Veliki čovjek danas je sam sebi oduzeo život. Suočen s nepodnošljivom lakoćom postojanja nepravde general Slobodan Praljak danas je u haškoj sudnici, nakon što mu je potvrđena prvostupanjska presuda, ispio bočicu otrova i tako se po treći put žrtvovao za svoj hrvatski narod.
Prvi put Praljak se žrtvovao kad je iz Zagreba došao u BiH kako bi pomogao obrani hrvatskoga naroda od višestruke agresije – s jedne strane Hrvate su progonili Srbi, a s druge to su činili Bošnjaci potpomognuti mudžahedinskim ratnicima koje će svjetska javnost kasnije upoznati pod nazivima Al Qaeda i ISIL. U BiH su nosili naziv El Mudžahid i bili su legalna postrojba tzv. Armije RBiH.
Praljak je uspio organizirati Hrvatsko vijeće obrane na način da koliko god je to moguće sačuva opstanak svoga naroda kojeg su bjesomučno progonili muslimanski ekstremisti. Kud god su oni kročili, sve hrvatsko je spaljeno, narod je protjeran a tko je ostao bivao je zaklan. Ritualna odrubljivanja glave, kakva je svjetska javnost upoznala kroz ISIL-ove famozne snimke, uvježbavana su nad Hrvatima središnje Bosne.
Kad je rat okončan, i kad se činilo da je hrvatska žrtva spasila BiH od potpunog nestanka, podignuta je monstruozna optužnica protiv vojnog i političkog vodstva bh. Hrvata.
Praljak je tad, kao i Jadranko Prlić, Valentin Ćorić, Milivoj Petković, Bruno Stojić te Berislav Pušić, uvjeren u svoju nevinost, dobrovoljno se predao Haagu. Nije tada ni slutio s kakvim se zlom hvata u koštac.
U Haagu se Praljku i ostalima sudilo za apsolutno sve zločine koje i jesu i nisu počinili bojovnici HVO-a. Stavljano im je na teret sve i svašta, no oni su stoički podnosili tu muku.
K tomu, kroz 13 i pol mučnih godina sami su, bez pomoći Hrvatske, dolazili do dokumenata koji neporecivo dokazuju njihovu nevinost. Bila je to njihova druga žrtva za hrvatski narod.
No, sila dokaza koje su predočili sudu nije bila dovoljna.
Haag je politički sud i to svatko zna. To je sud koji je plaćen arapskim petrodolarima, i onda je logično da se neće suditi pretečama ISIL-a, nego njihovim žrtvama. Dogodila se totalna perverzija procesa – dželati su proglašeni žrtvama, a žrtve dželatima.
Činjenica da danas nema Hrvata tamo gdje je muslimanska čizma gazila, za Haag nije nikakav pokazatelj o tomu što se događalo tijekom rata u BiH.
Suočen s nemogućnošću podnošenja činjenice da pravda i istina nemaju nikakve veze s Haagom, Praljak je odlučio žrtvovati se do kraja za svoj hrvatski narod.
„Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu“, izgovorio je Praljak prije nego što je popio bočicu otrova.
Tim činom Praljak je učinio ono što niti jedan hrvatski političar nije uspio: skrenuo je pozornost svjetske javnosti na nepravdu koja se čini hrvatskom narodu u BiH.
Sada je na nama u BiH da i treći put ne izdamo žrtvu generala Praljka. Danas Hrvati moraju biti jedinstveniji nego ikad. Ono što je Hrvatima rađeno u Haagu, nastavit će se raditi na teritoriju BiH samo kroz domaće pravosuđe.
Cilj naših neprijatelja je da nestanemo s ovog područja, to više nije nikakva tajna. Najbolje ćemo čuvati uspomenu na generala Praljka tako što ćemo ostajati ovdje i boriti se za svoja prava.
Hrvati poraz mogu doživjeti samo ako se predaju, a na to nikako ne smijemo pristati.
Obitelji generala Praljka ovim putem u ime portala Dnevnik.ba i svoje osobno izražavam sućut, naše molitve i misli su s Vama.
Dnevnik.ba