Article_Top_970x250

SLUČAJ CIKOTIĆ Izetbegović čini sve da do kraja zatruje bošnjačko-hrvatske odnose

razgradnja društva

SLUČAJ CIKOTIĆ Izetbegović čini sve da do kraja zatruje bošnjačko-hrvatske odnose

lip 15, 2020

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Ni SDA ni Izetbegović se odavno ne bave entitetom Republika Srpska jer su s tim entitetom razgraničili. Sarajevski politički prvaci uporno bitku biju s hrvatskom političkom elitom, ali sve aktivnije i hrvatskim narodom.

Nije nikakva novost da SDA pod Bakirom Izetbegovićem čini sve da zaštiti i nagradi ratne kadrove SDA i bošnjačke Armije BiH. Pri tom SDA ne diskriminira – jednaka prava imaju ljudi neukaljana ugleda i časti kao i oni čija je ratna uloga bila nečasna, često i nedvojbeno zločinačka. Čitav niz „sumnjivih tipova“ dobio je zaštitu SDA i predsjednika Izetbegovića gotovo isključivo zbog njihove uloge u ratnom sukobu iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Ipak, ime Selme Cikotića, kandidata SDA za novog ministra sigurnosti BiH, ističe se u moru drugih kadrova jer je riječ o bivšem ministru obrane BiH kojeg Hrvati središnje Bosne smatraju odgovornim za totalni progon bugojanskih Hrvata, organiziranje logora smrti za bojovnike i civile HVO-a u Bugojnu te za nestanak 20 bugojanskih Hrvata kojima je sudbina i danas nepoznata.

Njihovu sudbinu pak vjerojatno znaju upravo Cikotić i gospodar života i smrti u ratnom Bugojnu Dževad Mlaćo (kojeg je SDA također nagradila za njegovu ulogu u uspješnom protjerivanju bugojanskih Hrvata ali i još uspješnijoj sabotaži njihova povratka).

Hrvatski povratnici u Bugojno godinama već upozoravaju da odgovore o sudbini nestalih Hrvata zna upravo spomenuti dvojac. No, oni nikad nisu progovorili, niti ih je Tužiteljstvo ikad ozbiljno istraživalo. Tako je Mlaćo ostao na slobodi čak i kad je na Sudu BiH čitan njegov dnevnik iz ratnog vremena u kojem stoji kako bošnjačka Armija BiH u Bugojnu službeno ne smije imati zarobljenih civila, ali i da je potrebno u tajnosti likvidirati „ekstremni dio zarobljenih vojnika“.

Mlaćo se u međuvremenu popeo visoko po SDA-ovoj hijerarhijskoj ljestvici, ali ni blizu kao Cikotić, koji je bio ministar obrane od 2007. do 2012. ali i savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića od 2016. do 2018. godine. Bio je Cikotić u međuvremenu i član Nadzornog odbora Međunarodnog aerodroma Sarajevo, stoji iza izgradnje Eko-zone na Vlašiću, bio u poduzetničkim vodama…

No, nije problem što Izetbegović želi vidjeti Cikotića na dužnosti ministra sigurnosti BiH. Domaće javnosti su naviknute  na takvu selekciju kadrova od strane SDA. Također, kako je riječ o „bošnjačkoj političkoj reprezentaciji“, teško je očekivati da Cikotić naposljetku neće sjesti u ministarsku fotelju. Srpska i hrvatska strana neće se pretjerano miješati u izbor bošnjačkih kadrova. Nepisano je pravilo da se tri strane jedna drugoj ne miješaju u izbor kadrova.

Pravi problem je to što Izetbegović uvijek i iznova šalje poruke netrpeljivosti prema Hrvatima. Neprestano im kroz svoje poteze poručuje da za njih nema mjesta u BiH te redovito nagrađuje one osobe koje su bile uspješne u protjerivanju (i u ratu i u miru) hrvatskoga puka iz države BiH.

Također, zabrinjavajuće je da doslovno nitko u sarajevskoj javnosti neće prepoznati da je riječ o duboko kompromitiranoj osobi koja ruši ugled cijele države. Osoba koju se već godinama opravdano dovodi u vezu s počinjenim masovnim ratnim zločinima ne bi trebala biti državni ministar. I to sigurnosti.

Naposljetku, imenovanje Cikotića je samo još jedan u nizu poteza Bakira Izetbegovića kojima gasi svaku nadu da je moguć oporavak bošnjačko-hrvatskih odnosa.

Samo u ovoj godini smo imali pokušaje da se zabrani održavanje katoličke svete mise u sarajevskoj katedrali, organizirane masovne prosvjede protiv održavanja mise, usvajanje rezolucije kojom se zabranjuje spomen Bleiburga, proglašavanje kardinala Vinka Puljića ustašom, izbacivanje hrvatskih političkih predstavnika iz upravljanja krizom koju je prouzročila pandemija korona virusa, sotonizaciju hrvatske politike zbog SDA-ove mućke s respiratorima, poticanje propasti Aluminija…

Dakle, gdje god je to bilo moguće Izetbegović je povlačio poteze koji uvjeravaju Hrvate da s SDA nema smisla graditi zajedničku državu. No, ni to nije ništa novo. To je zapravo način na koji SDA vodi svoju politiku.

Svaki potez ove stranke usmjeren je samo ka jednom cilju: potpunom ovladavanju entitetom Federacija BiH, odnosno pretvaranju ovog entiteta u unitarni entitet s bošnjačkom političkom dominacijom. Izetbegović i SDA teže poraziti Hrvate u fazi „zamrznutog rata“ koji traje od kraja devedesetih. Oni ne traže dogovor nego pokoravanje. To pak nije put ka izgradnji zajedničke države i društva, nego upravo suprotno - ka njenoj razgradnji. Na ruševinama BiH želi se graditi nekakvo novo društvo u kojem neće biti mjesta za različitosti, za druge i za drugačije.

Ni SDA ni Izetbegović se odavno ne bave entitetom Republika Srpska jer su s tim entitetom razgraničili. Sarajevski politički prvaci uporno bitku biju s hrvatskom političkom elitom, ali sve aktivnije i hrvatskim narodom.

Selmo Cikotić ne smeta hrvatskoj politici – nije on ni prvi ni jedini ratom okaljani kadar SDA koji dijeli vlast s HDZ-om BiH. Pa to je Cikotić već činio od 2007. do 2012. godine. I tad se sve znalo o njegovoj ulozi u ratu.

Imenovanje Cikotića, makar samo i za kandidata za tako važnu državnu dužnost, zapravo je poruku hrvatskom puku u središnjoj Bosni. Oni koji su bili uspješni u obračunu s Hrvatima središnje Bosne u ratu i poraću i danas bivaju nagrađivani od SDA za svoja nedjela.

Tako se ne gradi zajednička država.

Dnevnik.ba