Saga vezana za izbor novog gradonačelnika Mostara napokon je završena. Vijećnici Gradskog vijeća Grada Mostara danas su, 12 godina od posljednjih izbora, izabrali Maria Kordića iz HDZ-a BiH za novog šefa izvršne vlasti u Mostaru.
Time je okončano dugo razdoblje praktičnog pravnog vakuuma koji je vladao Mostarom punih osam godina koliko nismo imali Gradsko vijeće a sva vlast bila skoncentrirana u rukama gradonačelnika Ljube Bešlića (HDZ BIH) i šefa Odjela za financije Izeta Šahovića (SDA).
Bešlić i Šahović (čije su ovlasti bile protuustavne s obzirom na to da je on državni službenik a ne izabrani dužnosnik) radili su svoj posao kako su znali i umjeli, ali je sasvim jasno kako iza njih ostaje jako puno problema s kojima će se nove gradske vlasti morati suočiti.
Izborom novog gradonačelnika je pak okončana i nova runda kroatofobije koju smo mogli vidjeti iz političkog Sarajeva, od bošnjačkih političkih stranaka, političara, medija, analitičara... Pokušalo se prisiliti sve vijećnike bosansko-bošnjačkih stranaka da stanu iza kandidata SDA za gradonačelnika Zlatka Guzina pod egidom – gradonačelnik Mostara ne smije biti Hrvat. Kako bi opravdali moguće koaliranje BH Bloka (SDP i Naša stranka) s SDA, čak se „izmislilo“ i „rotirajuće“ gradonačelnikovanje u koje su se uplela rukovodstva SDP-a i Naše stranke. Na kadrove SDP-a i Naše stranke u Mostaru vršen je ogroman pritisak da uđu u svebošnjačku koaliciju i to samo i isključivo kako gradonačelnik ne bi bio Hrvat.
Bio je to pogrešan put koji su vijećnice Naše stranke u Mostaru, Boška Ćavar i Irma Baralija, odbile. Ćavar je više puta bila nedvosmisleno izjavila kao neće podržati jednonacionalan izbor gradonačelnika Mostara te je ostala vjerodostojna i svoje riječi je poduprla konkretnim djelima. I Baralija je pri današnjem glasovanju za gradonačelnika bila suzdržana te se nije svrstala ni na jednu nacionalnu stranu, kako je ranije i obećavala. Time su vijećnice Naše stranke pokazale kako drže do svojih riječi i kako za njih nacionalna pripadnost nije ključna odlika kandidata.
Od samog početka je pak jasno kako je gradonačelnik Mostara morao postati Mario Kordić. HDZ BiH, čiji je Kordić kandidat, osvojila je uvjerljivo najviše mandata u Vijeću i zapravo je HDZ jedina stranka bez koje se u Vijeću ne može uraditi doslovno ništa. Također, HDZ je uvjerljivi pobjednik izbora u hrvatskom biračkom tijelu i kao takav ne smije biti izvan vlast u Mostaru.
S druge strane, Koalicija za Mostar koju je okupila SDA druga je najjača stranka u Vijeću i uvjerljivi izborni pobjednik u bošnjačkom biračkom tijelu te ne bi bilo ni pametno ni mudro tu koaliciju ostavljati izvan vlasti. Stoga je jako dobro što je kandidat SDA Salem Marić danas izabran za predsjednika Gradskog vijeća.
HDZ BiH i Koalicija za Mostar, koju predvodi SDA, pod uvijetom da sklope koaliciju, imaju dvotrećinsku većinu u Vijeću i mogu nesmetano usvajati sve odluke potrebne za funkcioniranje Grada. Takva većina se morala graditi od početka, no bošnjačka politika se doslovno nikad nije mogla oduprijeti „sirenskom zovu“ mogućeg izbacivanja Hrvata iz svih mogućih političkih tokova. Tako je bilo i s Mostarom.
