Današnji dan nosi duboku simboliku za sveukupan hrvatski narod: 18. studenoga 1991. godine bio je dan pada Vukovara, grada-heroja u četničke ruke, ali i dan utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne, koja je bila odgovor na agresiju srpske vojske i na Bosnu i Hercegovinu.
Hrvatski narod i njegovo tadašnje vodstvo i u Hrvatskoj i u BiH jasno su prepoznali što se oko njih događa i kakve su to namjere JNA, tad već pod potpunom kontrolom Srba, i beogradskih vlasti. U vrijeme kad se raspadala Jugoslavija, srpske političke elite su pokušavale osigurati što veći teritorij za novu Veliku Srbiju. U to vrijeme, Srbija i JNA su vodili jedan jedinstveni rat na područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pad Vukovara bio je tada zlosutan simbol toga što je srpska armija spremna uraditi u procesu ostvarenja svojih ciljeva. Ti ciljevi su bili jasni i tad i sad, a sublimirani su u sanjanoj novoj granici na potezu Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica. Sve južno i istočno od te granice, uključujući dakle i cijelu BiH, trebalo je ući u sastav nove Velike Srbije.
Srećom, tadašnje hrvatsko vodstvo je jasno razumjelo te planove i pokrenulo hrvatski puk, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, na samoorganiziranje i obranu.
Tako se istoga dana, 18. studenog 1991. godine dogodilo uspostavljanje Herceg Bosne i pad Vukovara. Ne smije se zaboraviti da je srpska JNA u međuvremenu rat „donijela“ i u BiH, te je 1. listopada iste godine sa zemljom sravnjeno hrvatsko selo Ravno. Neki su u Sarajevu tada govorili kako to nije njihov rat i pozivali da se mirno spava.
U vremenu uspostave Hrvatske zajednice Herceg Bosne u Bosni i Hercegovini apsolutno ništa nije funkcioniralo, nije bilo središnje vlasti, pravne sigurnosti, različite srpske paravojske počinju harati zemljom i samoorganizacija naroda je bila jedini mogući izbor za one koji se nisu htjeli pokoriti agresoru.
Upravo je pravljenje HZHB spriječilo srpsku JNA da u potpunosti ovlada Bosnom i Hercegovinom.
Kasnije Hrvatska zajednica je postala Hrvatska Republika Herceg Bosna i uspjela u svojoj povijesnoj misiji – na onom teritoriju na kojem je postojala hrvatski narod je i opstao, na onom području BiH koje nije kontrolirala danas su Hrvati svedeni na statističku grešku. K tomu, Herceg Bosna je sačuvala državu Bosnu i Hercegovinu od totalnog nestanka, odnosno od srpskog osvajanja. Ne zaboravimo da je su Srbi uspjeli osvojiti polovinu Bosne i Hercegovine i taj se teritorij danas zove Republika Srpska, koja pak i dalje ima separatističke težnje i želi podjelu BiH.
S druge strane, Herceg Bosna je ugrađena u BiH, odnosno Hrvati su sami potpisali njeno gašenje i to kao još jednu potvrdu da ne žele podjelu BiH nego njenu cjelovitost. Hrvati su najmanje tri puta, u presudnim trenutcima, potvrdili kako žele opstanak BiH: prvi put to je bilo na referendumu o neovisnosti BiH, drugi put formiranjem Herceg Bosne i suprotstavljanjem agresoru, a treći kad su potpisivanjem Washingtonskog sporazuma zajedno s Bošnjacima i njihovim ratnim entitetom RBiH formirali hrvatsko-bošnjačku Federaciju BiH. Svojim djelima hrvatska politika i danas pokazuje kako želi cjelovitu i prosperitetnu BiH u kojoj će se moći ostvariti sva tri konstitutivna naroda kao i svi ostali građani BiH.
Ipak, te činjenice ne sprječavaju političko Sarajevo da danas svakodnevno sotonizira političke Hrvate koji žive u BiH a posebno Herceg Bosnu i HVO.
Zbog činjenice da bošnjačka politike ne priznaje Hrvatima pravo na vlastiti suverenitet te ih kad god je to moguće politički i pravno ponižava (najbolji primjeri su fenomen Komšić, federalne vlade alijanse i platforme), Herceg Bosna se ponovno nameće kao potreba, odnosno okvir koji ima potencijal omogućiti opstanak i prosperitet Hrvata u BiH.
U BiH pravna država ni danas ne pruža sigurnost svojim građanima, srpski politički faktor i dalje nastoji podijeliti BiH, u entitetu RS danas gotovo da i nema Hrvata – etnički je to očišćen prostor od nesrba; bošnjačka politika sustavno radi na pretvaranju Hrvata u građane drugog reda, dok istovremena korupcija iznutra izjeda hrvatski politički faktor koji izgleda potpuno nemoćno u odnosu na Sarajevo i Banja Luku.
Stoga se obnova ideje Herceg Bosne nameće sama po sebi.
Hrvati u Bosni i Hercegovini su suveren i samosvjestan politički narod koji ne smije pristati da postane narod drugog reda u svojoj povijesnoj domovini. Hrvati ne smiju pristati na ponižavanja kako iz Banja Luke i Sarajeva, tako i na ona koja dolaze iz međunarodnih krugova.
Kako pritisak na konstitutivnost i politička prava Hrvata u BiH bude rastao tako će rasti i svijest o potrebi obnove ideje Herceg Bosne i njenom punom značenju u modernoj povijesti i BiH i sveukupnog hrvatskog naroda.
Herceg Bosna će oživjeti onog časa kad Hrvati budu i formalno pretvoreni u nacionalnu manjinu u BiH, a to će se vjerojatno dogoditi za koju godinu kad Bošnjaci ponovno nametnu Hrvatima Sejdu Komšića.
Političko Sarajevo nikad neće pristati na izmjene Izbornoga zakona BiH po principu da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike. To će dovesti do ponavljanja i fenomena Komšić i federalnih Vlada platforme ili alijanse, što će pak biti i jasan znak za buđenje Herceg Bosne i konačno paljenje svjetla u mraku Bosne i Hercegovine.
Dnevnik.ba