U biti, to je sve ista razina; Šefik Džaferović i Mektić, Dragan Mektić, znate onaj glasoviti balkanski lovac na špijune; Ovaj prvi, a zapravo drugi (po broju glasova) bošnjački član troglavog bh rukovodstva kazao je kako njegov docimer iz sarajevske Titine 16 nije u Vatikan otišao u ime Predsjedništva BiH. Biva, ‘nako.
A onda je ministar sigurnosti na Twitteru zacvrkuta kako je on s Papom bio još davno! I nije - kao dragi Mile - o tomu kokodakao okolo. Javio se i onaj pošteni Srbin, Puhalo, ali ne mrtvo, te na oduševljenje sarajevskih štovatelja toga agilnog psihologa, obznanio kako - gle čuda!- na Trgu sv. Petra nigdje nije bilo dvoglavog belog orla. Čak ni na reveru, na (gotovo) junačkim prsima Papina visokog gosta. Od(Puhalo) orla, jebo te!
Ništa od papinske bule!
Sljednik, pak, predratnog (zloglasnog) Yutela, N1, naime, pokazao je veliku potrebu e kako bi se utvrdilo otkud (sad) odjedanput eresovski vožd u posjeti Svetoj Stolici?! A tko to može bolje znati doli (neovisni) historičar Husnija Kamberović. No, osim što je neovisan, historičar Husnija (u daljem tekstu HH) je i nestrpljiv.
Još dok je, naime, Dodik sjedio sučelice s Franjom, H(a)-H(a) je odgovarajući na pitanje: Tko stoji iza njegove posjete Vatikanu, detektirao kako se iza toga kriju neki drugi politički krugovi. Jer, odrješit je, ako je Papa s zloglasnim Milom razgovarao o Izbornom zakonu – sve je jasno.
A, jasno – Papa nije razgovarao s (ne)simpatičnim gostom ni o kakvom zakonu. Prima on dnevno barem nekoliko sličnih dodika. Gdjekad i gorih, poput, primjerice, prije tri-četiri godine Tomislava Nikolića. (Zanimljivo, nije Puhalo, inače oštra oka, tada primijetio kako vojvoda Toma nije u Vatikan ponio šubaru).
Nekakvi su zakoni, iz perspektive Svetog Oca, prizemne teme, pa ih ostavlja raspredati svojim suradnicima. Aktualni prvi među jednakima u bh kolektivnom rukovodstvu imao je čast o toj temi razgovarati s Papinim državnim tajnikom, kardinalom Pietrom Parolinom. Mogao je, eto, HH i svekoliki N1 odahnuti. Jer, valjda su se prepali kako će papinskom bulom biti oktroiran izborni zakon u Tisućljetnoj i Nedjeljivoj.
Ustašluci – malo morgen
I ma koliko su pobrojani svojim lupetanjem o Dodikovoj posjeti Svetoj stolici - koja bi inače u svakoj normalnoj zemlji bila afirmirana - prešli svaku mjeru, ni Papin gost nije pokazao bogzna kakav takt. A ni naročitu pamet.
Nakon roditeljskog sastanka u Beogradu kod patrijarha Irineja, taj, rekao bi taj njegov domaćin, dobri Srbin navijestio je kako će Papi pričati o jedinom logoru za djecu, onom u Jasenovu. Ali, i o ustaškim zločinima – općenito. Dakako, i o tomu kako će on i vječiti kandidat za četničkog vojvodu i navjestitelj genocida u Srebrenici, Aleksandar Vučić graditi spomen park u Gradini.
Dakako, nakon što se vratio kući, ništa od toga potencijalni neimar Mile nije spominjao. Zamislite, uostalom, situaciju u kojoj balkanski šampion u vožnji traktora i, inače, sjajni interpretator turbo-folka, tumači Papi ili kardinalu Parolinu što se dogodilo u Jasenovcu sredinom prošlog stoljeća?! Srbima tu naročito dobro idu brojke.
To bi bilo gore negoli da se Mile vragolan (nečastivi, Bože mi oprosti!) prikazao na Trgu sv. Petra s dvoglavim (belim) orlom. Ili, da je - kao što to vjeruje Džaferović - otišao u Vatikan kao građanin Mile. Biva, ‘nako. Kao da je Sveta Stolica proglasila dane otvorenih vrata, pa može, eto, banuti tko god naiđe.
Neki mediji, međutim, ističu kako je Papa svome gostu poklonio zajedničku izjavu koju su u veljači potpisali on i veliki imam Sveučilišta Al-Azhar Ahmad al-Tayyeb. Dio te „Deklaracije bratstva“ glasi: „Odlučno izjavljujemo da religije nikada ne smiju poticati na rat, mržnju, neprijateljstvo i ekstremizam. Niti smiju poticati nasilje i prolijevanje krvi“. Ima tu, dakako, Dodik da se zamisli nad tekstom, ali osobito i nad Papinom opaskom prigodom uručivanja toga dara:
Lektira za Irineja
„A da, kada ste iz Bosne i Hercegovine, evo vam i ovo“, kazao je Sveti Otac. S akcentom, takva sam barem dojma, na ovo „kad ste iz BiH“. Nadam se, uz to, i kako će Dodik tekst Deklaracije makar prepričati Irineju, koji je nedavnu rehabilitaciju četničkog vođe Draže Mihailovića popratio riječima: „Pravda uvijek nakraju pobjeđuje!“
Osobno o dometima ove posjete sudit ću tek kada vidim realne plodove. Kada se vatikanski hodočasnik ispriča biskupu banjolučkom Franji Komarici zbog primitivnih uvreda i osobito kada vlasti u Drvaru konačno otklone sve zapreke kako bi se konačno u tome gradu izgradila katolička crkva, koju su Brozovi „osloboditelji“ srušili 1949.
Neki dan sam bio u Drvaru; Crkva već dva desetljeća djeluje u bivšoj „fiskulturnoj“ dvorani „Partizan“ i nalazi se u Ulici Josipa Broza. Cinično? Da – i odvratno istovremeno.
A preko puta, usred parka niče golemi, desetmetarski krst. Zlaćani…
Dnevnik.ba