Article_Top_970x250

Mohammed i to je - Europa

Karmine - 9. svibnja

Mohammed i to je - Europa

svibnja 10, 2019

Piše: Josip Vričko

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Pod dojmom činjenice da je svaki deveti kršćanin u svijetu progonjen, šef britanske diplomacije Hunt govori o "genocidnoj situaciji" i za to optužuje tzv. političku korektnost. Pa smije li se (onda) u prebrojavati koliko se u Njemačkoj, toj migrantskoj majci, godišnje rađa djece nazvane po proroku?!

Jučer nam je (Stari) kontinent proslavio svoj dan; Ali sve je nekako više ličilo na komemoraciju negoli na rođendan; Nerijetki, naime, drže kako je Europska unija, taj povijesno najvažniji europski  projekt, zapravo nedovršena, a drugi, jednako brojni, misle da je ono što su zamislili tzv. europski oci Robert Schuman&comp. (već) definitivno propalo.

Britanija baulja oko izlaznih vrata, a nedavni summit u Berlinu pod paskom Njemačke i Francuske na kojemu su Angela Merkel i Emmanuel Marcon postrojili lidere tzv. zapadnog Balkana pokazao je kako su EU-pretendentima briselska svijetla daleko, daleko... na kraju tunela, čiji se izlaz niti ne nazire.

 

Berlin - kaput!

S tim da je u nekim od njih lakše navijestiti miris baruta nego li vatromet što obično prati ulazak novih članica u briselsku obitelj. Balkan ponovo "proizvodi višak povijest", a kada je tako... crno nam se piše. Tako da se obilježavanje europskoga rođendana tradicionalnim Danima otvorenih vrata diljem Europe, doima gotovo kao kakva ironija. Cinizam, čak!

Pa, ipak, uz Dan Europe treba se prisjetiti kako utemeljitelji, rečeni šef francuske diplomacije Schuman i njemački kancelar Konrad Adenauer nisu vidjeli Europsku zajednicu samo kao gospodarski i tehnički poduhvat, već je imala voditi računa i o kršćanskom bratskom, društvenom i humanističkom nauku te je trebala očuvati kršćansku civilizaciju pred bjesnilom opasnih totalitarizama.

Okolnosti, glede "opasnih totalitarizama" su, dakako, izmijenjene. To, međutim, nikako ne znači da je pitanje: Što je ostalo od kršćanske Europe (?!), na čemu je, podsjetimo, eto, i na to, inzistirao vitez Reda Pape Pija i kasniji blaženik Schuman, predviđajući, valjda, kuda ovaj kontinent može skliznuti. Ovih se dana, naime, dogodila jedna poprilično bizarna situacija; Daily Mail javio je iz Berlina kako je u toj ex-njemačkoj prijestolnici u 2018. Mohammed bilo najpopularnije ime za novorođene dječake. Prilično uvjerljivo ispred do tada nedodirljivih Luja i Emila. U prvi mah, moglo se pomisliti kako je riječ o britanskoj ujdurmi. Pokazat će se, međutim, da je taj list zapravo samo citirao Bild.

Uz to, Udruga za njemački jezik otkrila je kako je Mohammed među deset najpopularnijih imena u čak šest njemačkih saveznih pokrajina. A kada je riječ o Njemačkoj u cjelini to se ime našlo na 24. mjestu. Slijedom čega sam se prisjetio jednog intervjua zagrebačkog (a naših bh korijena) sociologa religije Ivana Markešića iz 2015. godine. "Da, moguće je da Europa jednoga dana postane muslimanska", kočilo se Markešićevo predskazanje s vrha naslovnice jednog zagrebačkog dnevnika.

 

Genocid na Bliskom Istoku

A onda je stigao demanti Udruge za njemački jezik. Navodno, Paul, ipak, ne da Mohammedu ispred sebe. No to je ime nedvojbeno među najbrojnijima zbog rastućih imigrantskih zajednica u Njemačkoj. Budući obitelji iz arapskoga svijeta po tradiciji nazivaju barem jedno dijete po poslaniku Muhamedu, jasno je kako Paul (više) nije siguran na tronu. Poglavito zna li se kako to ime ima 24 inačice. To je Nijemcima dala politika otvorenih vrata što ju je promovirala (ili, svejedno, oktroirala) odlazeća kancelarka, kojoj joj migranti tepaju mutti Angela. A među njima i brojni, eto, Mohammedi (Muhamedi itd. its...)

Istovremeno, zahvaljujući politici režima u nekima od zemalja otkud su izbjeglice navalile na Europu kršćanstvo je najprogonjenija vjera na svijetu; Prema podacima Open doorsa, trenutačno je u svijetu oko 245 milijuna progonjenih kršćana, što znači da je svaki deveti kršćanin progonjen. Najgore je u muslimanskim zemljama poput Afganistana, Pakistana i Iraka, a nije gotovo ništa bolje ni u Sjevernoj Koreji, Indiji i Kini.

Zanimljivo, britanski ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt za ovu situaciju kaže kako je blizu "genocidnoj razini". Što, zapravo, i nije pretjerano, budući se kršćanstvo suočava s time, kako je konstatirao anglikanski biskup Truro, da bude izbrisano iz nekih dijelova Bliskog Istoka. Tamo je donedavno živjelo 20 posto kršćana, a sada je tamošnja kršćanska zajednica svedena na svega 5 posto. Budući se o tomu uglavnom "glasno šuti", Hunt za takvo ozračje krivi "političku korektnost".

Istu, naime, onu koja izgradila takve kriterije po kojima se u Europi nerado piše i govori o zločinima, nerijetko i najtežima, koji čine migranti. O čemu već danima učestalo svjedoče Sarajlije, osobito one starije, jer su sve češće meta ovih "gostiju" koji po glavnom gradu bauljaju bez ikakva nadzora i vjerojatni ikakvih dokumenata. A tako je i u drugim dijelovima BiH, osobito onim pograničnim.

A o čemu se - još! - radi, svjedoči i to da su lijevi mediji (ma gdje bili u Europi) gotovo ismijali tezu Manfreda Webera vezanu za budućnost Europe. Taj je najozbiljniji pretendent za novog predsjednika Europske komisije govori, naime, o Europi koja je različita u jezicima, kulturi, krajoliku i još nizu drugih stvari. Ali kojoj je jedna stvar zajednička: u središtu praktički svakoga sela, mjesta ili grada nalazi se kršćanska crkva.

 

Teška dijagnoza dr. Žižeka

Vraća se tako Weber europskim ocima, inzistira, dakle, na kršćanskim vrijednostima jer one su ono što spaja Europljane i što treba baštiniti. No nije to "politički korektno". Jer, što će kazati Mohammed?! Ili neka od njegove 24 inačice...

A zašto je tomu danas tako?! Ponajbolje je to, još dok su prvi valovi migranata nekontrolirano pritiskali europski kontinent, dijagnosticirao (inače kontroverzni) Slavoj Žižek. Europa je na izbjeglice reagirala kao netko kome je liječnik kazao da ima rak; Prvo se problem negira, slijedi ljutnja pa pokušaj pogađanja, depresija i na kraju prihvaćanja - kojega, u ovome aktualnom slučaju, još nema.

Dakle ovaj je kontinent teško bolestan. Pa, eto: Sretan vam Dan Europe! Tko slavi...

Dnevnik.ba

Tagovi:

Article_Bottom_970x250