Article_Top_970x250

Zašto Čović ne smije odustati od zahtjeva za izmjenama Izbornoga zakona i zašto Izetbegović na njih nikad neće pristati

urušavanje političkog sistema

Zašto Čović ne smije odustati od zahtjeva za izmjenama Izbornoga zakona i zašto Izetbegović na njih nikad neće pristati

svibnja 23, 2019

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Ogromna je odgovornost trenutno na hrvatskoj politici. Pitanje je pak koliko su dužnosnici svjesni onoga što se oko njih događa

Potpuno je jasno da bošnjačka politika nikada svojom voljom neće pristati na izmjene Izbornoga zakona BiH koje bi zajamčile da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. Da su na to htjeli pristati, to bi i učinili. I to prije 10 godina.

Bošnjačka politika od BiH, u prvoj fazi entiteta Federacija BiH, pravi vlastitu nacionalnu državu, a za uspjeh tog projekta ključno je eliminirati Hrvate kao politički faktor. Jedan od najvažnijih koraka u političkoj eliminaciji Hrvata je zadržati anomalije u Izbornom zakonu koje omogućuju pojavu fenomena Komšić, odnosno izbor nominalno hrvatskih političkih predstavnika dominantno bošnjačkim glasovima. Takve osobe onda i odgovaraju bošnjačkom a ne hrvatskom narodu, odnosno provode bošnjačku a ne hrvatsku politiku.

Sve je to jako lijepo vidljivo upravo na primjeru samog Željka Komšića, koji je u zadnje vrijeme počeo čak i tumačiti kako se Bošnjaci trebaju ponašati tijekom svetog muslimanskog mjeseca Ramazana.

To je također i razlog zbog kojeg SDA Bakira Izetbegovića uvodi i DF i Željka Komšića u vlast. Ni Komšić ni njegov DF nemaju nikakvu realnu snagu, ali imaju simboličku. Naime, simbolički je silno važno za Izetbegovića da je nominalno hrvatski član Predsjedništva BiH kao i njegova stranka dio bošnjačkog političkog bloka. Time se zorno pokazuje dokle se došlo u procesu pretvaranja (F)BiH u bošnjački nacionalni entitet, a sutra i državu.

Sekundarna Komšićeva uloga je da glumi „lošeg policajca“, kako bi Izetbegović mogao glumiti onog „dobrog“. Tako Komšić najavljuje kako u vlast ulazi da spriječi izmjene Izbornoga zakona i Ustava BiH, dok Izetbegović potiho govori kako je potrebno doći do nekakvog kompromisa.

Prljava je to igra u kojoj se ishod već odavno zna. Ukoliko međunarodni faktor, preciznije Amerika, doslovno ne natjera Izetbegovića i druge bošnjačke političke dužnosnike na promjenu stava o izmjenama Izbornoga zakona BiH, neće doći do izmjena kakve Hrvati priželjkuju.

Danas nema niti jednog jedinog razloga, izuzev snažnog vanjskog pritiska, da bošnjačka politika prihvati bilo kakve promjene bilo čega što bi vodilo ka izjednačavanju ustavnog i političkog položaja triju konstitutivnih naroda u BiH.

Ipak, to ne znači da hrvatska politika, odnosno njen lider Dragan Čović, smije pristati na bilo kakav kompromis koji bi vodio ka relativizaciji pitanja izbornoga legitimiteta konstitutivnih naroda.

Dakle, iako je već odavno poznato da bošnjačka politika neće pristati na ono što Hrvati predlažu, to ne znači da se od tih prijedloga smije odustati. Pa makar i po cijenu totalnog kolapsa političkog sustava u zemlji.

Jer, što se Hrvata tiče, politički sistem BiH ne funkcionira još od početka ovog tisućljeća kad je SFOR tenkovima napao Hercegovačku banku i kad je počelo urušavanje ustavne pozicije Hrvata kao konstitutivnog naroda.

Hrvatska politika treba pokazati kako joj je interes hrvatskoga naroda na prvom mjestu, a ne plaća na državnim jaslama, ugrađivanje na tenderima i život pojedinaca na visokoj nozi o državnom trošku.

Međutim, kako se zna da od izmjena Izbornoga zakona neće biti ništa, Čović i Hrvatski narodni sabor moraju ozbiljno krenuti raditi na izgradnji hrvatskih institucija u BiH. Tako je potrebno izgraditi sve one institucije kojima Hrvati nemaju pristup na razina entiteta i države.

Bez toga Hrvati će teško opstati u BiH. Već sada možemo govoriti o demografskoj kataklizmi hrvatskoga naroda, a za pet do deset godina mogli bismo doći u situaciju da se o Hrvatima u BiH priča u povijesnom kontekstu, u smislu da su nekad eto i Hrvati živjeli i u BiH.

Ogromna je odgovornost trenutno na hrvatskoj politici. Pitanje je pak koliko su dužnosnici svjesni onoga što se oko njih događa. Sudeći prema onomu što rade i govore – vrlo malo.

Za sada su tamna limuzina, vozač i paušal i dalje ispred naroda.

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250