Article_Top_970x250

OŽIVLJAVANJE POLITIČKOG PLURALIZMA Zasjedanje HNS-a potvrdilo da Hrvati žele BiH, ali ne po svaku cijenu

Osvrt

OŽIVLJAVANJE POLITIČKOG PLURALIZMA Zasjedanje HNS-a potvrdilo da Hrvati žele BiH, ali ne po svaku cijenu

lip 04, 2021

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

(Foto: Fena)

"Kao i mnogo puta do sada, hrvatski narod će naći prikladne načine i instrumente kako bi, kao slobodan i državotvoran narod,  obranio i potvrdio svoj nacionalni i politički subjektivitet, svoju autonomnost i suverenost."

Današnje zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora pokazalo je kako hrvatski narod u BiH ipak nije politički poražen, kako zna što želi, ne boji se to jasno artikulirati i kako su politički ciljevi koje zagovara vrlo zreli, realni i zapravo jedini mogući kako bi BiH profunkcionirala kao država.

Oko 450 izaslanika, od 650 pozvanih, okupilo se danas u Mostaru kako bi razmotrili hrvatsku političku poziciju u BiH. Poziv na zasjedanje dobili svi politički dužnosnici koji imaju hrvatski izborni legitimitet i koji poštuju prethodno usvojene dokumente HNS-a. Sabor je bio izvještajnog karaktera, tako da se nije biralo novo Glavno vijeće HNS-a, nego je samo prošireno Predsjedništvo i to novim političkim subjektima, poput Hrvatskog nacionalnog pomaka, te novim predsjednicima stanaka koje su već članice HNS-a, poput nove predsjednice HKDU-a Ivanke Barić.

Tijekom zasjedanja, odnosno iz govora izaslanika, pokazalo kako hrvatski politički pluralizam nije zamro, unatoč tomu što se takav stav uporno pokušava nametnuti u dominantnom javnom narativu, i to u sve tri političke javnosti u BiH.

Tako smo recimo, pored jasnih, iako dijelom diplomatskih, poruka predsjednika HNS-a Dragana Čovića o političkom položaju Hrvata u BiH te njihovoj političkoj budućnosti, mogli čuti i te kako drugačije vizije predsjednika drugih stranaka, u prvom redu Slavena Raguža, predsjednika HRS-a BiH i drugih članova ove stranke. 

No, HRS-ovci nisu bili jedini koji su imali drugačije stavove od onih koje, kad je o hrvatskoj politici riječ, svakodnevno možemo čuti.

HRS-ovci su se fokusirali na društveno-političke odnose unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, optužujući kadrove HDZ-a za nerad, jasno artikulirajući što se sve moglo uraditi a nije, unatoč bošnjačkoj majorizaciji Hrvata. Nabrojali su niz primjera što je to hrvatska politika mogla uraditi kako bi se poboljšao životni standard hrvatskoga puka u BiH, jasno ukazali na probleme s korupcijom i nepotizmom, ali i zauzeli prilično oštar stav kad je u pitanju reforma Izbornoga zakona kao i sukladne ustavne promjene.

Istovremeno, predsjednik Hrvatskog nacionalnog pomaka Ivan Vukadin, jasno je rekao kako promjene Izbornoga zakona nisu dovoljne kako bi se osigurala jednakopravnost hrvatskoga naroda u BiH, nego da je to moguće ostvariti samo kroz teritorijalnu administrativnu jedinicu s hrvatskom većinom - kroz treći, hrvatski, entitet. Tu političku poziciju je i izvrsno argumentirao

Mario Karamatić, predsjednik HSS-a BiH je na sebi svojstven osebujan način pokazao i kako bi se mogle odrediti granice izbornih jedinica, ako već nije moguće ostvariti treći entitet.

Kroz govore svih izaslanika provlačila se i nit o potrebi zaustavljanja demografskog osipanja hrvatskoga naroda u BiH, izgradnji nacionalnih institucija i općenito o popravljanju životnoga standarda hrvatskog stanovništva u BiH.

To su zapravo sve teme, slažu se izaslanici HNS-a, koje bi trebale dominirati hrvatskom politikom i oko kojih bi se trebala voditi unutarhrvatska bitka. No, potpuno je jasno i kako te teme jednostavno ne mogu doći na "dnevni red" hrvatske politike, niti bilo koje od pojedinačnih stranaka, jer postoje puno važnije teme.

Riječ je o političkom, ustavnom i pravnom položaju hrvatskoga naroda u BiH, o očuvanju konstitutivnosti kao temelja države ali o samoj budućnosti Bosne i Hercegovine.

U Rezoluciji s IX. zasjedanja HNS-a jasno i nedvosmisleno je potvrđena privrženost kako hrvatskoga naroda tako i njegove politike cjelovitosti i suverenitetu BiH. Budućnost BiH Hrvati vide u zapadnim integracijama, u EU i NATO savezu. Prepoznaju i put kojim država treba ići kako bi te ciljeve ostvarila. Jasno upozoravaju kako unitarističke bosansko-bošnjačke politike, kao ni srpske separatističke politike ne vode BiH ni u EU ni u NATO, nego u raspad i promišljaju kako zaštiti hrvatski narod ako separatizam i unitarizam nastave svoj smrtonosni ples.

"Ukoliko unitarističke i separatističke politike, kroz opstruiranje i neusvajanje nužnih ustavnih i izbornih reformi, dovedu do blokade političkog sustava i izbornog procesa te urušavanja ustavno-pravnog poretka i dezintegracije države, primarni cilj svih članova i tijela HNS BiH bit će zaštita hrvatskih nacionalnih prava i interesa; kao i mnogo puta do sada, hrvatski narod će i u spomenutim okolnostima, ako do njih dođe, naći prikladne načine i instrumente kako bi, kao slobodan i državotvoran narod,  obranio i potvrdio svoj nacionalni i politički subjektivitet, svoju autonomnost i suverenost."

To je ključni pasus usvojene Rezolucije koji zapravo govori da je hrvatska politika nedvosmisleno kazala kako želi graditi BiH, ali kako joj je narod ipak važniji od države. To je uostalom i logično - države dolaze i prolaze a narodi ostaju.  Ovaj pasus će pozorno iščitavati u međunarodnim krugovima kao i Sarajevu i Banjoj Luci. Tu se krije suština usvojene Rezolucije i hrvatskog stava o budućnosti BiH.

Ono što je dobro je da su napokon postavljeni rokovi koji ne mogu biti probijeni. Ako ne dođe do izmjena Izbornoga zakona, onda neće biti ni izbora, a to onda znači dezintegraciju države i konačni razlaz. To je najgori mogući scenarij koji gotovo nitko ne želi, poglavito ga ne želi hrvatska politika koja je svjesna da još uvijek ima vremena da se negativni procesi zaustave pa čak i obrnu. To je uostalom kroz Rezoluciju i poručeno.

Hrvati su spremni Bosni i Hercegovini dati još jednu šansu, to je država koju su obranili od JNA, iz koje nisu otišli unatoč svim nedaćama koje su ih snašle u zadnjih 30 godina, ali više ne po svaku cijenu.

"Kao i mnogo puta do sada, hrvatski narod će naći prikladne načine i instrumente kako bi, kao slobodan i državotvoran narod,  obranio i potvrdio svoj nacionalni i politički subjektivitet, svoju autonomnost i suverenost."

Dnevnik.ba