Predizborna kampanja u Mostaru tekla je sasvim mirno tri puna tjedna, da bi se nekoliko dana pred izbore kampanja bošnjačkih stranaka do kraja užarila s nacional-šovinizmom prema Hrvatima kao pogonskim gorivom. Uobičajeni su to i očekivani potezi bošnjačke politike kojoj je temeljni cilj sotonizirati hrvatsko stanovništvo Bosne i Hercegovine. S hrvatskom politikom su davno završili.
No, krenimo redom.
Predizborna kampanja u Mostaru puna tri tjedna bila je zapravo vrlo konstruktivna. Gotovo sve političke opcije su pokušavale govoriti o rješenjima problema koji su se nagomilali kroz posljednjih osam godina koliko Mostar nije imao izbore.
Tako su u mostarskoj javnosti dominirale teme poput rješavanja problema komunalne djelatnosti, saniranja deponije Uborak, rješavanja problema nelegalne gradnje, revitalizacije zelenih površina, sređivanja dječjih igrališta, obnavljanja zgrada osnovnih škola, izgradnja sportske dvorane…
Dakle, većina stranaka se bavila temama koje su uistinu u interesu svih stanovnika Mostara.
I komunikacija između političkih protivnika je bila na vrlo visokoj razini. Tako se nositelj liste HDZ-a BiH dr. Mario Kordić s uvažavanjem i poštovanjem odnosio prema dr. Zlatku Guzinu, nositelju liste koalicije koju predvodi SDA. Nije bilo ni grubih riječi između dr. Kordića i nositelja liste HDZ-a 1990 i HRS-a Slavena Princa odnosno Slavena Bevande. Isto vrijedi obratno.
SDA se pak u predkampanji potrudila BH blok čvrsto smjestiti na bošnjačku političku scenu i onemogućiti ih da se lažno predstavljaju kao nekakva politička opcija koja ima multietničku strukturu birača. U predkampanji je bila vođena hajka protiv članova Naše stranke u Mostaru jer su se drznuli propitivati bošnjački mit o ispravnosti njihove borbe u ratu. Pojednostavljeno rečeno, natjerali su Irmu Baralija da nedvosmisleno izjavi kako je u Mostaru tobože izvršena dvostruka, hrvatsko-srpska, agresija. Već je tu bilo jasno da od nema ništa od bilo kakvog prevazilaženja nacionalnih podjela u Mostaru. Upravo suprotno, jedna strana se svim silama potrudila te podjele dodatno utvrditi.
Ipak, od samog početka bilo je jasno da BH blok i SDA vode zajedničku igru. To se ogledalo u tomu da su se jedni drugima „sklonili“ iz izbornih jedinica u zapadnom dijelu grada kako bi i jedni i drugi osvojili barem po mandat, što bi u konačnici osiguralo bošnjačkim strankama da izaberu gradonačelnika.
Unatoč tomu, hrvatske stranke nisu insistirale na nacionalnoj priči. Od početka se znalo za „igranku“ SDA i BH bloka, no to se nije stavljalo u prvi plan. Hrvatske stranke su se umjesto toga odlučile za pozitivan pristup prema biračima kako bi ih motivirali za izlazak na birališta. Procjena je bila da su Mostarci suviše zamoreni visoko-političkim temama te da potencijalni birači traže rješenja za probleme s kojima svakodnevno u gradu suočavaju.
Oko toga koji su to problemi slažu se doslovno svi građani Mostara kao i sve političke stranke u gradu.
No, rješavanje tih problema nije ono što zanima bošnjačku politiku. To smo mogli vidjeti u ovom tjednu kad se političko Sarajevo „spustilo“ do Mostara odakle su poslali svoje šovinističke poruke prema Hrvatima. Cilj tih poruka je jednostavan – probuditi u Bošnjacima Mostara negativan sentiment prema svojim susjedima Hrvatima i tako ih motivirati da izađu na izbore.
Tako smo u ovom tjednu u Mostaru imali gostovanje Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA koji je ponavljao priču o tomu kako će bošnjačka demografska većina na izborima 2022. godine izbaciti Hrvate iz vlasti na višim razinama i to uz ponavljanje zlokobne priče o „razbijanju okova“.
U međuvremenu se, kao svojevrsna digresija, dogodila i hajka na hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića zbog tog što je jasno rekao da je bošnjačka građanska država samo puki san.
Posjete Predraga Kojovića i Nermina Nikšića nisu izazvale kontroverze, no onda su u grad „banuli“ mitraljezac Željko Komšić i njegov savjetnik Čedo Jovanović nakon čega su otklonjene sve dileme oko toga postoji li svebošnjački dogovor za Mostar.
Osim što su s konferencije za medije poslali uobičajene „nabrijavajuće“ nacionalističke poruke, dodatno su se po povratku u Sarajevo potrudili otkloniti sve dvojbe oko toga što bošnjačke stranke rade u Mostaru.
Tako je Komšićev savjetnik Čedo Jovanović u studiju Federalne TV rekao ono što zapravo svi već odavno znaju:
„Koalicija za Mostar je pomirila neke politike koje su do skora bile nepomirljive. Sada su na jednoj listi i Bakir i Komšić, a napravili su u Mostaru dogovor sa Našom strankom i SDP-om za neke izborne jedinice. Ono što nije moglo da se dogodi u Sarajevu, dogodilo se u Mostaru“, rekao je Jovanović novinaru FTV koji ga je naprasno prekinuo jer je vidio da u javnost izlazi ono što nije smjelo izaći.
Nakon svega, pred Mostarcima i dalje ostaje težak izbor, jer je potrebno izabrati 35 osoba u Gradsko vijeće koje će biti sposobne surađivati. Svi znaju koji su to glavni problemi grada i oko toga postoji konsenzus. Zadatak je izabrati one osobe i stranke koje neće Mostar koristiti kao poligon za vježbanje pretvaranja Federacije BiH u unitarni entitet u kojem demografska većina tlači manjinu.
To se može postići samo masovnim izlaskom na birališta i zbog toga je od presudne važnosti za sve stanovnike grada što masovnije izaći na izbore. Osim što se tako sprječavaju potencijalne izborne manipulacije (Središnje izborno povjerenstvo je duboko kompromitirano i korumpirano te pod potpunom kontrolom SDA), povećavaju se i šanse da se izaberu uistinu moralni i časni ljudi koji će nas sutra predstavljati u Vijeću.
Važno je izaći na izbore. Nedjelja je dan kad će biti moguće odrediti put kojim će Mostar ići u sljedeće četiri godine. Ne dozvolimo da nam ponovno drugi kapu kroje.
Dnevnik.ba