Čekao sam, evo „akademskih“ 48 sati e ne bi li nam netko objasnio otkud u cijeloj priči čovjek koji je u ovom stoljeću - zasad! - tri puta pokušavao ući u kolektivno bh rukovodstvo. I koji je, pošteno govoreći, puno lakše ulazio u zatvor.(Doduše, relativno lako je i izlazio.)
I ništa; Otkako je Milorad Dodik u srijedu, samo što se rastao od hrvatskog i bošnjačkog izbornika, obznanio kako je Bakir Izetbegović iz rukava (ili otkud već…) iznebuha izvadio svoga najboljeg starog neprijatelja Fahrudina Radončića – ni pisma ni razglednice.
Vrag odnija prišu
Temeljna SDA nema nakanu, trenutačni je dojam, detaljnije tumačiti ovu zbilja zanimljivu situaciju: Vežu zastave s Komšićevom frontom e ne bi li bošnjačkoj ekipi u tzv. Bh. vladi dala građanski štih, a sigurnost daju ex-ministru, koji je u međuvremenu i na vlastitoj koži - a u, navodno, Izetbegovićevu aranžmanu - i osobno iskusio kako ovdje u nas funkcionira sigurnosni sustav. Iznutra.
Šuti i nesuđeni prvi u Bošnjaka. Ne zna, povjerio je kratko dnevniku u ženinom mu vlasništvu, detalje pregovora. Ali, nije, sigurno primjećujete, kazao da se ne želi vratiti u ministarsku fotelju. Što bi onda značilo da ga Bakir neće „hapsiti“ makar još četiri godine. Valjda?!
I što je osobito začuđujuće, nema glasa niti od „spasitelja države“, kojega lider SDA - valjda iz pristojnosti prema Čoviću - nije niti spomenuo dok se dijelio plijen sredinom ovoga tjedna. Čim mu se ukazala prigoda razdužio je hrvatske diplomate i 24 sata nakon što ga je Izetbegović zanijekao, instalirao po bijelom svijetu svoje jarane i jarane od jarana… Što ćete više od lidera čija stranka ima tri zastupnika u Parlamentu BiH?!
Možda je, međutim, i logično to što Izetbegović II. ne reagira na Dodikovu (pregovaračku) indiskreciju. Naime, i prije no što se sjetio najvećega neimara u Bošnjaka (iz dijaspore, doduše!) izbornik bošnjačkoga tima je mrtvo-hladno poručio: Vrag odnija prišu! (Što mu je, dakako, ostalo još dok je tijekom rata širio istinu o Bosni po otocima agresorske Hrvatske).
Ni Sa ni Bez
Ali, budimo (relativno) ozbiljni, Izetbegović je mlađi doista kazao kako ide ramazan, pa Bajram… i da se (onda) ne treba uzbuđivati ukoliko se do svetog muslimanskoga mjeseca ne utemelji Vijeće ministara. Budući se on obično, na općebošnjačko zadovoljstvo, s Utemeljiteljem Fahrom teatralno miri o Bajramu – državnu ćemo vlast dobiti pred ljeto. Pa onda lijepo na zasluženi godišnji!
Uostalom, nije ovo prvi put da BiH funkcionira bez „vlade“; Netko je, eno, izračunao da se događalo i da po 15 mjeseci nismo imali Vijeće ministara. I ništa – nije ova država bogzna kako funkcionirala ni Sa ni Bez.
No zbog (političke) korektnosti, treba na kraju pošteno priznati da se, ipak, ne može kazati kako Bakirov Željko nije ništa dobio; Episkop Sergije netom ga je uzvisio u (novog) Benjamina Kallaya.
Kronologije radi: Dan prije negoli će Izetbegović, Čović i Dodik pokušati pošteno - ako ne može drugačije - podijeliti ministarske i ine fotelje, veleposlanik Srbije u BiH Aleksandar Đorđević rekao je da će Drvar u perspektivi biti srpski grad kao što je uvijek i bio. "Drvar nikada nije bio srpski grad, niti će to ikada biti", uzvratio je Zlatni Ljiljan, glasom koji ne trpi pogovora.
Ma, tko će (još) i šutjeti, episkope?!
Bije Ljiljan, ali bije i episkop: "`Kada bi ljudi govorili samo ono što znaju, svijet bi zašutao groznom tišinom`. Ovu veliku misao, velikog češkog mislioca, Željko Komšić, prvi Hrvat među Bošnjacima, zasigurno nikada nije čuo, jer da jeste nikada ne bi rekao da Drvar nije srpski grad. Šutio bi ovaj bošnjački Hrvat na privremenom radu u Predsjedništvu BiH i nikada ništa ne bi progovorio. Ali, ne. Skupivši hrabrost koju nema, usudio se gospodin Komšić da kvalificira, da tuđe poklanja, da nam zavičaj skrnavi“, poručio mu je, uz opasku da je prošlo vrijeme Benjamina Kallaya.
Ma, možda je episkop ipak prestrog. Gospodin Komšić, naime, vjeruje da je Drvar (i dalje) Titov. Nije, dakle, mislio(?!) ništa protiv Srba. (On je ionako zadužen za Hrvate).
Ali velik je Sergije, pa, umjesto anateme, Ljlijana uzvisuje sve do - Kallaya. Zapravo, ovovremenog Kallaya. I tako, u biti, kompenzira ono što je tomu bošnjačkom Hrvatu i prvom Hrvatu među Bošnjacima uskratio prvi Bošnjak među Bošnjacima.
Je li Bakir Izetbegović svjestan ove episkopove velikodušnosti?!
Dnevnik.ba