Potpisivanjem sporazuma o izmjeni izbornih pravila za izbor dijela vijećnika Gradskog vijeća Mostara koji su u srijedu potpisali predsjednici HDZ-a BiH i SDA Dragan Čović i Bakir Izetbegović najbolji je pokazatelj da je u Bosni i Hercegovini hrvatsko-bošnjački dogovor moguć. Ipak, iako je postizanje dogovora moguće, a često čak i jednostavno, svjedoci smo kako su politički sporazumi postali prava rijetkost u BiH. Nameće se pitanje zašto je tomu tako?
Mostarci su čekali gotovo deset dugih godina da se dogovori ono što je Ustavni sud BiH naložio Parlamentu BiH – izjednačena je vrijednost glasa svih stanovnika Mostara. Tako izborne jedinice koje imaju više stanovnika sada daju i više vijećnika. I to je sve. To se moglo uraditi za nekoliko dana. Nikakve mudrosti nema u izjednačavanju vrijednosti glasa svakog stanovnika Mostara.
To je ujedno i jedina stvar koja trenutno zanima stanovnike Mostara jer se otvara mogućnost da građani napokon izađu na izbore, izaberu novu lokalnu vlast koja će potom donositi nove odluke kojima će se uređivati (i politički) život u gradu.
Sve drugo u sporazumu je manje bitno. Predložene izmjene gradskog Statuta samo su nacrt izmjena koje jedino može usvojiti novo Gradsko vijeće. Građani će izabrati svoje političke predstavnike koji će otići u Gradsko vijeće i tamo raspravljati o izmjenama gradskog Statuta. Čak je dobro što su HDZ BiH i SDA odmah iznijeli svoje viđenje izmjena Statuta. Ako budu imali potrebnu dvotrećinsku većinu da svoj dogovor i provedu, onda se nitko neće imati pravo buniti. Ako pak neke druge stranke budu imale potrebnu većinu, onda će te političke opcije provesti neku svoju viziju uređenja Mostara. To je demokracija i tomu služe izbori.
No, čim je dogovor potpisan, odmah smo od dijela sarajevske, preciznije bošnjačke politike, čuli reakcije koje se otprilike svode na to da HDZ BiH i SDA nisu imali pravo samostalno odlučivati o izmjenama izbornih pravila, niti o izmjenama statuta, da je Izetbegović tobože Čoviću „isporučio Mostar“ i tomu slično.
Ipak, većina njih se suzdržala otvoreno kazati da Mostarci i dalje trebaju biti bez izbora. No, oni koji budu takvog stava, u Parlamentarnoj skupštini BiH će glasovati protiv predloženih izmjena Izbornoga zakona BiH u dijelu koji govori o Mostaru.
Opisane reakcije su zapravo uvježbani odgovor na bilo kakav pokušaj otvaranja hrvatsko-bošnjačkog dijaloga i dolaska do dogovora o bilo kojoj temi. Kad god se bilo što dogovori s hrvatskim političkim predstavnicima, iz Sarajeva uvijek imamo jednobrazne reakcije onih koji u postizanju dogovora nisu sudjelovali i svode se otprilike na to da je netko „izdao Bosnu“ ili Bošnjake.
Istina je pak da HDZ BiH i SDA upravo imaju mandat doći do dogovora o izmjenama izbornih pravila za Mostar jer imaju, zajedno s SNSD-om, većinu u Parlamentu BiH koji je jedini nadležan mijenjati Izborni zakon. Isto vrijedi i za druge dijelove Izbornoga zakona BiH, a koji su tretirani presudom Ljubić kao i presudama Europskog suda za ljudska prava.
Ono što im se može prigovoriti je to što se čekalo 10 godina da se uradi ono što se moglo uraditi za nekoliko dana.
Glavnina kritika na sporazum s hrvatske strane odnosi se na to da se nije insistiralo na tomu da se i Travnik organizira kao Mostar te da je neprihvatljivo da Mostar i dalje ostaje izdvojen slučaj u odnosu na ostale jedinice lokalne samouprave u BiH. Činjenica je pak i da međunarodnoj zajednici, kao ni bošnjačkoj politici, ne pada na pamet uvoditi mostarske principe u druge sredine.
Politički dogovor o krupnim pitanjima je moguć, ali pristajanje na dogovor u BiH nosi svoju cijenu. Svaki politički subjekt iz Sarajeva koji pristaje na bio kakav dogovor s hrvatskom politikom automatski biva dočekan „na nož“. Umjesto dogovora traži se pokoravanje, a to nije put ka boljem sutra.
Postizanje dogovora o Mostaru budi nadu da je moguće doći do rješenja i o drugim pitanjima, posebice o legitimnom političkom predstavljanju u domovima naroda i Predsjedništvu BiH.
Međutim kako bi se do dogovora došlo, potrebna je i doza hrabrosti koju su politički lideri ranije rijetko iskazivali.
Hrvatsko-bošnjački konsenzus o temeljnim političkim pitanjima je ključan za opstanak države BiH. Hrvati i Bošnjaci imali su konsenzus oko nastanka države BiH i bez njihovog suglasja BiH neće opstati.
Dnevnik.ba