Još dok je najpoznatiji balkanski migrant letio iz Londona u zavičaj, u avionu se odigrala potencijalno dirljiva scena. Ali, doista, samo potencijalno... Novinarka je, naime, pitala Vesnu Todorić o životu u izbjeglištvu, u britanskoj metropoli, dakle. „Nemojte me uopće pitati kak‘ sam živjela, zato što sam morala živjet‘ u Londonu zbog njega“, svjedočila je gospođa Todorić o svojoj hudoj sudbini koja joj je namijenila život daleko od vlastita krova. Žrtvovala se, međutim, zbog muža. Jer, zna se ona zavjetna: I u dobru i u zlu, koje se bolja polovica Todorića doista drži doslovno.
„Naravno da smatram da će moj suprug biti oslobođen, pa on ništa nije napravio. To i vi znate. Vi novinari sad samo šutite, ništa ne radite. Svi pričaju o tome, nitko neće reći istinu. I ne, nemojte mi sad s tim bogatstvom!“, kazala je vidno uzrujana Vesna Todorić.
Feničani pojma nemaju
Rekoh, (potencijalno) dirljiva priča, o, naime, vjernoj drugi i napaćenome junaku, kojemu - iz političkih pobuda - pakiraju. I koji se, eto, godinu cijelu zlopatio daleko i od doma i od roda svoga. (Osim, srećom, žene.) Ali, javnost, mi, evo, obični ljudi znamo sve o tomu zlopaćenju. Bračni se par Todorić, nakon što se pater familias predao londonskoj policiji, odbio izručenje te platio 100 000 funti jamčevine kako bi se branio sa slobode, skućio u elitnoj četvrti Kensington.
Lijep je tu komšiluk, kad god bi Vesna i Ivica poželjeli protegnuti noge, bili su u prigodi sresti koga od mlađih članova kraljevske obitelji; Samo nekoliko minuta od Todorića stanuju vojvotkinja Kate i princ William s djecom. Dobro, nije baš da se Kata s prinčevima igra u pijesku, ali da im, kao i Cro izbjeglicama, isto komunalno poduzeće skrbi o, primjerice, odvozu smeća, neporeciva je činjenica. I kad smo već kod komunalija, mora se kazati kako su Todorići samo za najam stana plaćali 33 000 kuna. A tek režije...
Ne znam, pošteno govoreći, je li visina istih presudila, tek u travnju Kate i William su ostali bez Vesne i Ivice. Todorići su, naime, preselili u četvrt Belgravia. S jednog prozora se vidi Hyde park, a s drugog Buckinghamska palača. Čisto, eto, da im manje fale Kulmerovi dvori. Zna, jasno, u tuđem svijetu čovjeka obuzeti nostalgija. I sve to za 30 000 kuna (plus režije). Ništa!
Na koncu, vidjevši, valjda, da se valja, ipak, kući vraćati, Todorići su nedavno preselili u North Acton, gdje mogućnost da nalete na koga plave krvi, zapravo i ne postoji. Susjedi su im sada radnici, studenti (umalo ne rekoh poštena inteligencija) i doseljenici iz bliskoistočnih zemalja. Jedna takoreći multietnička i socijalno raznolika sredina. Tko zna, možda će jednog dana Todorići zahvaljivati domovini Hrvatskoj što se držala zakona k‘o pijan plota... Znaju ovi iz bliskoistočnih zemalja biti vrlo nervozni.
I da podvučemo crtu, stanarina je naše, evo sad već, povratnike koštala 350 tisuća kuna, ili po naški 100 tisuća maraka. A moralo se nešto i jesti. A neće Todorići u McDonald‘s. Valjda! Slijedom čega zbilja nije realno očekivati da to što je gđa Vesna, evocirajući uspomene na teške londonske dane bila na rubu suza, izazove sličnu reakciju kod gledateljstva. Štoviše, vjerujem kako ljudi, tzv. mali, vole vidjeti kako se ni novcima ne može kupiti sve. Baš sve! Usprkos čak i tomu što mnogi misle da se još od Feničana - koji su izmislili te proklete pare! - sve može lako dogovoriti.
Para – nema!
Zlurade komentare zato izaziva i izjava Gazdine odvjetnice Jadranke Sloković kako ne mogu platiti veću jamčevinu od one – londonske. Para – nema(!), kazale je, na što se mali čovjek odmah sjeti londonske kirije. S kojom Todorić, budući da će stanovito vrijeme biti na državnome punom pansionu, neće imati problema. A gospođu mu ionako čekaju Kulmerovi, tj. (još) Todorićevi dvori. Još nedavno, govoreći o svome životu, Todorić je svjedočio kako je od 1975. radio dan i noć. „I nikad nisam imao para, nisam imao vremena, nisam imao ništa“.
Tužna priča, onako na prvu izaziva sućut – čak! Ali, kako da sirotinja suzama bogataškim vjeruje... Uostalom, kako pjesma kaže: O Bože, čuvaj ti naše golubove i sirotinju/Jer bogati se ionako za sebe pobrinu.
Vjerujem stoga kako bi mnogi dali ne znam što e da vide kako Gazda svako jutro sprema svoju ćeliju. Zajedno s novim drugovima. Doduše, zasad je u dvokrevetnoj ćeliji, ali, prijeti mu opasnost, i da bude u sobi s pet-šest supatnika. K‘o Mamić – nekad. Ili kao Bandić. Ili kao Vidošević. Ili kao Sanader. Nema takoreći viđenijega Hrvata a da nije bio zadužen za higijenu u Remetincu.
Zato vjerojatno ni kalifornijski požari, osim interesa lišenog emocija ne izazivaju empatiju koju njihove tragične razmjere zapravo zavrjeđuju. Ostaju, dakako, tamo bez krova nad glavom i glave same, i obični, skromni ljudi. Mediji nas, međutim, ponajviše izvješćuju o tomu koja je od velikih holivudskih zvijezda ostala bez svoje bajkovite vile, predviđaju u kojemu bi se smjeru vatra mogla širiti i hoće li joj se - a joj! - na putu naći i vila koje od, primjerice, sestara Kardashian.
Zamislite, Kim Kardashian imala je samo sat vremena da pokupi najnužnije potrepštine i utekne iz svoga doma na Hidden Hillsu. (Srećom, ne treba joj garderoba, pa je tu dobila na vremenu). Orlando Bloom objavio je fotografije na kojima se vidi kako mu je vila blizu stihije, ali vjeruje u vatrogasce, Lady Gaga je, pak, vatrogascima ne vjerujući, utekla iz Malibua odmah na početku...
Znakovito, kalifornijskoj se vatri prvi na putu našao grad Paradise. I danas ga više nema. U zabludi smo, dakle, ako doista vjerujemo da raj možemo izgraditi na zemlji. Simbolično je, tim slijedom, i to što je remetinački uznik Ivica Todorić svoji privatni biznis započeo trgujući cvijećem. Ali, nije život što i (cvjetno) polje prijeći, kazao bi pjesnik. A ima i ona izreka: Dabogda imao, pa nemao... Milijun eura za jamčevinu.
Dnevnik.ba