Article_Top_970x250

Nisu, gospodo šovinisti, Baralija i Ćavar izabrale Kordića za gradonačelnika, nego su to učinili građani Mostara

izdaja, izdaja...!

Nisu, gospodo šovinisti, Baralija i Ćavar izabrale Kordića za gradonačelnika, nego su to učinili građani Mostara

velj 19, 2021

Piše: Jurica Gudelj

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Ne samo da Baralija i Ćavar nisu „izdale“ građane Mostara, kako podvaljuju SDA-ovi dužnosnici, nego su upravo tu volju poštivale. U nastavku ćemo pokazati i brojke koje to potvrđuju.

Glavna teza koja se u bošnjačkoj javnosti plasira nakon izbora gradonačelnika Mostara je da su vijećnice Naše stranke u Gradskom vijeću Irma Baralija i Boška Ćavar „izdale volju građana“ time što su ostale suzdržane pri glasovanju za gradonačelnika. Tereti ih se da su time pogodovale izboru kandidata HDZ-a za gradonačelnika Maria Kordića te se insinuira kako je taj izbor suprotan volji stanovnika Mostara. Ide se tako daleko da se tvrdi kako su upravo Baralija i Ćavar osobno postavile Kordića za gradonačelnika.

Tu tezu su iznijeli gotovo svi bošnjački politički akteri a nekritički prihvatili, većinskoj bošnjačkoj javnosti prihvatljivi, politički analitičari kao i tisuće anonimnih komentatora po društvenim mrežama.

Posljednji koji je opisanu tezu prežvakao je bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.

“Suzdržani glasovi su glasovi za kandidata HDZ-a. To je izdaja volje građana Mostara”, kazao je Džaferović te dodao kako stranke “probosanskog političkog bloka” moraju jedinstvenije nastupati kada su u pitanju neke elementarne stvari.

Pri tom je Našu stranku i SDP (BH Blok) strpao u bošnjački stranački blok koji sebe naziva „probosanski“.

Istina je, naravno, sasvim drugačija i nedvojbeno je kako je izbor Maria Kordića posljedica na izborima legalno i legitimno iskazane volje građana Mostara. K tomu, pokazalo se i kako Naša stranka definitivno ne prihvaća da ju se svrstava u bošnjački stranački blok, što smo ranije mogli vidjeti u Sarajevu, a sada i u Mostaru.

„Ja ne mogu shvatiti da u Mostaru nešto može biti probosansko“, izjavila je nedavno zastupnica Naše stranke Boška Ćavar, koja je uz svoju stranačku kolegicu Irmu Baralija ostala suzdržana pri glasovanju za gradonačelnika Mostara.

Naša stranka, naime, odbija se svrstati u bošnjački nacionalni blok. Podrazumijeva se da se odbijaju svrstati i u hrvatski. Zapravo, koalicija BH Blok koju čine Naša stranka i SDP cijelu je svoju predizbornu kampanju bazirala na suprotstavljanju nacionalnosti kao kriteriju za bilo što, pa i izbor gradonačelnika. Građani Mostara koji su im dali povjerenje glasovali su za njih jer smatraju kako ni SDA ni HDZ ne vode dobru politiku u Mostaru.

Naša stranka je kasnije, unatoč značajnim kolebanjima gospođe Baralija, ostala vjerna svojim proklamiranim načelima, dok je SDP pokleknuo pod pritiskom optužbi za „izdaju Bosne i Bošnjaka“.

Pri tom se namjerno „zaboravlja“ kazati kako su građani ti koji na izborima legitimiraju izbor bilo kojeg kandidata na bilo koju dužnost jer „vlast pripada narodu i iz naroda proistječe“. Naravno, ni Mostar tu nije iznimka.

Pogledajmo stoga što kažu izborni rezultati.

Na izborima za Gradsko vijeće Grada Mostara stranke s hrvatskim predznakom koje su prošle u Gradsko vijeće (HDZ BiH i HRS) dobile su u gradskoj izbornoj jedinici (u kojoj po sistemu jedan čovjek – jedan glas svi građani Mostara mogu glasovati za sve prijavljene političke subjekte) - 22.699 ili 42,45 posto važećih glasova svih Mostaraca izašlih na izbore.

