Hrvatskom mazohizmu nema kraja! U vremenu kad se na političkoj ravni vodi presudna borba za opstojnost hrvatskoga naroda u BiH, odnosno za njegovu političku jednakopravnost i kad se sustavno hrvatskom narodu oduzima javni novac, hrvatska javna poduzeća financiraju sarajevske medijske puškarnice s kojih se napada upravo narod koji je te tvrtke osnovao i koji ih i financira.
Posljednji i najočitiji primjer tog mazohizma je HT Eronet, telekom operater koji tradicionalno ima „izdašan budžet za marketing“.
Na prvi pogled tu nema ništa sporno: telekom operateri tradicionalno troše ogroman novac na vlastitu promociju, odnosno oglašavanje usluga koje pružaju.
No, Eronet to radi nešto drugačije. Naime, Eronet se ne oglašava tamo gdje može naći korisnike, nego tamo gdje ne može! U posljednjih desetak godina ova hrvatska javna kompanija je potrošila bogapitaj koliko milijuna maraka na oglašavanje po bošnjačkim i srpskim medijima, a zauzvrat je dobila možda nekoliko novih korisnika na tim prostorima.
Cijena dobijanja tih nekoliko korisnika je ogromna. U zamjenu za njih, Eronet je izdašno financirao sve one medije koji bezočno šire laži o hrvatskome narodu u BiH i k tomu čine apsolutno sve da ne zaživi ono za što se zalaže i Hrvatski narodni sabor i HDZ BiH i naposljetku Dragan Čović osobno.
Tako recimo Eronet financira medije kojima je hrvatsko pitanje „takozvano“, kojima su hrvatske kulturne manifestacije „provincijalizam“, kojima je zalaganje za jednakopravnost Hrvata u BiH „fašističko djelovanje“, kojima je legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda „floskula“, kojima su ratni zločini nad hrvatskim narodom u BiH „incidenti“, kojima su logori u kojima su bili zarobljeni hrvatski bojovnici „sabirni centri“…
Dok Dragan Čović pokušava objasniti zbog čega su potrebne izmjene izbornoga zakona BiH na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike, Eronet financira medije koji „objašnjavaju“ da je to posljedica „Čovićeva šurovanja s Rusima“ itd.
Tako Eronet hrvatskim novcima financira, recimo, Federalnu TV (40.000 KM), OBN (40.000 KM), Pink BiH (36.000 KM), RTRS (18.000 KM), Hayat (10.000 KM). S druge strane, za Našu TV su predvidjeli svega 6.000 KM.
Kad je o radio postajama riječ, za Radio Herceg Bosne su predvidjeli 2.000 KM, a za Radio Stari Grad 10.000. Nešto manje, 9.000 KM, predvidjeli su za Kalman, Kameleon i BN Radio, a niti jednu marku za hrvatske radio postaje sjeverno od Kupreških varata.
Od Internet medija najviše je predviđeno za Klix.ba (40.000 KM), Nezavisne i Sposrtsport.ba po 18.000, dok Hrvatski medijski servis uopće nije uvršten u marketinški plan.
Dakle, Eronet financira medije koji se bore protiv svega onog za što se zalaže hrvatski narod a što svakodnevno artikuliraju i Čović i svi ostali političari koje je hrvatski narod birao. To čine iako su ih Čović ili njemu bliski ljudi vjerojatno i postavili na funkcije koje obnašaju. Ako ih možda i nije postavio na funkcije, u hrvatskom narodu vlada percepcija da jeste, tako da na kraju priča dođe na isto.
Javne kompanije u BiH pripadaju narodima koji ovdje žive. I Eronet i Elektroprivredu HZHB i HP Mostar… osnovao je hrvatski narod u BiH! To su tvrtke koje su osnovale općine s hrvatskom većinom u BiH i kao takve one odgovaraju primarno hrvatskom puku. Posve je drugo pitanje, s kojim će se hrvatska javnost prije ili kasnije morati suočiti, tko je dozvolio da te tvrtke pređu u vlasništvo Federacije BiH.
U ovom trenutku, nužno je vratiti hrvatske tvrtke hrvatskom narodu, odnosno pozvati ih na odgovornost za antihrvatsko djelovanje. Jer ovo što rade, nije ništa drugo nego djelovanje protiv vlastitoga naroda.
Financiranje medija koji hrvatski narod prepoznaju kao neprijateljski, k tomu još i hrvatskim parama, ravno je nacionalnoj veleizdaju.
Priča s financiranjem medija samo je vrh ledenog brijega: isti je problem i u kulturi, sportu i bilo kojoj drugoj društveno-korisnoj djelatnosti.
Hrvatski mediji u BiH će budno pratiti tokove novca hrvatskih javnih poduzeća. Ako su bošnjačka i srpska javna poduzeća toliko duboko ogrezla u korupciju i kriminal, hrvatski mediji neće dozvoliti da se to dogodi i hrvatskim javnim poduzećima.
Ovom temom bi se morao pozabaviti i Hrvatski narodni sabor i HDZ BiH i sam Čović. Oni treba vidjeti rade li im „njihovi“ ljudi iza leđa.
Negativnoj selekciji kadrova u hrvatskom društvu u BiH mora se stati na kraj. Negativna selekcija nas je dobrim dijelom i dovela u današnje stanje totalne društvene devastacije svake vrste.
Jer nije Sarajevo krivo baš za sve hrvatske nedaće u BiH.
Dnevnik.ba