Promakao bi mi, pošteno priznajem, taj vrijedan jubilej da ne bi Svetozara Pudarića, koji je u jednom - od dva - sarajevska dnevnika prošloga tjedna obilježio 18 godina Alijanse za promjene. Neka, dakle, svoga i u Oslobođenju Srbina! A ovaj je, dakako, s puno pijetete obilježio punoljetsvo te perfidne prijevare, koja se Svetinome Lagumdžiji toliko svidjela da ju je ponovio i s Platformom. Kada se ono pod Profesorov šinjel ugurao čak i Poglavnik. Stožer Jurišićeva HSP-a, naime, stanovito je vrijeme resila bista dr Ante Pavelića. Ali to, kako bi povalio izborne pobjednike HDZ BiH, nije smetalo dr. Lagumdžiji. A nikad nećemo doznati je li, vrludajući lijevo-desno, ikada stigao do Glavnog stana! U posjetu, dakle, svojim koalicijskim partnerima.
U oba slučaja, SDP-u, toliko izvježbanom u traženju „poštenih Hrvata“, merdevine je držala međunarodna zajednica. Pošteni Srbin Sveto, osobito istaknut u slučaju Platforma, zasad - polako! - ne evocira uspomenu na mućku u kojoj je dao osobni obol, koncentrira se samo na ono s početka ovoga milenija. Milenijsku prevaru, takoreći. I, jasno, red je da se – ponovi.
Bio jednom jedan Lagumdžija...
Podsjeća zato na mnoge sličnosti u, veli, moguće parlamentarne većine. Slijedom čega mu je, po vlastitu priznanju, u oči upalo da su u Alijansi sudjelovali NHI i HSS sa po jednim zastupnikom (od tadašnjih 140), dok bi danas koalicija Hrvatsko zajedništvo unijela dva (od 98).
Sjeća se uz to platformaški dopredsjednik Federacije kako je Alijansa usred te ujdurme imala samo jednog poslanika više od 50%.
„Ovogodišnju, isključujući laburiste kao i 2000., činilo bi 55 poslanika. Ona bi matematički opstala čak i da Hrvatsko zajedništvo, odnosno HDZ 1990, prebjegne starijoj sestri i drugi put. Samo što bi nova alijansa bila politički ranjivija, dok bi bijeg u zagrljaj Velikome bratu za HDZ 1990 značio konačnu smrt i gašenje“, računa restaurator alijanse za prijevare.
A, po njegovu sudu, i danas su za ovaj pothvat potrebni sposobni ljudi u strankama koje će biti sudionice većine, ali nužni su i oni koji predstavljaju tzv. međunarodnu zajednicu u BiH.
„One 2000. godine to su bili Zlatko Lagumdžija i Krešimir Zubak, ali i Thomas Miller, Jacques-Paul Klein i Wolfgang Petritsch“, podsjeća Pudarić, pitajući se - nestrpljivo! - imali danas takvih junaka?!
Ne dvojim kako će ih, taj neki novi Lagumdžija, među međunarodnim poklisarima lako naći. Strašno je, međutim da glasoviti ljevičar iz, više-manje, političke mirovine slaže koaliciju bez Hrvata. Devedesetka, po njegovoj računici, može ali i ne mora. Baš je u tom kontekstu važno da se ta stranka konkretno odredi je li (bezrezervni) dio jedinstvenog političkog bloka Hrvata u BiH, što ga je prošloga tjedna, dok je, evo, Pudarić slagao novu alijansu, promovirao Hrvatski narodni sabor. Jer, kao što evo izbornik Sveto birajući novu prevarantsku skupinu, nije načisto je li HDZ BiH starija sestra ili, pak, Veliki brat Devedesetki, tako još nismo načisto ni gdje je to nekadašnje Sanaderovo čedo – danas?! Otprilike, jednom nogom u HNS-u, a drugom vani. Na propuhu, takoreći. Pa onda i na raspolaganju raznim špekulantima, kojima, uostalom, u Sarajevu nije teško naći prostor treba li „sjebati ustaše“.
Svi su nacionalizmi – nacionalizmi, ali što je bošnjački!
Istina, prije nekoliko dana Ilija Cvitanović je za jedan sarajevski portal kazao kako neće sudjelovati u egzibicijama oko vlasti te kako HDZ ’90 ostaje pri stavu da se mora provesti presuda Ustavnog suda BiH. Budući „egzibicija“ u našim političkim uvjetima uglavnom znači prijevara, a neprovođenje presuda najviše državne pravne instance je dio prijevare, izjava lidera Devedesetke sugerira kako ta stranka neće prihvatiti ulogu Hrvata za pokazivanje.
Međutim, kao neupitni dio jedinstvenog hrvatskog bloka, ogolila bi u potpunosti croatofobnu „egzibiciju“ bošnjačkih stranaka koje, evo, kane punoljetstvo milenijske prijevare obilježiti radno. Ako je, jasno, vjerovati Pudariću. A kako ne vjerovati poštenu Srbinu?! U Sarajevu atestiranom...
Eh, sad želi li on - ma koliko pošten bio - forsirajući ovu bošnjačku ujdurmu uništiti Bosnu i Hercegovinu? Otkud, pitat će se čitatelj iznenađeni, sad ta opasnost?! Pa, Pudarić je krvce lio za Tisućljetnu i Nedjeljivu... Istina! Ali, prošle je godine u jednom intervjuu, taj umalo zlatni ljiljan kazao kako ovu zemlju može uništiti jedino bošnjački nacionalizam.
„Svi ostali nacionalizmi mogu učiniti život u mojoj otadžbini teškim, neizdrživim, usporiti bilo koji eventualni proces poboljšanja društvene i ekonomske situacije, ali je ne mogu satrati u temelju. Njen je temelj inkluzivna višenacionalna zajednica koja uvažava razlike, potiče sličnosti i podržava višestoljetni identitet njezinih stanovnika. Taj temelj može razbiti samo bošnjački nacionalizam. Bez jasnog političkog zagovora za ove vrijednosti najbrojnije narodnosne zajednice u BiH, nema BiH“, zborio je Pudaraić.
Zašto onda sad huška bošnjačke stranke da, slijedeći „slučaj Komšić“ „otadžbinu“ prave ne samo bez legitimnih Hrvata, nego, evo, i bez Hrvata - uopće?! Čitat ćemo vjerujem u Oslobođenju koje se, inače, reklamira „inkluzivnim“ sloganom: Novina u kojoj su Bošnjaci, Srbi i Hrvati isti.
Na koncu, bojim se da će se, kao što sam se ja sjetio Pudarićeva proročanstva o bošnjačkom nacionalizmu, netko sjetiti i naslova ove moje kolumne. Možda baš kad pošteni Sveto bude obilježavao 20 godina Lagumdžijine alijanse, ili ne znam (baš) koju godinu ove prijevare što je, evo zagovara.
Dnevnik.ba