Hrvatsko narodno kazalište iz Mostara proslavlja ove godine 25. obljetnicu osnutka. Osnovano je 22. rujna 1994. Prva službena predstava HNK Mostar bila je “Tena” Josipa Kozarca koju je dramatizirao Borislav Vujičić, a režirao Bobo Jelčić. Najveći iskorak ova kazališna kuća napravila je na svoju 20. obljetnicu, kada je premijerno izvedena drama Dragana Komadine “Ajmo na fuka” koju su zajednički realizirali Narodno pozorište Mostar i HNK. To je bio jedinstven kulturološki iskorak koji je na neki način ujedinio dvije kazališne kuće u podijeljenom gradu. Ova danas već pomalo kultna predstava na tragikomičan način prikazuje hrvatsko-bošnjački sukob u Mostaru. U narednom periodu HNK je svoju suradnju širio i dalje, najprije prema Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici, a ovih je dana, tako, u tri kazališne kuće premijerno izvedena predstava “Što te nema” autorice Marijane Aracki, u režiji Erola Kadića, koprodukcija nastala suradnjom tri kazališne kuće: Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, Narodnog pozorišta u Mostaru i Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke, te Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” iz Mostara koje je i izvršni producent predstave. Povod za ovu predstavu i navedenu koprodukcijsku suradnju su jubilarne 100. Šantićeve večeri poezije u sklopu kojih je predstava premijerno izvedena u sva tri navedena kazališta. Mnoge predstave ovog kazališta su nagrađivane. Primjerice, predstava “Gnijezdo” zagrebačke redateljice Marine Petković Liker je tako ove godine proglašena najboljom predstavom 3. međunarodnog teatarskog festivala u Sarajevu, a u trenutku dok nastaje ovaj tekst, ista predstava je u okviru ovogodišnjeg Međunarodnog festivala glumca “Zaplet” koji se održava u Banja Luci nagrađena s tri glavne nagrade festivala: najbolja predstava, najbolja predstava po sudu publike, te nagrada za najbolju glumicu koju je dobila Jelena Kordić Kuret. Također, vrijedi istaknuti četiri nagrade na ovogodišnjoj kazališnoj manifestaciji “Susreti kazališta/pozorišta” u Brčkom, na njenom 34. izdanju, za “Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja” u režiji Ivana Lea Leme, među kojima se izdvaja nagrada glumcu Robertu Peharu.
Od predstava koje je radilo ovo kazalište posebno treba izdvojiti potresnu “Logorilijadu” koja se bazira na memoarskim zapisima “Konclogor na Savi” mostarskog odvjetnika, književnika i novinara Ilije Jakovljevića. Jakovljević je jedan od najtragičnijih likova iz Drugog svjetskog rata, koji je zbog odbijanja suradnje s ustaškim vlastima zajedno sa skupinom hrvatskih intelektualaca interniran u listopadu 1941. u ustaški konclogor Stara Gradiška, gdje je proveo više od godinu dana. Potom je, u do danas nerazjašnjenim okolnostima, ponovo zatvoren, 1948., u Zagrebu ili Beogradu, gdje je navodno u zatvoru izvršio samoubojstvo. Predstavu je režirao zagrebački redatelj Ivan Leo Lemo, dok dramatizaciju potpisuje Dragan Komadina, dramaturg HNK Mostar.
Ponajviše djelovanjem vodstva ove kazališne kuće, što je jedan od rijetkih svijetlih primjera u BiH, dovelo je do toga da je Mostar preko noći postao jedinstven kulturni prostor, dok je u političkom i svakom drugom pogledu ostao duboko podijeljen grad. Postojala je jedinstvena prilika da se po istom načelu smanje političke podjele u ovome gradu, u kojem već desetak godina nisu održani lokalni izbori, kada se Mostar kandidirao za Europsku prijestolnicu kulture 2024., gdje je skupa s Banja Lukom i norveškim Bodeom ušao u uži izbor. Na žalost, na samom startu ova kandidatura nailazila je samo na prepreke, od Mostara pa do Sarajeva, uključujući čak i međunarodnu zajednicu. Europska prijestolnica kulture 2024. postat će tako norveški Bode, iako je i Banja Luka, a pogotovo Mostar bio puno logičniji izbor. Tako je nekoliko mjeseci uoči donošenja odluke premijer Sarajevske županije Edin Forto, po načelu crknute komšijine krave, podržao Banju Luku, u Sarajevu bi rekli Milorada Dodika: “Iskreno želimo da Banja Luka pobijedi na takmičenju za Evropsku prijestolnicu 2024. Spremni smo da pružimo finansijsku, infrastrukturnu i svaku drugu podršku”, izjavio je.