Riječ je o uvjerljivoj većini glasova što je za posljedicu imalo najveći broj mandata u gradskom vijeću te logičan izbor kandidata HDZ-a za gradonačelnika. HRS, napomenimo, kako mu i samo ime govori, nikad nije krio da je dio hrvatskog političkog korpusa i uvijek je bilo jasno da će HRS, zadržavajući svoj oporbeni položaj, glasovati za hrvatskog kandidata ako na to bude prisiljen, što je nedvojbeno bio slučaj pod prijetnjom isključivanja gospodina Kordića isključivo temeljem njegove pripadnosti hrvatskom narodu.

S druge pak strane, Koalicija za Mostar okupljena oko SDA u istoj, gradskoj, izbornoj jedinici dobila je 15.903 ili 29,74 posto važećih glasova Mostaraca izašlih na izbore.

Razlika u broju glasova je evidentna i kao takva jasno ruši argumentaciju dužnosnika SDA o tomu da su Baralija i Ćavar „izdale“ bilo koga ili bilo što.

BH Blok je u gradskoj izbornoj jedinici dobio  7.148 ili 13,37 posto, a srpska Srpska lista „Ostajte ovdje“ dobila je 2.565 ili 4,83 posto glasova. Prosto – stranke koje su glasovale za Kordića osvojile su, dakle, 47,28 posto glasova, a one koje nisu 43,11 posto.

U šest izbornih jedinica, bivših gradskih područja, liste HDZ BiH i HRS zajedno su osvojili 22.499 glasova, ili 42,7 posto, SDA-ova Koalicija za Mostar 14.359 ili 27,25 posto, liste BH Bloka i PMP-a 10.253 ili 19,46 posto te Srpska lista „Ostajte ovdje“ 2.397 ili 4,55 posto glasova stanovnika Mostara izašlih na izbore. Stranke koje su glasovale za Kordića osvojile su u šest izbornih jedinica 47,25 posto glasova, a one koje nisu 46,71 posto, dakle opet manje.

Dakle, ne samo da Baralija i Ćavar nisu „izdale“ građane Mostara, kako podvaljuju SDA-ovi dužnosnici, nego su upravo tu volju poštivale.

Iz svega se pak može izvući i zlokoban zaključak kako su „građani“ Mostara i Bosne i Hercegovine za SDA i pripadajuću joj javnost samo oni državljani BiH koji smatraju da je današnja srpska politika „genocidna“ a hrvatska „uzepeovksa“. Pojednostavljeno rečeno, državljanima BiH koji su politički Hrvati ili Srbi odnosno Bošnjacima i ostalima koji se ne slažu s politikama SDA i njenih satelita želi se oduzeti pravo građanstva i želi ih se u vlastitoj državi prikazati kao nekakvo strano tijelo koje treba odstraniti.

Riječ je o vrlo opasnoj politici sotoniziranja drugog i drugačijeg koja u budućnosti može imati vrlo opasne, čak nesagledive posljedice. Također, iz takvog stava, odnosno načina razmišljanja proizlazi i nemogućnost postizanja bilo kakvog političkog dogovora predstavnika konstitutivnih naroda o bilo čemu. Naime, ako se biračima ne priznaje pravo da budu građani BiH, onda se ni političkim strankama koje te birače predstavljaju oduzima pravo da odlučuju o budućnosti države BiH.

Opasnost takvih procesa i političkih stavova za buduću održivost države BiH je ogromna i upravo iz tog proizlaze gotovo svi politički problemi s kojima se BiH danas suočava.

BiH je tako postala jedna od rijetkih država u kojoj se temeljem njihove nacionalne pripadnosti delegitimira građane kako bi se osporilo konkretne političke zahtjeve njihovih političkih predstavnika, poput hrvatskog zahtjeva za izmjenu Izbornoga zakona BiH na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike.

Nejasno je pak ima li takva politika i dalje podršku međunarodnog faktora u BiH. Postoje određene indicije da međunarodni faktor mijenja svoj stav prema takvim u svojoj biti šovinističkim politikama, no još uvijek je rano za izvlačenje bilo kakvih preciznijih zaključaka.

Dnevnik.ba