Bosna i Hercegovina, međunarodni protektorat na europskome tlu, koji neki zovu i neovisnom državom, danas je najveći neprijatelj stanovništva koje u njoj stanuje. I to bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Kad su građani tadašnje SR BiH (u ogromnoj većini Hrvati i Bošnjaci) na referendumu održanom 29.2. i 1.3. 1992. godine odlučili da izlaze iz sastava raspadajuće SFRJ, nisu ni slutili kakva ih neizvjesna i turobna budućnost čeka. Četiri godine rata razorile su većinu gradova u zemlji, uništenesu brojne obitelji, raseljene na stotine tisuća građana, mnogi životi nepovratno su uništeni… i sve to samo da bi nakon rata novouspostavljena država BiH nastavila biti neprijatelj gotovo svima koji u njoj žive. Svima osim stranačkim oligarhijama i međunarodnim dužnosnicima.
Srbi Bosnu i Hercegovinu nisu željeli od prvog dana, i Daytonskim mirovnim sporazumom u nju su doslovno utjerani. Kao kompenzacija, priznata im je Republika Srpska kao njihov nacionalni entitet unutar BiH. Bošnjaci i Hrvati jesu željeli Bosnu i Hercegovinu, ali, pokazat će se, imali su potpuno suprotstavljene vizije kako bi ta država trebala izgledati.
I dok su Hrvati tražili državu triju u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda, građana i svih ostalih stanovnika, Bošnjaci su sanjali (sanjaju i dalje) vlastitu nacionalnu državu kojom će oni dominirati.
Kako se te tri vizije nisu mogle tek tako pomiriti, za opstanak BiH od prvoga dana bio je potreban pritisak međunarodne zajednice. Da danas tog pritiska nestane, BiH bi se vjerojatno raspala u roku od 24 sata. Ovako, država BiH se nalazi u stanju „zamrznutog raspada“.
To je pak stanje glavni neprijatelj svima onima koji u ovoj državi žele samo mirno od svoga rada živjeti.
BiH je danas država u kojoj se svakoga dana svima otvaraju ratne traume, u kojoj obrazovanje nema smisla jer se cijeni podobnost i podrepaštvo, u kojoj se privatna poslovna inicijativa ismijava (često s razlogom), u kojoj su političke stranke mjera svih stvari, u kojoj na izborima ne možete ni izabrati ni smijeniti svoje predstavnike, u kojoj glavnu riječ imaju ljudi zaposleni po stranim ambasadama, u kojoj mladi sanjaju o odlasku s ciljem da se više nikad ne vrate…
Država BiH pretvorila je svoje stanovnike u stranačke ovisnike, koji se svakodnevno pumpaju mržnjom prema onom drugom. BiH je danas propala država s podijeljenim društvom s malo šanse da se stvari obrnu i da sada odjednom postanemo stabilna demokracija sa značajnim ekonomskim rastom, odnosno država u kojoj će netko poželjeti živjeti.
Upravo suprotno, BiH je država s rokom trajanja, koji, čini se, ubrzano istječe. Čini se kako BiH broji svoje zadnje dane. Niti je žele njeni stanovnici, niti je više tako snažno na životu održavaju međunarodni faktori. Svaka nova kriza nanosi novu ranu već silno izranjavanoj državi koja je bolesna od prvog dana svoga modernoga postojanja.
Sretan vam dan ovisnosti BiH.
Dnevnik.ba