svoje žrtve isključivo prema nacionalnosti – od terorističke ruke nakon rata ginuli su svi. Sjetimo se samo napada na policijsku postaju u Bugojnu, ili krvavog pohoda Edina Gačića. Sjetimo se poziva savjetnika Željka Komšića da se terorističkim napadom uništi turistička sezona u Hrvatskoj…

Bošnjačka politika bi sad htjela da se zaboravi tko je sve ratovao pod zastavom Armije BiH, kao i da se zaboravi tko je sve i u čije ime vršio terorističke napade po BiH te tko je iz BiH išao ratovati pod zastavom najmalignije ideologije koju je moderan svijet vidio još od Hitlerovih nacista.

Zbog tog smo iz Sarajeva dobili reakcije kakve smo dobili. Hrvatima bi Sarajevo zabranilo i osudu terorizma samo kako se ne bi narušio mit o „dvostrukoj agresiji“ i ispravnosti bošnjačke vizije ratne i postratne BiH.

Srećom, došlo je vrijeme za skidanje maski.

Dnevnik.ba