Proces uspostave vlasti u BiH bit će izgleda teži nego što su i najveći pesimisti prognozirali. Tako danas (kao i ranije) na političkoj sceni u BiH imamo najmanje tri potpuno suprotstavljene politike, koje bi se trebale nekako složiti i omogućiti našoj zemlji da učiniti kakav-takav iskorak.
Najčišće stvari imamo na srpskoj političkoj sceni: potpuno su jasni izborni pobjednici (SNSD) i nema nikakve dileme oko želje srpske politike da formira novo Vijeće ministara. Vlada RS-a već je odavno formirana i SNSD Milorada Dodika ima snažnu želju formirati novo Vijeće ministara te preuzeti poluge vlasti koje im pripadaju. SNSD nema nikakve uvjete vezane za uspostavu vlasti, osim jednog – ne pristaju da ih se tjera da silom vuku bilo kakve poteze. To znači kako ne žele da BiH nastavi svoj put ka NATO-u. Europska unija im jest cilj, ali su protiv ulaska u NATO.
Tu odmah dolazimo do prvog i jako važnog problema: bošnjačka politika pokušava prisiliti srpsku politiku da pristane na daljnje približavanje BiH NATO-u. Iako i u Sarajevu znaju da se u BiH malo toga može postići „na silu“, ipak ne odustaju od uvjetovanja formiranja novog Vijeća ministara srpskim pristankom na približavanje NATO-u.
To bi mogla biti i svojevrsna finta bošnjačke politike, jer u Sarajevu su stvari najnesređenije.
Izborni pobjednik na bošnjačkoj političkoj sceni je SDA. No, ta pobjeda nije dovoljno snažna i SDA već nekoliko mjeseci traži partnere koji bi zajedno s njom tvorili „bošnjački blok“. No, poučeni ranijim lošim iskustvima drugih bošnjačkih stranaka koje su koalirale s SDA, niti jedna sarajevska stranka danas ne žele surađivati sa strankom Bakira Izetbegovića.
Zbog toga je SDA i tražila izgovore za neformiranje vlasti, kako bi pokušala „slomiti“ neku od bošnjačkih stranaka da pristane na suradnju. Za sada su dobili odbijenice od stranaka tzv. bošnjačke ljevice, SBB Fahrudina Radončića i dalje kalkulira, a jedini izvjestan saveznik im je DF Željka Komšića. No to je nejaka stranka s nestabilnim predsjednikom i to će zapravo biti politička tempirana bomba. Samo će se čekati da ta „ljubav“ pukne.
Nije nikakva tajna da su bošnjački politički lideri kao „rogovi u vreći“ i da se ni oko čega ne mogu složiti, osim kad na dnevni red dođu Hrvati i njihovi politički zahtjevi. To im je jedini zajednički nazivnik, ali on nije dovoljno jak da bi bošnjačke lidere držao složnima dulje vremena. Stoga će izvor političke nestabilnosti Bosne i Hercegovine i dalje ostati upravo u Sarajevu.
Za to vrijeme na hrvatskoj političkoj sceni stvari nikad nisu bile jasnije. Sve i jedna stranka za koju su glasovali Hrvati danas je članicom Hrvatskog narodnog sabora i to je danas postalo mjesto gdje se donose političke odluke hrvatskoga naroda u BiH.
Što se uspostave vlasti tiče, Hrvati su spremni formirati Vijeće ministara, dok oko formiranja Vlade FBiH imaju rezerve.
Nebrojeno puta do sada, pa i jučer, predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a BiH Dragan Čović je izjavio kako „više nikad bošnjački narod neće moći izabrati dva člana Predsjedništva BiH“. To su govorili i drugi stranački lideri, a to od hrvatske politike traži i hrvatska javnost u BiH.
Čović je spreman formirati Vijeće ministara i vlast na državnoj razini iz prostog razloga što je pitanje izborne reforme na državnoj razini. Dakle, moraju biti uspostavljena tijela koja će mijenjati Izborni zakon BiH. To znači da treba biti uspostavljeno i novo Vijeće ministara.
No, s Vladom FBiH je potpuno druga priča. Naime, ako Hrvati pristanu da se formira nova Vlada FBiH bez prethodnih izmjena Izbornoga zakona, onda nema nikakvoga jamstva da će se te izmjene ikada i dogoditi. Bošnjački nacionalni interes je da Hrvati gube politička prava i zbog toga je jako teško očekivati da će bilo koja bošnjačka stranka pristati na reforme izbornoga zakonodavstva na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. Oni to upravo žele; bošnjačkoj politici je osnovni cilj da bira halal-Hrvate i halal-Srbe u tijela vlasti predviđena za nacionalno predstavljanje. Tako, naime, oni misle da grade građansku/unitarnu BiH.
Stoga je nužno vršiti nekakav pritisak, a taj pritisak je danas jedino moguće činiti tako da se uspostava Vlade FBiH uvjetuje prethodnim izmjenama Izbornoga zakona BiH. Hrvatima politički položaj teško može postati gori, tako da bez nove vlasti Hrvati skoro ništa ni ne gube.
Dakle, prvo bi trebalo uspostaviti vlast na državnoj razini, potom usvojiti izmjene Izbornoga zakona a tek nakon toga uspostaviti Vladu FBiH.
I puno jednostavniji procesi u BiH redoviti zaglibe u živom blatu politikantstva, političke nedoraslosti, javašluka pa i neskrivene mržnje.
Trenutni proces uspostave vlasti bit će dug i s neizvjesnim ishodom. Sve sluti na to da će sljedeće četiri godine biti iste kakve su nam bile i prošle četiri: besperspektivne i depresivne.
Dnevnik.ba