Razina bezobrazluka sarajevske političke elite i pripadajuće joj javnosti naprosto je probila sve granice bilo kakve pristojnosti. Zoran primjer za to nam je jučerašnja izjava kandidata SDA za ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH Selme Cikotića kako je bošnjačka Armija RBiH štitila Hrvate Bugojna u ljeto 1993. godine.
Nije da takve izjave ranije nismo čuli, ali je lakoća s kojom ih izgovaraju najviše rangirani dužnosnici bošnjačke politike naprosto zapanjujuća i gasi svaku nadu da će u BiH ikada biti moguće organizirati zajednički život triju različitih naroda. Takvim je izjavama popločan put ka propasti BiH.
Imenovanje Cikotića za ministra sigurnosti je zapravo „gotova stvar“ i hrvatski politički predstavnici malo što mogu učiniti da proces imenovanja zaustave. Nepisano pravilo odnosa između tri političke elite u BiH je da se jedni drugima ne miješaju u imenovanja i to je načelno u redu. No, sama činjenica da SDA kandidira Cikotića zapravo je jasna poruka Hrvatima središnje Bosne, posebice ratom opustoše hrvatske povratničke zajednice Bugojna da im budućnosti nema ni u Bugojnu ni u BiH. Onaj koji ih je natjerao da noćima pješice tumaraju planinama kako bi pobjegli od sigurne smrti (ili u boljem slučaju zlostavljanja) koja ih je čekala ako padnu u ruke bošnjačkoj ARBiH, sad ponovno dolazi na poziciju s koje ih lako može progoniti. Bugojno je srednjobosanski Vukovar u smislu progona civila, uništavanja i pljačke njihove imovine i katoličkih crkava, kapelica i grobalja, ubijanja i mučenja zatvorenika…
Cikotić je tijekom 1993. godine bio zapovjednik Operativne grupe Zapad 3. korpusa bošnjačke ARBiH, a njegova najveća ratna „zasluga“ je protjerivanje preko 15.000 bugojanskih Hrvata, zatvaranje preko 1000 Hrvata ovog grada u nebrojene logore smrti, ubojstvo preko 90 civila kao i nestanak 23 ugledna Hrvata Bugojna od kojih se njih 19 i danas vodi nestalima. Kolona hrvatskih civila koja je u srpnju 1993. godine protjerana sa svojih ognjišta bila je duga kilometrima.
Oni koji se nisu uspjeli povući, odnosno oni koji su pali u ruke „zaštitničkoj“ bošnjačkoj ARBiH najbolje znaju kroz što su prošli. Bez obzira bili civili ili bojovnici.
Za ovaj „uspjeh“ SDA je bogato nagrađivala Cikotića u posljednjih 25 godina. Tako je bio ministar obrane u Vijeću ministara od 2006. do 2010. godine, savjetnik Bakira Izetbegovića u Predsjedništvu BiH od 2014. do 2018., predsjednik Nadzornog odbora Aerodroma Sarajevo, profesor na Univerzitetu Sarajevo, uspješan privatni poduzetnik…. Nije to ništa neobično za SDA. Ova stranka je dosljedna kad je riječ o nagrađivanju svojih kadrova za njihove uloge u ratu. Za sličnu ulogu u protjerivanju bugojanskih Hrvata obilato je nagrađivan i Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Općine Bugojno.
Pred Povjerenstvom za imenovanje članova Vijeća ministara Parlamenta BiH Cikotić je jučer izjavio kako je Armija RBiH štitila Hrvate tog kraja te da je tražen prekid sukoba između Armije RBiH i HVO-a.
„Armiju RBiH ne možete smatrati odgovornom za protjerivanje, završen je drugostupanjski sudski postupak u tom slučaju koji je pokazao kako nije bilo nikakve veze s tretmanom zarobljenih niti nestankom grupe od 23 osobe“, hladno je rekao Cikotić.
Njegove tvrdnje već su davno opovrgnute i to na Sudu BiH, no nitko zbog tog nije dobio nikakvu ozbiljnu zatvorsku kaznu.
Sjetimo se samo farse s ratnim dnevnikom Dževada Mlaće koji je čitan tijekom suđenja Gasalu i ostalima za zločine nad Hrvatima Bugojna kad je pročitan sljedeći zapis:
„Službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno – ekstremni dio zarobljenih vojnika da se likvidira“.
Čak je i sam Cikotić pisao i potpisao izvještaj koji je bio poslan Hadžihasanoviću, zapovjedniku 3. korpusa u kojem stoji kako u Bugojnu „postoje 23 zarobljenika koji zbog težine počinjenih djela imaju poseban tretman“.
Od njih 23 do danas se na zna gdje su tijela 19 zarobljenih bojovnika.
Istovremeno, šef SDA govori kako je Cikotićeva uloga u ratu bila časna i da za Bugojno nije ni u kojem slučaju kriv. Ne samo on, nego za progon 15.000 bugojanskih Hrvata prema Izetbegoviću nije kriv nitko. Kao ni za pobijene civile, uništenu imovinu, crkve, kapelice i groblja, sustavnu pljačku a niti sabotiranje povratka…
„Selmo Cikotić je bio dobar komandant, dobar ministar, sada je dobar univerzitetski profesor i istaknuti intelektualac i jedina njegova ‘krivica‘ spram HDZ-a može biti ta što nije dopustio da se blitz krieg koji je HVO 1993. godine poduzeo spram saveznika iz Armije RBiH u Prozoru, Mostaru, Kiseljaku, Vitezu, ponovi i u Bugojnu“, rekao je Izetbegović u intervju za novinsku agenciju Fena 16. srpnja ove godine.
Hrvati ne mogu zaustaviti proces imenovanja Cikotića za državnoga ministra sigurnosti. Za njegov izbor potrebna je samo većina glasova u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uz entitetsku većinu. Kako je SNSD dobio tražena imenovanja na čelo RAK-a i SIPA-e, za očekivati je da podrže Cikotićevo imenovanje. Dakle, svi hrvatski zastupnici mogu biti protiv, no on će i dalje biti izabran.
Strašna je to poruka ne samo Hrvatima Bugojna, nego i sveukupno Hrvatima u BiH. Cikotić će na ministarsku dužnost biti izabran vjerojatno na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH koja se treba održati 23. srpnja. Dana 27. srpnja 1993. godine preko 15.000 Hrvata je pješice napustilo Bugojno. Mnogi od njih se nikad nisu vratili. Oni koji se jesu vratili suočili su se sa sustavnom opstrukcijom održivoga povratka.
Danas je hrvatska zajednica u Bugojnu ranjena, oslabljenja i zaboravljena.
Umjesto rješavanja migrantske krize, Cikotić bi mogao jednom za svagda riješiti „hrvatsko pitanje u Bugojnu“, potruditi se da završi posao koji nije završen 1993. i da onda postane počasni predsjednik SDA, da dobije najveće moguće počasti koje jedan političar može dobiti u dijelu BiH pod kontrolom bošnjačke politike.
Njegovo imenovanje je zapravo jasna poruka Hrvatima u kojem će smjeru SDA voditi politiku u budućnosti. Potvrda je to kontinuiteta politike SDA koja na svaki način pokušava istisnuti Hrvate iz BiH, pretvoriti FBiH u unitarni entitet pod bošnjačkom dominacijom i na tim temeljima graditi vlastitu nacionalnu državu.
Hrvatski narodni sabor i HDZ BiH moraju pronaći odgovor kako se oduprijeti ovakvim težnjama, jer najgori mogući scenarij je onaj u kojem „SDA brine o Hrvatima“.
Dnevnik.ba