Vi ćete učiti tu nogometnu vještinu toliko godina, vi ćete čekati toliko dugo na petercu, a lopta vam neće doći kao meni. Vi ćete zabiti poneki eurogol, poneki gol koji će proglasiti za gol godine. Ali, malo tko će od Vas zabiti gol toliko vrijedan, a toliko naivan i toliko jednostavan kao ja.
Mene niste cijenili kao napadača, ali ipak evo me tu, evo me na ‘Oltaru‘ svih golgetera svijeta, a tko će od Vas reći; on je bio najbolji. Tko? A, uradio sam sve što jedan napadač uraditi može...
Osvojio sam i Svjetsko prvenstvo, osvajao Lige prvaka, osvajao lige i kupove, zabijao golove u ključnim trenucima, ali opet nisam bio dostojan Vašeg obožavanja.
Zašto? Nogomet nije košarka, i ako lopta uđe u mrežu vrjednuje se podjednako, bez obzira zatresao je ti s 30 ili dva metra. Ja sam to davno shvatio, ali tko je mene shvatio?
Eto jesam, eto sve te golove sam zabio na sreću... Kako da ne... Baš svaki put je bila sreća da se lopta odbila baš meni i baš sam ja zabijao te ‘sretne‘ golove s kojima sam se proslavio. Reći ćete lako ti je jer si igrao s najvećim maestrima tadašnjice.
Koliko mojih utakmica ste vidjeli u svojim HD prijenosima i kako onda objasniti da sam bio najbolji strijelac Serie A s Atalantom? Jesam li tada imao Kaku da sve predribla i doda meni, jesam li tada imao Pirla da me pogodi u trepavicu i jesam li tada imao Shevchenka da se njegov udarac od golmana odbije baš meni na nogu?
Danas, takvog igrača sličnog meni naći nećete. Jer on je izumrla vrsta, vrsta kakva se u modernom nogometu ne cijeni, a svatko bi i danas želio da je ima kada ‘zagusti‘. Ipak koliko je godina prošlo, a jeste li ga vidjeli? Jeste li vidjeli ‘predatora šesnaesterca‘ sličnog meni? Jeste li vidjeli božanski prvi dodir velikog ‘Super Pippa‘?
Sada gledate robote koji treniraju 28 sati dnevno, sada gledate nemoguće talente koji povraćaju od dva koktela. Ma daj... Kada sam ja igrao bili ste bliži meni, nogomet je bio romantika, mislili ste ‘pa mogo bi i ja kao on zabijati onakve golove.‘
Ne, nažalost niste. Niste mogli jer je taj ‘sretni gol‘ bio umijeće. Bio je remek djelo i elegancija jednog golgetera. Ali, bio Vam je blizak. Znam, danas su druga vremena i isto tako danas se susrećete s takozvanim mlađim ljubiteljima nogometa i njihovim čudnim oblačenjem. Njihovim frizurama ili njihovim čudnim oponašanjem proslave golova. Moje ponašanje i proslave su bile čiste i iskrene.
Neki, nazovimo ih, zaljubljenici nogometne igre, obožavaju Neymara i smatraju ga najboljim nogometašem današnjice, dok se ja još u glavi previrem je li uopće zaslužio titulu ‘jačeg spola‘. Nešto sam kont‘o; po pokretima da ipak nije žensko, ali po jaukanju je definitivno ‘nježniji spol‘.
Njihovim učestalim jaukanjem na terenu i njihovim simuliranjem, može li mi ijedan čovjek zdrave pameti reći kako je nogomet napredovao? Znam i ja sam se bacao i jaukao kada zapnem od busen trave, ali moji padovi su imali dušu. Možda nogomet uopće više nije sport, možda je postao kao ona čudna američka košarka što se zove NBA. Možda su svi ‘nakrčeni‘ nekim šarenim supstancama da budu izdržljiviji. Jer na kraju krajeva, to je jedino objašnjenje kako jedno krhko, nježno i simpatično biće naziva Neymar može postati nogometaš. Možda može to biti u Španjolskoj ili Francuskoj, al‘ neka dođe u moju ligu. Pitao bi te ja što bi od njega ostalo da naleti na Cannavara, Davidsa, Gattusa, Stama ili Materazzija. Ne ide džabe ona pjesma ‘nije cviće Materazzi‘. Osjetio sam to i previše puta na svojim kostima.
Recite mi iskreno (Vi mlađi navijači Barce i Reala se ne pikate za odgovor) jesmo li zaslužili ovakav nogomet? Neki se smiju Mourinhovim osvajanju Lige prvaka s onakvim Interom ili krunom Chelseaja iz Europe 2012. godine, ili onom junačkom podvigu momaka s ‘King Powera‘, ali koliko to čudnovato zvučalo, samo je tada nogomet na kraju pobijedio. Ali, ovi gore navedeni navijači koji su zasluženo samo u zagradi su se bunili.
Pa, nije u redu da netko potroši više para na kupovinu i osvoji Ligu prvaka. To samo mi možemo raditi, mi klubovi s poviješću, s poviješću trošenja para.
PSG, Chelsea ili City su umjetni klubovi koji preko noći hoće sve. Preko noći ili godina... nebitno, tko ste ipak Vi da im to govorite. Kada nije bilo novaca Steaua, PSV ili Nottingham Forest su osvajali naslove. Pa i jedna Crvena zvezda, mada to ne računam jer je čitava jedna tadašnja nakaradna ‘država‘ stajala iza nje.
Ali, recite mi iskreno kolike novce bi današnji ultra-bogati klubovi dali za mene? Za mene kao nogometaša, vjerojatno ne previše. Ali, za mene kao osvajača svega živoga, golgetera u svim situacijama šesnaesterca, igrača kojem je prvi dodir lijevom, desnom nogom ili pak glavom bio jednako ubojit..., opet ne previše. Izabrali bi nekog ‘lafo‘ driblera – padavičara. (Nažalost)
Za kraj, jedna pjesmica koju je Vaš autor s kolegama sastavio u studentskim danima:
Bio sam mali kad si dolazio iz Stare Dame
u spomen na te dane suza mi kane
Uvijek si imao glavnu rolu
kad akcija krene prema golu
Nijedna obrana nije imala mira
kad Pippo uđe u šesnaesterac San Sira
U zaleđu si rođen
sretnom zvijezdom ti si vođen
Im‘o si padove jebene
sucima si često zadavao probleme
Na terenu si mnoge ekipe rušio
poslije toga manekenke bušio
90+ je bio tvoje vrijeme
da se lopta u mrežu skrene
Odoše i Gattuso, Seedorf, Nesta,
al za tebe Pippo posebna gesta
Nogomet bez tebe neće biti isti
vole te tvoji MILANISTI!!!
Dnevnik.ba