Article_Top_970x250

Tko se boji muslimana - još?!

U strahu su velike oči

Tko se boji muslimana - još?!

stu 09, 2018

Piše: Josip Vričko

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Zapravo, možda je pravo pitanje, a slijedom samoborskog migrantskog slučaja i reakcije Mate Rimca: Tko se boji Bosanaca još?! S tim što Bosanci nisu tamnoputi. Uglavnom.

Uoči rujanskih izbora u Švedskoj, kada je, zapravo, već bilo izvjesno kako će desnica (desni centar plus krajnja desnica) srušiti stoljetnu vlast socijalista, švedski je publicist Tino Sanandaji kazao da su mnogi Šveđani iz srednje i gorne klase danas „politički korektni rasisti“, koji s migrantima ne žele imati ništa. A u toj je skandinavskoj zemlji (obećanoj) do 2015. u političkom centru javno kritiziranje migracija bilo je – tabu. No Švedska je u migrantskom valu te godine primila najviše migranata, gotovo 50 posto više po stanovniku od Njemačke.

Primila ih je, naime, 163 000, odnosno njih 17 na tisuća po stanovniku. A Njemačka je tada zbrinula milijun izbjeglica i migranata, odnosno 12 na tisuću. Dopisnik Večernjeg lista iz Rima Silvije Tomašević iračunao je da bi Hrvatska, da se ponašala kao Švedska, 2015. primila 70 000 izbjeglica i migranata. Srećom pa nije...

 

Što je više kleveta i laži

Sjetio sam se ovih podataka ovoga tjedna kada je jedna starija gospođa iz Samobora, vidjevši nekolicinu tamnoputih osoba zaključila kako se radi o migrantima te ih žurno prijavila policiji. Ispostavilo se, međutim, kako su (samo) u strahu velike oči.

„Tamnopute osobe“ su, u stvari, uredno prijavljeni stranci zaposleni u Rimac Automobilima, tvrtki Mate Rimca koja je poznata širom Hrvatske, ali i svijeta. Budući su se – kronično! – na društvenim mrežama pojavili razni, pa i rasistički komentari/ispadi, reagirao je i gradonačelnik Samobora Krešo Beljak, zamolivši građane da „nasjedaju na laži i na neodgovorno i bezrazložno širenje straha i panike".

 A javio se i Rimac: „Stvarno se nadam da naši građani nisu toliko ograničeni. Ali obzirom da znam kako se neki odnose prema 'Bosancima' iz prve ruke, ništa me ne bi čudilo", komentirao je taj planetarno uspješni Livnjak. Eh, sad; je li vremešna Samoborka „korektni rasist“ kao, pa gotovo bi se, slijedom izbornih rezultata, moglo kazati većinska Švedska? Je li onda njezin gradonačelnik još na razni Švedske iz 2015., kada je javno kritiziranje, pa, eto, i javno ispoljavanje straha, tabu?!

A Rimac?! On je, vidjeli smo, u priču o rasizmu uveo i „Bosance“, sinonim, više-manje, za neželjene goste u Zagrebu i okolici. Ma koliko bjeloputi bili i ma kojem se Bogu molili. Da, Rimac je doista realan; samoborskom se slučaju zbilja ne treba čuditi. Bosanska su iskustva, naime, općepoznata... Usprkos čak i staroj Dinamovoj krilatici, koju je upravo aktualizirao Amer Gojak gurajući ZG svetinju konačno, nakon „stoljeća sedmog“ u europsko proljeće Nema stranca do Bosanca... Ma, Hercegovci, te, inače, omiljene mete su (još) i mila majka. Ali, to je, ipak, možda jedna druga tema... O kompleksu više vrijednosti, recimo...

 

Nepovjerenje – majka svih strahova

No praktički usred migrantskoga vala 2015., zagrebački profesor Neven Srdelić, postavio (si) je pitanje: Je li svatko tko govori protiv masovnog useljavanja 'fašist', 'ksenofob', 'rasist' i 'islamofob'? Odgovarajući, u pomoć je prizvao poznatog politologa s Harwarda Roberta Putnama, koji je još 2001. na svoje veliko iznenađenje, kaže prof. Srdelić, ustanovio da etnička raznolikost zapravo smanjuje socijalnu koheziju, solidarnost, altruizam te povjerenje koje ljudi imaju jedni prema drugima, i to ne samo između pripadnika različitih grupa nego čak i između ljudi unutar svake grupe.

