Činjenica da se Milorad Dodik danas sastaje s državnim vrhom Republike Hrvatske teško je pala na želudac prvacima političkog Sarajeva. Naime, sinoć je objavljeno kako Milorad Dodik danas posjećuje Zagreb gdje se, među ostalima, sastaje s premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem.
To je doseg o kojem bošnjački politički vrh može samo sanjati. U Zagrebu se više ne mogu sastati ni s notornim Stjepanom Mesićem. Ostali su im likovi koji nemaju apsolutno nikakvu političku težinu. Riječ je uglavnom o nekakvim političarima koji se bore za svoje mjesto na hrvatskoj političkoj sceni a susrete s bošnjačkim političarima vide kao nekakav izlaz iz anonimnosti. Takvi dobivaju i nerazmjerno velik prostor u bošnjačkoj medijskoj javnosti, no to im je od male pomoći za razvoj političke karijere.
Bošnjački političari nemaju što tražiti ni u Srbiji. Predsjednik Vučić ih je više puta praktično ismijao. Sjetimo se samo epizode kad je pustio Bakiru Izetbegoviću da ga pobijedi u partiji šaha u sred Beograda, svega nekoliko tjedana nakon što je sam Vučić bio fizički napadnut u Srebrenici.
U europskim i svjetskim razmjerima su još manje bitni. Doseg im je, ako izuzmemo turskog predsjednika Erdogana, ambasadorska razina. I to onih ambasadora koji su svakako smješteni u Sarajevu.
Brojni su razlozi zbog kojih se praktično nitko ozbiljan ne želi sastajati sa sarajevskim političarima. No, ovdje ćemo se fokusirati samo na one razloge zbog kojih ih s pravom ignorira službeni Zagreb.
Prvi i osnovni razlog zbog kojeg se u Zagrebu nitko tko drži do sebe ne želi sastati s bošnjačkim političarima je kontinuirano nametanje Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva. Potpuno je jasno da je Komšić projekt SDA i Islamske zajednice koji, još uvijek, prešutno odobravaju strani ambasadori u Sarajevu.
To pak ne znači da će fenomen Komšić odobravati i službeni Zagreb. U Hrvatskoj odavno postoji konsenzus o tomu da Hrvati moraju biti ravnopravni s druga dva konstitutivna naroda, a nametanjem Komšića Sarajevo je zorno pokazalo što o tomu misli. Također, u Sarajevu misle da nitko ne vidi kontinuirane i brutalne kroatofobne kampanje koje vode u posljednjih 15-ak godina, a koje su osnažene u zadnjih četiri ili pet godina.
Misle da u Zagrebu nitko nije registrirao pozive na silovanje bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, sotonizaciju Hrvata zbog održavanja mise za žrtve Bleiburga, pokušaje osporavanje izgradnje Pelješkog mosta, zluradost oko pogođenosti hrvatske ekonomije korona virusom, pozive na uništenje turističke sezone terorističkim napadima, pokušaje prikazivanja Hrvatske agresorom u BiH…
Nakon što je posljednji put Komšić nametnut u Predsjedništvo BiH, bh. Hrvati su od Zagreba zahtijevali da se jednostavno ne sastaju sa sarajevskim političarima. Zagreb je taj zahtjev uvažio. K tomu, i Milanović i Plenković su eksplicitno kazali da susret s Komšićem ne dolazi u obzir. Dakle, ni lijevi ni desni, što je od posebne važnosti, ne odstupaju od stava da se nemaju što sastajati s onima koji politički ugnjetavaju njihove sunarodnjake u BiH.
Sarajevu pak najteže pada što jedan Milorad Dodik, čovjek kojeg, uz Čovića, označavaju glavnim problemom u BiH, ima pristup hrvatskom državnom vrhu dok oni sami nemaju.
Nije uopće bitno o čemu će Dodik razgovarati s Milanovićem i Plenkovićem. Važno je da on uopće ima priliku razgovarati, dok Izetbegović, Džaferović ili Komšić o tomu mogu samo sanjati.
Džaferovićev je domet pakistanski ambasador, Izetbegović može doći Erdogana kad turskom predsjedniku to odgovara, dok Komšić može dobaciti do obližnjeg šanka.
Umjesto da s prvim susjedima grade prijateljske odnose, bošnjački političari, a u zadnje vrijeme i Islamska zajednica, čine sve što mogu da ti odnosi ostanu zatrovani. Također, Izetbegović otvoreno prijeti kako će na sljedećim izborima Bošnjaci učiniti sve da se fenomen Komšić spusti na sve razine vlasti i da se Hrvate doslovno izbaci iz političkog života BiH. Pri tom se ubrzano hrvatske političare, novinare i intelektualce etiketira fašistima odnosno „uzp-ovcima“ kako se ne bi moralo boriti s njihovim argumentima.
Hrvatski državni vrh je potpuno u pravu što se sastaje s Dodikom a ignorira Izetbegovića odnosno Džaferovića. Bošnjačkoj politici upravo na naplatu dolaze desetljeća nerazumne i šovinističke politike prema Hrvatima u BiH.
Dnevnik.ba