Kad je Bakir Izetbegović nakon 2. listopada davao podršku Salmiru Kaplanu, bošnjačkom kandidatu za načelnika općine Stolac i skupini njegove „braće po listama i šakama“ zapravo je pokazao kako on doživljava državu.
Nije toliki problem što je Kaplan sa svojom kamarilom pretukao članove Općinskog izbornog povjerenstva, ukrao izborni materijal i s predumišljajem prekinuo izborni proces u Stocu, nego je glavni problem činjenica da je sve to podržao šef najjače bošnjačke stranke u BiH. I ne samo on, ali kako je Kaplan član SDA, najveća odgovornost za njegovo promoviranje od nasilnika u svojevrsnog heroja leži upravo na Izetbegoviću.
Ako su 2. listopada imali neke dokaze o neregularnosti izbora, onda su članovi Inicijative za stolac trebali koristiti službene kanale žalbe – ako su dokazi dovoljno jaki, onda će institucije to i potvrditi. No, provoditi pravdu „šaketanjem“ je neprihvatljivo.
Izetbegović umjesto da stane u zaštitu institucija Bosne i Hercegovine i osoba koje te institucije predstavljaju, staje na stranu nasilnika. Govori o „incidentu“, tobožnjim izbornim krađama i svemu osim onom bitnom – da je netko provodeći samovolju primjenom fizičke sile sabotirao izborni proces.
Iako se kroz sarajevske medije cijela afera „Kaplan i batinaši“ pokušala svesti na razinu „incidenta“, to ipak nije prošlo te su Kaplan i ostali skinuti s lista.
Iako su Bošnjaci i Hrvati Stoca mukotrpno radili na pomirenju gotovo 20 godina, bio je dovoljan samo jedan Kaplan da ugrozi sav taj trud.
Srećom, ponovljeni izbori protekli su bez i najmanjeg problema. Kaplana i njemu sličnih nije bilo na listama, čime su Bošnjaci ostali bez svoga kandidata za načelnika općine.
No, ključno je pitanje je li Kaplan „šake koristio spontano“, tj. je li pretukao članove OIP-a zbog tog što navodno ima „kratak fitilj“ ili je cijela priča dio dobro poznate strategije koju provodi bošnjačka politika elita, u prvom redu SDA. Ta strategija se ogleda u selektivnom poštivanju institucija države, čime se državu sustavno potkopava i uništava.
„Ako institucije ne rade ono što mi želimo, onda one i nisu potrebne“, rezon je prvaka SDA.
Naime, ako Kaplanovo šaketanje nije bilo dio izborne strategije SDA (ako krenemo gubiti prekidaj izbore i optužuj Hrvate za krađu), onda je Izetbegović morao osuditi nasilničko ponašanje članova svoje stranke. No, kako je sve vjerojatno od ranije planirano, ali nije do kraja provedeno, Izetbegović nije imao izbora nego dati podršku Kaplanu.
Kao posljedicu imamo drastičan pad međunacionalnog povjerenja ne samo u Stocu, nego u cijeloj BiH. Jer ako se ovo dogodilo u Stocu, gdje nema problema s pravilima po kojim se izbori odvijaju, ne možemo ni zamisliti da će se onda izbori u Mostaru ikad i održati jer tek treba usvojiti izborna pravila.
Bakir Izetbegović je doživio poraz u Stocu i to je dobro. Bošnjaci nisu ništa izgubili i to je također dobro, jer stolački Bošnjaci se ne mogu poistovjećivati s Izetbegovićem i Kaplanom.
Epilog cijele priče je da je odnos snaga gotovo identičan onom koji smo imali prije izbora – Stjepan Bošković je ostao načelnik općine, HDZ ima većinu u Općinskom vijeću. Bošnjaci imaju svoje legalne i legitimne predstavnike u Vijeću.
No, najpozitivnija stvar koja je proistekla iz ovih izbora je činjenica da su Kaplan i njemu slični sami sebe diskvalificirali iz izborne utrke. Jer zamislimo kako bi kamarila okupljena oko Kaplana radikalizirala političku stuaciju u Stocu i Hercegovini da je kojim slučajem izabrana na pozicije.
Kako ipak nije uspio izazvati totalni nered u Stocu, možda Kaplana i ostale Izetbegović ponovno vratiti na federalnu ili čak i državnu razinu, pa da tamo nastave svoj destruktivni pohod na bh. društvo.
Dnevnik.ba