Teško je na ovaj veliki dan ne sjetiti se svih nepravdi što su najvećem sinu svih naših naroda i narodnosti nanesene nakon što nas je iznenada napustio u 88 godini. U najboljim godinama! Kad nam je bio najnepotrebniji. Podjednako su na njega jurišali kako domaći, tako i strani neprijatelji. Eno, oni Slovenci! Nije im dosta što su Ti, druže Tito, U Ljubljani došli glave - doduše prvo noge! Ne, nego su još 2011. donijeli zakon o zabrani korištenja Tvoga imena u imenima gradskih trgova i ulica.
Ali, ne treba Te, vrhovni komandante, čuditi ova zabrana. Ma, oni su neki dan zabranili i Thompsona. Znaš Ti Slovence, jeb‘o ti njih. Imaju nešto protiv Hrvata. A Ti si najbolji, nažalost mrtvi, svjedok kako je to – efikasno. (Da sad ne spominjem, na Dan mladosti, da su prvi, dok se još nisi kako treba ni ohladio, zabranili štafetu...)
Pusti, prave se Englezi
Što se tiče stranih neprijatelja, ta nepravda traži da se zavapi i jaukne do neba. Npr. Englezi; Daily Mail te je, ne znam kako da Ti ovo kažem a da te ne potresem (kao što sam i sam potresen!), stavio na 13. mjesto rang liste najvećih masovnih ubojica XX. stoljeća. Solidno, kazali bi neki domaći izdajnici. Najlakše je tako. Treba, međutim, proanalizirati tu listu. Na prvom je mjestu Mao Ce Tung, Tvoj stari drug i, ne treba, dapače, kriti – prijatelj. Njemu, drugu, dakle, Mau, pripisuju 60 milijuna žrtava. Na drugom mjestu je Tvoj imenjak, Josif Visarionovič. Drug je Brko, kojem si ti jedini u brk skresao što mu ide, kriv za smrt 40 milijuna žrtava.
Tek je - i to govori o doista žestokoj konkurenciji - treći Adolf Hitler. Fuhrera je Staljin nadmašio za 10 milijuna. I, dobro, možda, trostruki narodni heroju, ne zaslužuješ medalju. Ali, to je dojam samo na prvi pogled. Ti imperijalisti, iz tih mrskih novina pripisuju Ti smrt 570 tisuća ljudi. I tako prvadaju ovaj Tvoj slab plasman. Ne uzimaju – ti denuncijanti! – u obzir to koliko je drug Mao imao na raspolaganju Kineza. Milijradu i pol. I k‘o da mu je onda bilo teško pobiti 60 milijuna. Ili drug Staljin... Ma, ne kaže se džaba: Ima ih k‘o Rusa. A Ti si, nikad Ti to nećemo zaboraviti, od 3-4 milijuna Hrvata pobio više od pola milijuna (Dobro, bilo je i nešto Srba, ali više kao kolaterala). Ne znam, možda nisam objektivan, ali kad se ovako - a to je jedino ispravno - gleda, onda mi se čini kako si morao ući među prvih deset. Barem! Da sad (više) medalju ne spominjem. Jer, da si Ti, ljubičice bijela, bio Rus (kao što neki klevetnici tvrde da jesi) za Staljina se ne bi ni čulo. Ma, ne bi se ni drug Mao šepirio s zlatnom medaljom!
Malo si, ipak, pogurao druga Brku!
Srećom, ima, druže Stari, i koliko-toliko objektivnih. I, nećeš vjerovati, Nijemci su Te stavili na, ipak solidno, 10 mjesto. Bild je, doduše, tabloid, ali dobro je, čini mi se, izbrojio kako si upokojio milijun ljudi. Nažalost, niti oni nisu vodili računa koliko je komu od gore rečenih osvajača medalja bilo ljudi na raspolaganju. Zato Ti, kako Tvoj vjerni pionir, mogu obećati da ću se protiv ove nepravde boriti do posljednje kapi krvi. Ne mogu Ti, ma koliko želio, obećati medalju, ali skočit ćeš Ti meni na tablici. Ili mene neće biti!
Iako - ali neka ovo ostane među nama, imenjače dragi! - malo si i sam kriv. Prije nego li si kazao povijesno NE, Staljinu si poklonio „Mercedes Benz 770“, koji je, inače, bio vlasništvo Ante Pavelića. A poglavnik ga je dobio od Hitlera. Tako si, eto, i Ti, pomalo, istina, neizravno, sudjelovao u Brkinom promoviranju. Pratili su to Englezi... Da su, međutim, htjeli doista biti objektivni, onda bi uzeli u obzir i to da si, po procjeni mnogih povjesničara, bio veći staljinist od Staljina. No, kad se dijele medalje, nitko se toga ne sjeća! Prave se Englezi!
Ipak, na ovaj veliki dan, na Tvoj rođendan, ima i dobrih vijesti. Ponosno Ti, jabuko sa grane, javljam: Zagreb neće pasti!
Moj Milane, jabuko sa grane!
Ima, neću Ti kriti, u Zagrebu i stanoviti Zlatko Hasanbegović. On bi, nemoj se iznenaditi, moga tražiti od Rusa da vrate onog poglavnikovog „Mercedesa“. Ali, o tom potom. Sada traži da promijene ime Trgu marašala Tita. Zamisli dokle to ide! A, čovjek bi, na prvi pogled, kazao kako je riječ o omladincu koji je na pravom putu. No, kao što vidiš, on je na slovenačkom putu.
Srećom, u Zagrebu je i jedan Tvoj vjerni pionir. On te i sad drži, ne baš na srcu, ali zato makar na reveru. Povremeno. Hercegovac je, doduše! Ali, posebna kova. Drug Milan Bandić. Kako to gordo zvuči! Ako ti kažem, maršale, da je predsjednik Stranke rada i solidarnosti, znat ćeš da će Tvoj trg u Zagrebu stajati poput klisurine. Vječno! Jer, i drug Milan će biti gradonačelnik – vječno. Neće njega Slovenci namamit u njihov Klinički centar.
Dnevnik.ba