Tek kad su istrošili sve moguće i nemoguće opcije, bošnjačka politika je pristala na ono što je jedino moguće – da dvije najjače političke opcije, pobjednice kod dva konstitutivna naroda formiraju gradsku vlast. Kordić gradonačelnik a Marić predsjednik Vijeća.
Mostar je, naime, ostao posljednja točka oko koje se Hrvati i Bošnjaci uopće imaju šansu složiti po bilo kojem pitanju. Da nije bilo hrabrosti vijećnica Naše stranke, odnosno da je na njihovu mjestu bio netko komu mogu zapovijedati besprizorne figure i „dokazani“ kroatofobi poput Zukana Heleza, onda bi hrvatsko-bošnjački odnosi do kraja pukli i bilo bi ogromno pitanje što bi nas sutra čekalo i bi li to bio siguran put u raspad BiH.
Ovako, realnost je samo uvažena.
To pak ne znači da HDZ i Hrvati općenito imaju ikakav razlog za slavlje. Činjenica da je gradonačelnik ove ili one nacionalnosti ne jamči da će on biti i dobar ili loš u obavljanju svog novog posla.
Mario Kordić današnjim je izborom dobio jedan od najtežih poslova koji se u BiH mogu dobiti. Čeka ga ogroman posao. Mostar već godinama više liči na nekakvu „rupu“ nego na grad, gomilanje smeća na ulicama je postalo normalna pojava, ulice su nikakve, zelene površine nepostojeće, Gradska uprava svijet za sebe, nelegalna i neplanska gradnja u procvatu… To su samo neki problemi s kojima će se Kordić morati suočiti.
Svaki uspjeh koji ostvari bit će dočekan kao normalna stvar i nešto očekivano, a svaki neuspjeh i krivi korak bit će dočekivani na nož. Za sve dobro kredit će preuzimati tko god stigne, ali za sve loše račun će biti isporučivan samo njemu.
HDZ BIH također ne bi trebao likovati, odnosno morao bi izbjeći svaki mogući trijumfalizam.
Upravo je HDZ odgovoran za značajan dio problema s kojima se građani Mostara svakodnevno suočavaju i naravno da Mostarci to znaju. Dobar izborni rezultata koji su ostvarili izravna je posljedica činjenice da su hrvatski birači jasno prepoznali što će bošnjačka politika pokušati uraditi nakon izbora, a ne zadovoljstva birača učinkom HDZ-a uz Mostaru.
Stoga bi HDZ trebao ovu pobjedu shvatiti kao šansu da dokaže Mostarcima da su sposobni uraditi dobre stvari za cijeli grad, da njihova postava u Gradskom vijeću ima energiju i da su u stanju pomaknuti stvari s mrtve točke.
Isto vrijedi i za SDA kojoj bi puno pametnije bilo da se bavi kvalitetom života Mostaraca nego da (u Sarajevu) kuje planove kako majorizirati Hrvate, širiti kroatofobiju i na prijevaru se domoći pozicija koje im ne pripadaju.
Što se BH Bloka tiče, oni su u svega tri-četiri zasjedanja Gradskog vijeća na svojoj koži mogli osjetiti što je politika u našoj zemlji. Sarajevska politika ih je tako brzo uhvatila u žrvanj da se gotovo pa i nisu snašli. Naša stranka na kraju je ostala dosljedna svojim proklamiranim stavovima, ali SDP je pokazao veliku naivnost.
S obzirom na ostvareni izborni rezultat oporba im je prirodno mjesto, kao i HRS-u i PMP-u.
Nakon izbora gradonačelnika napokon je došlo vrijeme za posao. Svi oni koji žele dobro Mostaru pokušat će svesti na minimum međunacionalne tenzije i uhvatiti se u koštac s gorućim problemima grada.
Umjesto brojanja krvnih zrnaca treba se pozabaviti komunalnom djelatnosti, saniranjem deponije Uborak, reformom javnih poduzeća i Gradske uprave, zagađenjem Neretve, obnovom gradskih ulica, oživljavanjem praktično nepostojeća ekonomske aktivnosti… Lista je gotovo neiscrpna.
Dnevnik.ba