Ako je netko do sada i dvojio – više za to nema razloga. Bošnjaci imaju razvijen paradržavni sustav, tj. paralelni sustav odlučivanja koji odluke donosi mimo utvrđenih procedura donošenja odluka u institucijama u Bosni i Hercegovini. Sustav je razvijen od razine mjesne zajednice pa do Predsjedništva BiH.
Posljednji kamenčić u mozaiku koji razotkriva paralelnu bošnjačku strukturu unutar bh. institucija je afera vezana za reviziju presude Međunarodnoga suda u Haagu po tužbi BiH protiv Srbije za genocid.
Uvjeravao je Izetbegović bošnjačku javnost da Sakib Softić ima legitimitet zastupati BiH pred tim sudom. No, to je bila najobičnija laž. Legitmiteta nije bilo i zahtjev za revizijom je odbačen. Sud ga čak nije uzeo ni u razmatranje.
Jasno je rečeno da institucije BiH (u konkretnom slučaju Predsjedništvo BiH) nije ovlastilo Sakiba Softića da zastupa BiH pred ovim sudom. Da blamaža bude veća, Izetbegović je netom pred slanje zahtjeva u Haag, u sarajevskoj gradskoj vijećnici, okupio 50-ak „uglednika iz bošnjačkog javnog života“ koje je pokušao predstaviti kao predstavnike javnog života cijele Bosne i Hercegovine. Naravno, riječ je o neformalnom skupu koji je trebao zamijeniti državne institucije. Sijelo u Vijećnici je trebalo zamijeniti Predsjedništvo BiH.
No, cijela je priča puno dublja i traje zapravo od početka rata, kad su prvi put Bošnjaci uzurpirali Predsjedništvo BiH.
Obrazac je u suštini uvijek isti – dok institucije BiH rade na ostvarivanju nacionalnog interesa Bošnjaka, onda ih se poštiva. Ali čim institucije prestanu ispunjavati želje Bošnjaka, a krenu raditi na izgradnji BiH – države tri u svemu jednakopravna naroda, onda se te institucije ruši, zaobilazi, zanemaruje…
Primjerice, Federalna televizija već godinama radi bez bilo kakvog nadzornog odbora, no i dalje funkcionira. I to vrlo dobro, ako se stvari promatraju s točke gledišta SDA. Javna televizija, financirana javnim novce, radi za interese jednog naroda, štoviše, jedne stranke. Nekad ranije je to bio Zlatko Lagumdžija, danas je to Bakir Izetbegović.
Potom sjetimo se, primjerice, slučaja „konzul“ u kojem je bošnjačka paradržavna struktura u Ministarstvu vanjskih poslova BiH sabotirala provođenje već donesene odluke da Ivan Šušnjar, vlasnik aktivističkog portala Poskok.info postane konzul BiH u Chicagu.
Spomenuto Ministarstvo je možda i najbolji primjer paradržavnog djelovanja bošnjačkih struktura. U posljednjoj aferi „revizija“, recimo, službenici tog ministarstva su otvarali pisma namijenjena srpskom članu Predsjedništva BiH, a pisma koja je slao Mladen Ivanić nisu dostavljali na navedenu adresu. Time su se izravno stavili u službu sustava koji nije sustav institucija BiH, nego bošnjačkog političkog podzemlja koji je krake svoje hobotnice pustio u sve pore institucija u Sarajevu.
Posebno je za bh. društvo opasno što se opravdano sumnja da SDA kontrolira rad pravosudnih tijela BiH. Ako nešto nije po volji bošnjačke političke elite – slijedi optužnica, iscrpljivanje, medijsko razapinjanje. Kad se na kraju utvrdi da je proces namontiran – nikom ništa; SDA je već svoje odradila, protivnik je diskreditiran, izmrcvaren i demotiviran.
Strukture bošnjačke obavještajne agencije AID danas su aktivnije nego ikad. O rješavanju ubojstava generala Vlade Šantića, doministra policije FBiH Joze Leutara, napada na hrvatske povratnike u središnju Bosnu nema ni govora. Jednako tako, ne treba očekivati ni da se riješi slučaj ubojstva gospodarstvenika iz središnje Bosne Joze Kafadara. Napad na zapovjednika stožera OS BiH generala Antu Jeleča je okarakteriziran kao incident. Krivac Zlatko Humo je sin hercegovačkog AID-ovca i bivšeg ministra u Vladi HNŽ-a Esada Hume… Oni koji su u logorima premlaćivali i ubijali hrvatske i srpske zarobljenike danas nad svojim žrtvama provode reviziju braniteljskih prava. Možemo tako nabrajati do u nedogled.
No, što sve to znači za državu Bosnu i Hercegovinu?
U najmanju ruku navedeno znači da je Bošnjaci i SDA ne grade, a sasvim je pak izvjesno i da je ruše. Jedna država ne može opstati ako unutar institucija postoje paralelni mehanizmi odlučivanja i ako institucije rade za interese samo jednog naroda, štoviše jedne političke stranke.
Institucije Bosne i Hercegovine su od svoga rođenja u Daytonu na staklenim nogama – a svaki ih paralelizam neminovno ruši.
Činjenica da je Izetbegović u slučaju revizije presude protiv Srbije do kraja razotkrio bošnjačke paralelne strukture unutar institucija nam jasno govori „u kojem grmu leži zec“. Bošnjaci se sami sa sobom trebaju dogovoriti kakvu to državu žele. Je li to nacionalna država Bošnjaka iz koje „oni kojima se ne sviđa mogu slobodno odseliti“, ili je to BiH koja je utemeljena na ZAVNOBIH-u – i hrvatska i srpska i bošnjačka. I to podjednako. Da žele funkcionalnu državu Izetbegović i ostali bi gradili institucije Bosne i Hercegovine, a ne bošnjačke parasustave unutar tih istih institucija.
Kako sada stvari stoje, bošnjačka politička elita ubrzano radi na tom da BiH, za početak, pretvori u državu dva konstitutivna naroda (Srba i Bošnjaka) a u kasnijim fazama, „nakon što se riješe Hrvati“, krenut će se u obračun sa Srbima.
Dnevnik.ba