Povodom 25. obljetnice HNK Mostar je svojim gledateljima priredio rijetku poslasticu. Naime, 22. rujna ove godine, točno 25 godina nakon osnutka, premijerno je izvedena drama Miroslava Krleže “Kraljevo”. Dramu je režirao Ivan Leo Lemo, kojemu je ovo bila treća predstava koju je radio za HNK Mostar, a za dramaturgiju i adaptaciju je bio zadužen Dragan Komadina.
Krležine drame moguće je čitati mimo njihove primarne namjene, kazališne, kao prvorazredno štivo. “Kraljevo” je u tom smislu najbolji primjer. Bez obzira što je čekalo gotovo 40 godina na prvo uprizorenje, ovaj Krležin tekst je prvorazredno čitateljsko iskustvo, prije svega zahvaljujući briljantnim didaskalijama. Možda je upravo to razlog zbog kojega su se redatelji ustručavali postaviti ga na pozornicu, bojeći se upravo toga da neće uspjeti prenijeti ono najbolje iz teksta na pozornicu. Krleža je “Kraljevo” napisao tijekom 1915., u “jednoj grozničavoj noći”, kako je jednom izjavio. Prvi puta je tiskano tri godine kasnije, u knjizi “Hrvatska rapsodija”, a zatim i u knjizi “Legende” 1933. Drama je prvi puta postavljena gotovo 40 godina nakon što je tiskana. Radnja drame događa se uoči Prvog svjetskog rata na kraljevskom sajmu u Zagrebu, s mnoštvom likova: “gosti, pijanci, trgovci, prolaznici, Židovi, stražari, Sirijci, Turci, crni psi, konobari, dileri, Kinezi, Arapi, crnci, čarobnjaci, kurve, mrtvaci, samoubojice, obješenjaci, kor mrtvaca i Ptica smrti”, kako stoji kod Krleže. “Sve to igra ludu, raspojasanu balkansku melodiju, praiskonsku i pogansku, na kojoj svi ostali naši poprimljeni, kopirani europski oblici plivaju tek kao sićušne šajke na golemom ustalasanom moru.” Zbog ovoga je “Kraljevo” nosilo etiketu neuprizorljive drame. Čak je velikan hrvatskog kazališta Branko Gavella priznao kako nije uspio ovoj drami “dati adekvatan scenski život”. Praizvedba drame izvedena je 1955., na gostovanju u Ljubljani, u izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta, u režiji Minje Dedića. Od tada do danas “Kraljevo” je uprizoreno desetak puta.
“Mostarska” izvedba “Kraljeva” je osuvremenjena, ali Komadinina adaptacija vjerno prati Krležin predložak. Uz stalnu glumačku postavu HNK, u ovoj predstavi angažirani su i glumci iz mostarskog Dramskog studija mladih kojima je dana jedinstvena prilika da se okušaju u jednoj tako kompleksnoj drami kakva je “Kraljevo”. Kakofonija glasova iz Krležine drame donekle je stišana, jer je s kraljevskog sajma uoči Prvog svjetskog rata premještena u današnje vrijeme, u “King’s”, klaustrofobični noćni klub s prostitutkama. Predstava je odigrana u podrumskim prostorijama HNK Mostar, kružnog oblika. Centralno mjesto zauzima kružna bina dok je publika smještena uokolo nje, na barskim stolicama, kao pasivni sudionici predstave, “posjetitelji” noćnog klupa u kojemu se odvija radnja. U drami su zadržana četiri glavna Krležina lika: Anka, Hercules, Janez i Štijef. S tim da su tek dva, Janez i Štijef, gotovo nepromijenjeni u odnosu na Krležin predložak. Lik Anke, primjerice, nije toliko brutalno prikazan kao kod Krleže. “Ona je gadna! Povlači se s kim god. I djecu je ubila! I bila je u zatvoru”, kaže za Anku “Krležin” Janez, dok je ona u mostarskoj predstavi ipak prikazana u mnogo većoj mjeri kao ljudski lik. Posebno je kod Krleže karakteristična scena kada momci unose na scenu vruću janjetinu, koju Anka “njuška ljudožderski”.
U Leminoj izvedbi “Kraljeva” posebno su upečatljiva tri lika: MC, u izvedbi nevjerojatne Jelene Kordić Kuret, koja na sceni izgovara uglavnom one neponovljive didaskalije iz Krležina predloška, te dvojica povampirenih samoubojica, Janez i Štijef, koje sjajno glume Robert Pehar i Ivo Krešić. Hrabra odluka da se 25. obljetnica HNK Mostar obilježi Krležinim “Kraljevom” višestruko se isplatila. Ponajviše stoga jer je to kruna višegodišnjeg rada ove kazališne kuće. Predstava koja se ne propušta!
Dnevnik.ba