Article_Top_970x250

Zašto Stjepan Radić smeta guskama u (sarajevskoj) magli?!

Zelena (re)akcija

Zašto Stjepan Radić smeta guskama u (sarajevskoj) magli?!

pro 31, 2018

Piše: Josip Vričko

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Foto: YouTube

Stanovita Samra – nomen isti omen! – ima sve predispozicije da jednog skorog dana uđe u Dom naroda kao Hrvatica. Idu, naime, Bošnjaci rado u Hrvate. Čekaju se još Bošnjakinje! No Samra je i ovovremeni Puniša Račić. Upravo je pokušala atentat na starostavnog haesesova lidera. Još malo zapišavanja teritorija nije na odmet.

Ne znam, a i ne zanima me osobito, kakav je običaj u Ujedinjenom Kraljevstvu kada u crnu zemlju spuštaju plemiće. No u slučaju Jeremy John Durhamijabi bio predati njegovo griješno tijelo Gospodu prekriveno salvetom. Jer nije to, kako se ovdje, u Bosni naročito primilo Tuđmanova, već Paddyeva salveta. Nasjela je na tu prijevaru iz stoljeća prošlog i relativno mlađahna Samra Ćosović Hajdareveć, koja je - dok se  britanski sakupljač salveta još nije ni ohladio - poletjela uzeti Radićevu ulicu i dati je tomu prijatelju Bosne – herceghovačkih nekretnina osobito!

 Nakon čega nije teško zaključiti kako (ta) stanovita Samra – nomen isti omen! – ima sve predispozicije da jednog skorog dana uđe u Dom naroda kao Hrvatica. Idu, naime, Bošnjaci - Edim, Razim, Anel...rado u Hrvate.Bošnjakinje se, doduše, još nešto predomišljaju. Samra je, po mom sudu, vrlo ozbiljna kandidatkinja. No ona je i ovovremeni Puniša Račić – upravo je, evo, pokušala atentat na starostavnog haesesova lidera. Mrtav Radić, laka je meta.

 

Prvi pa - iscidak

Dodamo li ovome i da je Paddyeva Samra magistrirala u  na Sveučilištu u Zagrebu, možemo kazati kako je njezin put ka Gornjem domu Federalnog parlamenta definitivno prokrčen. Uostalom, i lord Ashdown je bio u Domu lordova, Gornjem, dakle.I to – doživotno. Nije, dakle, više.

I budući zapravo nema dvojbe je li potencijalna Hrvatica Samra poletjela maknuti zlosretnog Stipicu iz središta grada e kako bi dodatno - u ime joj stranke, temeljnoga SDA - zapišala teritoriju, vratimo se britanskome rahmetliji i njegovu vrlo zanimljivom životopisu. Znakovitom, štoviše; Jeremy je bio najstariji od sedmero djece. Možda griješim, ali njegov otac, inače kapatan u indijskoj vojsci, čini se nije bio zadovoljan svojim prvijencem, pa je to nastojao popraviti. (Što bi rekao Raos u Prosjacima i sinovima: Prvi pa iscidak.). I tako (još) šest puta. Bio je, nema što, taj protestant na službi u New Delhiju vrlo uporan, ali i njegova supruga katolkinja vrlo stpljiva.

Inače, u Sjevernoj Irskoj su brakovi protestanata i katolkinja rijeđi od brakova Srba s Albankama. Ili, gluho bilo, da se, primjerice, danas Samra (pre)uda za kakva Hrvata! Ma, gotovo bi se moglo kazati kako je Paddy (još) dobar i ispao.

No kad smo već kod toga njegova nekrštenoga imena, valja napomenuti kako su mu ga nadjenuli Englezi dok se školovao Bedfordu. A riječ je o pogrdnom nadimku, kako to već Englezi znaju izrugivati se (Sjevernim) Ircima zbog njihova naglaska. I ne, dakako, samo zbog toga. Ali nije se zbog te traume iz djetinstva - e, moj  Sigmunde Freude! - Paddy svetio Englezima. Dapače; jednom je prigodom, kao engleski komandos, uhitio katoličkog aktivista za ljudska prava i budućeg kolegu zastupnika, Johna Humea. A jedan od takvih pohoda komandosa Jeremyja znan je u sjevernoirskoj povijesti i kao „krvavi utorak“...

 

Eh, da je (bio) katolik...

Mnogo godina kasnije, ne mogavši valjda majci na oči, Paddy se posuo pepelom, svjedočeći u jednom intervjuu kako bi da je bio katolik iz Ulstera i on vjerojatno bio član IRA-e. (Bože, nešto mislim, zna li naša Samra da je Paddy bio protestan, na pola,  da izvine te, katolik?!).

