Zanimljivo je bilo na prošlotjednoj nogometnoj fešti u Širokom Brijegu. A kako i ne bi, među brojnim zvanicama bio je Zdravko Mamić, Dinamov gazda u egzilu, ali i savjetnik (u sjeni) širokobroiješkoga premijerligaša, koji je, uostalom, nedavno - poput Broja 1 ili Njegove visosti - izvadio svoj glasovoiti „rokovnik“, pronašao ime Goce Sedlovskog i NK Široki Brijeg dobio je novog trenera.
Jasno, Maminjo, iako ga je međugorsko ozračje, čini se, učinilo ponešto samozatajnim nego inače, gdje god se pojavi ukrade show. Ipak, mnogi su se sjetili i dugogodišnjeg predsjednika Zlatana Mije Jelića, također osebujna lika, koji je, baš kao i Mamić iskoristio to što svaki napaćeni Hrvat ima dvije domovine, pa kad se ona jedna na njega nešto naljuti, on utekne u zagrljaj druge.
Ima svakakva komšiluka
Drugim riječima, umiljati Hrvat dvije domovine sisa. S tom razlikom što generala Miju ova matična ne tereti zbog sisanja, nego zbog ratnog zločina, dok je gazda Zdravko, presudio je nepravomoćno Sud u Osijeku, isisao iz Dinama 116, a iz Hrvatske (mu) 12 milijuna kuna. Što je, procijenjeno je, grijeh koji treba okajavati šest i pol godina. Uoči toga pravorijeka, Mamić se, međutim, ukazao u Međugorju. Sjetivši se u pravi čas gena kamenih.
Mamići su, naime, iz Zidina, sela odmah uz Buško jezere u tomislavgradskoj općini. To je ono, sigurno svi znaju, jezero koje, baš kao i junak ove naše priče, ima veze s obje susjedne države. Samo što jedna od njih sisa vodu iz druge. Što ćete, ima svakakva komšiluka... Akomulacija tj. vodu iz Zdravkova starog zavičaja koristi, naime, hidroelektrana u onoj drugoj njegovoj domaji u – Obrovcu. Nije, dakako, krv voda no i voda nije bezveze, skupa je štoviše. Slijedom čega je onda Vlada Hercegbosanske županije pokrenula u rano proljeće ove godine tužbu zbog duga većeg od tri miliona KM koji joj na ime naknade za korištenje vode Buškog jezara duguje Hrvatska elektroprivreda.
Zanimljiva je, dakako, i to priča, ali vratimo se, ipak, dječaku s Buškoga jezera. Najzanimljivije je, zapravo, to što se Mamić prošloga vikenda ukazao u širokobriješkom hotelu Park na prigodnoj fešti, a mnogi su ga već vidjeli u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji su (trenutačno) rezervna domovina njegova brata i suokrivljenika Zorana.
I njegov brat Zoran, također
Čini se, zapravo, kako jer (naj)mlađi Mamić i izazvao zabunu. On je, naime, ovih dana posjetio starijega bracu na njegovoj novoj adresi, pa je valjda avion koji ga je dovezao u Hercegovinu postao sumnjiv. Štoviše, ini su, osobito hrvatski mediji, već vidjeli Zdravka kako leti u Emirate. A za cijelu ovu priču ili - nećemo nikad doznati! - konstrukciju kako se međugorski (iznenadni) hodočasnik ponovo odlučio forsirati Bežanijsku cestu, kriv je – USKOK.
Naime, Vrhovni sud prihvatio je žalbu USKOK-a i ukinuo je odluku Županijskog suda u Osijeku koji je Mamiću odbio odreditiu istražni zatvor u drugom postupku koji se protiv njega vodi i u kojemu ga se tereti da je s još nekoliko jataka Dinamo oštetio za najmanje (još) 144 milijuna kuna. Osječki je sud pak odbio ex-maksimirskoj alfi i omegi odrediti istražni zatvor držeći kako to ne može budući mu je već određen istražni zatvor u postupku u kojem je nepravomoćno osuđen na šest i pol godina. Argument USKOK-a je, međutim, bio da taj istražni zatvor nije konzumoiran jer je osuđenik u bijegu u BiH koja ga neće izručiti Hrvatskoj. I Vrhovni sud je taj argument prihvatio. Hoće li Mamiću biti određen novi istražni zatvor, osječki sud bi trebao odlučiti 30. studenoga. Bude li tako, slijedi zahtjev za izručenje. A BiH će tada morati izručiti svoga novopromoviranog državljanina.
Jer, djela za koja mu je već izrečena nepravomoćna presuda počinio je prije stupanja na snagu sporazuma Hrvatske i BiH o izručenju, a ovih 144 milijuna kuna izvukao je, tvrdi Tužiteljstvo, nakon rečenog sporazuma. Moguće je, dakle, da su se Mamiću ovih dana po glavi motali Emirati. Hrvatska, naime, nema sporazum o izručenju s ovom državom u kojoj su mnogi naši treneri - Zdravkov brat Zoran također - našli uhljebljenje. Ako bi se Maminjo iz drugog(?!) pokušaja dokopao te zemlje obećane, nema dvojbe kako bi i na tamošnjem pijesku nogomet procvjetao. A i žito-račun toga našega vrijednog športskog neimara.
Srpske ruke ostale bi prazne
Među špekulacijama o tomu hoće li i gdje (opet) uteći zagrebački izbjeglica, izdvajam onu nedavnu novinarskog tandema jednoga zagrebačkog dnevnika. „Planira li uistinu bijeg iz BiH, teško je reći jer se on i do sada često ponašao iracionalno“. Ne drži baš vodu konstatacija o Mamićevoj irancionalnosti. Jer iracionalna osoba nije u stanju na vrijeme osjetiti opasnost i ne zna kad zagrmi skloniti se u toplije krajeve!
Uz to on je i u izbjeglištvu Dinamu namakao pedesetak milijuna eura i doveo trenera koji je plavima osigurao europsko proljeće nakon gotovo pola stoljeća. Eh, da je više takvih izbjeglica! Komu bi onda trebala žilet žica?!
No kad smo (već) kod kalkulacija gdje bi i hoće li trenutačni međugorski skrušenik zbrisati, kao jedno od mogućih rješenja nametnulo se Kosovo. Početkom tjedna, vidjeli smo, nije ih primilo u Interpol. A i bliži su - kudi kamo - od prijateljskih, ali dalekih Emirata. I ne samo to, Mamićev kum je Ćiro Blažević, koji je za pokojne Yuge bio Tito u Prištini. A nije kum dugme. Mali bi problem bio samo to što ga, po njegovu vlastitu priznanju, vole u Srbiji. Ne Ćiru, nego Zdravka. Kaže kako ga stalno u ova teška vremena zovu Džajić, Bjeković, Dule Savić... „Ma, znam da bi me u Srbiji nosili na rukama, ali...“, svjedoči ovih dana iz Međugorja.
Što znači ovo „ali“ s točkicama? Ništa osobito, osim da je Srbija članica Interpola.
Dnevnik.ba