Ukratko, parafrazirao je zagrebački profesor glasovitoga kolegu s Harwarda, ako živite u etnički raznolikoj sredini, to će vas učiniti nepovjerljivim prema svakome, uključujući i pripadnike vaše vlastite etničke skupine. (Što obnjašnjava, evo i malo ironije, osjećaje purgera prema susjednoj „dijaspori“). OK! Sad, međutim, dolazi najzanimljiviji dio. Zašto prof. Putnam nije odmah objavio rezultate toga svoga istraživanja?! Objasnio je to svoje oklijevanje Financal Timesu, kazavši da je čekao vrijeme kada će moći iznijeti prijedlog kako da se kompenziraju negativni efekti raznolikosti, vjerujući kako bi bilo neodgovorno objaviti i bez toga. Srdelić je pak ovo „vajkanje“ preveo parafrazom: Draga mi je istina, ali mi je draža politika.

 A budući da harwardski politolog živi u zemlji čiji je predsjednik Donald Trump upravo malo prepričao staru (biblijsku?) poslovicu Tko tebe kamenom, ti njega kruhom, pa vojsci izd'o naređenje: „Smijete pucati na one (Meksikance) koji bace kamen“ – oprošteno mu je. A, zamislite, još je i – ljevičar...

Znakovito, u Njemačkoj je danas aktualno ono s čim se Putnam suočio početkom milenija. Svaka čast istini, ali politika iznad svega, 'ajde da (sad) ja parafraziram prof. Srdelića. Primjerice, nedavno, baš, zanimljivo, uoči regionalnih izbora, njemački odvjetnik i prebjeg iz CDU u AfD Maximilian Krah objavio je u svojo kolumni:

„U prvoj polovici 2018. samo u gradu Chemnitzu zabilježeno je 60 silovanih žena od čega su 56 počinitelji migranti, a četiri su nepoznata“. Odmah je reagirala lokalna policija: „U Chemnitzu je u navedenom razdoblju bilo 12 silovanja, devet počinitelja bili su Nijemci“, odgovoreno je.

Ipak, nije lako kazati što je istina. Riječ je, naime, o državi u kojoj su javne televizije ARD i ZDF, suočene s optužbom da ne objavljuju vijesti u kojima su počinitelji azilanti, odgovorile: „Smatramo da vijesti iz crne kronike nisu u interesu društva“.

 

Naš „švedski slučaj“

A kad smo već kod (sa ili bez navodnika) lažnih vijesti iz crne kronike, u nas je aktualan slučaj austrijskog lista Kronen Zeitung, koji je, pozivajući se na podatke MUP-a Austrije, netom objavio da je 20.000 naoružanih ilegalnih migranata spremno nasilno pokušati ući iz BiH u Hrvatsku.

Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić kazao je da je taj broj “prenapuhan” i kako ne očekuje stvaranje kritične mase tijekom ove godine koja bi tako nešto pokušala. A po njegovoj procjeni u našoj zemlji trenutačno boravi 5 000 migranata. Njihovi učestali obračuni ali i neke policijske akcije svjedoče da su neki i naoružani.

 Na kraju, a slijedom svih rečenih ino-iskustava, vraćam se tezi o (švedskim) „korektnim rasistima“, koji s migrantima ne žele imati ništa. Dakle, na sarajevskom portalu Klix.ba aktualna je anketa u kojoj se traži odgovor na pitanje: Koji je najbolji način rješavanja migrantske krize? Ponuđene su četiri opcije, a najviše anketiranih, njih 37 posto drži kako ih treba protjerati. Što je vrlo indikativno s obzirom na pretpostavljeni nacionalni (ili vjerski) sastav anketiranih.

Ima, eto, i ovdje Šveđana, samo ih treba naći. (Ne mislim tu, dakako, samo na one sveprisutne iz istočne Bosne).

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250