Ali, pustimo daleku prošlost. Da vidimo zbog čega je, po sudu istaknute esdeaovske i zagrebačke sveučilištarke, engleski komandos zaslušio otjerati hrvatskog narodnog tribuna iz središta multietničkoga bastiona. I to baš u predblagdanskim danima, kada su združene građanske, štoviše multietničke stranke objelodanile kako ispod Trebevića nema ni Srbina ni Hrvata koji bi mogao biti ministar. Salveta, dakle! Koja je ostala upamćena kao „nepobitan dokaz hrvatske ekspazionističke politike prema BiH“. Slijedom čega je onda u prosjeku pola milijuna Bosanaca i Hercegovaca poletjelo, tražeći spas od rata, u ralje mrskom agresoru.

Na svečanoj večeri 6. svibnja 1995. Franju Tuđmana su posjeli do Paddyja. Čime su, eto, u to doba mnogobrojne hrvatske sigurnosne službe (čudim se Tuđmanu II., Miroslavu...) pokazale kako im je budnost bila na niskoj razini. A kakvo je bilo ozračje? Kako će biti, slavilo se, naime, 50.obljetnice pobjede nad fašizmom. Je li se popilo? Čuj, je li?! Uostalom, evo što je na suđenju u slučaju Blaškić na temu tekuća pitanja kazao Ashdown: „Pošteno je mislim reći da je tamo teklo vino u potocima te da je predsjednik Tuđman popio nešto od toga“. Što je sudac (Riad) spremno prihvatio nadaovezujući se: „Imali ste priliku voditi nesputan dijalog s predsjednikom i možda je vinski tok od njega napravio in vino vertas“.

 

Nije Franju karala majka..

Ili, u prijevodu; Što trijezan misli, pjan crta! Kasnije će Franjin vinski drug priznati kako je, došavši kući, ženi prepričavao večeru s hrvatskim predsjednikom te, onako malo pod gasom, još dorađivao salvetu. Ne dvojim i kako je gđa. Ashdown dala svoj makar mali doprinos crtanju te kavanske mape. Vole, zna se, žene pregledati muževe maramice, ili, eto, makar salvete kad se kući kasno vrate. P(i)jani, obično. Zapravo, logično!

A, evo, i što je Tuđman kazao o toj kobnoj večeri: „Toga dana sam gospodinu Ashdownu prikazao samo osnovne geopolitičke podatke: liniju koja dijeli zapadnu i katoličku Europu od pravoslavnog i istočnog svijeta. Ta granica postoji već stoljećima, a dogodilo se da prolazi područjem bivše Jugoslavije. Nacrtao sam, na traženje toga gospodina, kartu koja postoji u strategijskom atlasu koji je izdaoComplexe iz Bruxellesa“.

Jasno, može se s ove distance kazati: Nije Franju karala majka što je pio, nego što se vadio... Što bi svakako kazali zagorovatelji novoga atentata na Stjepana Radića. U svakom slučaju, bjelodano je kako Tuđman, ni pijan ni trijezan, nije smio biti u društvu osobe za koju se vrlo često tvrdilo kako mu je diplomacija bila samo krinka za pravi posao. Radio je zapravo, po preovladavajućem mišljenju, za MI6. Konačno, o salveti je prvi put progovorio tijekom Oluje, insinuirajući kao je i ta vojno-redarstvena akcija dio dodgovora Milošević-Tuđman o podjeli Bosne. Tijekom godina ta špijunska laž postala je toliko relevantna, da se zaboravilo kako je salveta nastala 14 mjeseci nakon prestanka hrvatsko-bošnjačkog rata.

 

Čeka se Stipe

Nije tome komandosu smetalo ni to što je u toj akciji, u oslobađanju, primjerice, Bihaća s Hrvatskom vojskom sudjelovala i Armija BiH. Zbog svega bio je dragocjen haški svjedok u denunciranju hrvatske politike.Baš, na koncu, kao i Stjepan Mesić. Zanimljivo, nedavno antihrvatsko pismo tri međunarodna tenora Carla Bildta, Paddy Ashdowna i Christian Schwarz-Schillinga, podržao je baš, u Sarajevu, popularni Stipe, gotovo neposredni nakon što je u Zagrebu ručao s Željkom Komšićem.

Nema gotovo nikakve dvojbe da će se kad-tad naći neka Samra koja će predložiti da i ovaj haški svjedok dobije ulicu u Sarajevu. Na Stipi je samo da umre.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250