Sjećate li se Garyja Linekera? Onog Engleza, da ‘prostite. Eh, nema više puno takvih; bio je zlatna kopačka na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. i, ako je vjerovati - što nije uvijek pametno - Wikipediji, ušao je u Peleovih 100 najvećih živućih nogometaša. Usprkos, međutim, tomu što je zabijao onako kako mu sunarodnjaci danas ne umiju, ostao je upamćen po izjavi danoj nakon poraza Engleza od Zapadne Njemačke na Svjetskom prvenstvu 1990. „Nogomet je igra u kojoj 22 čovjeka trče naokolo, natjeravaju loptu, u kojoj jedan sudac napravi gomilu pogrešaka te u kojoj na kraju uvijek pobjeđuje Njemačka“.
Ne znam je li jutros Gary shvatio da su se neke stvari, glede predvidljivosti najvažanije (sporedne) stvari na svijetu, u međuvremenu promijenile; Da, svi i dalje trče, ali na kraju uvijek pobjeđuju Hrvati. A, što bi rekao Šime Vrsaljko, Englezići blijedi, idu kući praznih ruku. Nešto su pobrkali kad su se bahatili uoči polufinala: Nogomet se vraća kući! Kući se, naime, vraća (samo) Lesi. I Oni... se vraćaju da još malo razmisle o „živim mrtvacima“. Sorry Gary, ali vi Englezi bolje pričate nego što igrate. Čast izuzecima. Rijetkim!
Moskva suzama ne vjeruje
Ipak, slijedom naputka trenera svih trenera Zlatka Dalića (jebi ga, Ćiro!) treba biti ponizan, osobito sad kad si (vice)prvak svijeta. Drago mi je zato, dok gledam uplakane Engleze kako pizde po Moskvi (koja, inače, suzama ne vjeruje), što je Franck iskazao veliko razumijevanje za nastupajuće engleske jade. Prije utakmice poslali su princu Harryju paket svoga čaja od kamilice. Dobra je kamilica, smiruje. Mada mi se čini da bi mu trebalo nešto jače. Puno jače!
Nema, ne barem još vijesti iz Rusije je li Ivan Rakitić nastavio s svojom ruskom navadom da dijeli Krašev keks, legendarnu Domaćicu poraženim supranicima? Zapravo, ima li još zaliha nakon što je već darivao: Nigerijce, Islanđane, Dance, Argentince, Ruse... je li što ostalo Englezima? Uz čaj, mislim.
Francuzi, Domaćica je čudo!
No, pustimo gubitnike. Vatimo se budućim svjetskim prvacima. Dakle, čim sam jutros, koliko-toliko, došao k sebi - mada i o tomu ima oprečnih mišljenja! - zvao sam FIFU i s gardom koji pripada naciji svjetskoj nogometnoj velesili kazao: Dobili smo svjetske prvake Argentince, Engleze... Trebamo li još igrati, ili smo - što bi bilo logično! - sad mi svjetski prvaci? Morate još Francuze, kaže mi Gianni (Infantino), koji je nakon što je protiv Rusa sjedio uz Kolindu, drugi čovjek. Francuzi?! E, dobit će po guzi.
I još nešto uoči (svete) nedjelje i naših zlatnih snova: Naš se izbornik zove Zlatko! Pametnom dosta, ostali neka jedu Domaćicu!
Dnevnik.ba