Bošnjačka politika je u posljednjih 25 godina prilično dosljedna, bez obzira na kontekst u kojem se odvija. Još i prije početka rata bošnjačka (tada još uvijek muslimanska) politika imala je jasan cilj: Bosna i Hercegovina je država „temeljnog“, bošnjačkog naroda. Srbi imaju Srbiju, a Hrvati Hrvatsku. Stoga, rezonirali su kreatori bošnjačke politike, BiH mora biti bošnjačka nacionalna država.
Ipak, kako se nije mogla ignorirati činjenica da u BiH žive i Srbi i Hrvati, bošnjačka politika se poput kameleona zaogrnula plaštom „građanstva“, Bosanstva i Hercegovstva, anacionalizma… no uvijek je ispod toga nedvosmisleno stajala težnja za pretvaranjem BiH u vlastitu nacionalnu državu. Cilj se dakle nije mijenjao, mijenjala se samo retorika.
To se najbolje može vidjeti na primjeru evolucije retorike Željka Komšića, čovjeka koji je eklatantan primjer kako bošnjačka politika zadnje desetljeće pokušava politički podjarmiti bh. Hrvate.
Kad je 2006. godine Komšić prvi put bošnjačkim glasovima izabran za hrvatskog člana Predsjedništva i on i matična mu stranka (tada SDP), ali i cijela bošnjačka javnost upela se dokazati kako Željko Komšić nosi i hrvatski izborni legitimitet. Iako su te teze lako bivale oborenima, bošnjačka javnost je silnu energiju ulagala da dokaže suprotno.
Kad se fenomen Komšić ponovio i 2010. godine, bošnjačka je priča malo modificirana. Tad je Komšić, zajedno sa javnosti kojoj pripada, tvrdio kako on u Predsjedništvu BiH predstavlja „sve građane BiH“, iako je pozicija koju je bio okupirao rezervirana za osobu koju su trebali izabrati Hrvati kako bi se u kolektivnom šefu države zastupali interesi hrvatskoga naroda.
U međuvremenu dogodila se i platformaška Vlada FBIH, koja također nije bila izraz volje hrvatskoga naroda. I o njenom legitimitetu su se ispredale bajke kojima se pokušalo dokazati da su i Hrvati glasovali za takav sastav Vlade FBiH. No to je bila suštinski neobranjiva pozicija tako da je bošnjačka javnost vremenom odustala o njena branjenja. Danas je u svim javnostima općeprihvaćena činjenica da platformaška Vlada FBiH nije sadržava bilo kakav hrvatski izborni legitimitet, jednako kao što ga nije imao ni Željko Komšić.
Važno je napomenuti kako je sve počelo još početkom milenija kad je međunarodna zajednica „mudro“ procijenila kako uzroci nefunkcionalnosti BiH leže u nacionalnim osjećajima naroda koji tvore ovu državu, a ne u nepoštovanju potpisanih mirovnih sporazuma iz Daytona i Washingtona. Formiranjem tadašnje Alijanse za promjene otvoren je put i fenomenu Komšić i platformaškoj Vladi FBiH.
Danas bošnjačka politika više nema nikakvu potrebu skrivati svoje prave, povijesne namjere. Nema više potrebe mazati oči bilo komu pričama o Bosancima, Hercegovcima ili o građanima. Ne! Bošnjačka politika uvjerena u svoju nadmoćnu poziciju na političkoj sceni Bosne i Hercegovine i u podršku međunarodne zajednice svojim politikama, danas otvoreno pretvara Federaciju BiH u unitarni entitet u kojem će Bošnjaci „vedriti i oblačiti“ političkom scenom.
Tako danas apsolutno svi bošnjački političari, intelektualci i medijski analitičari negiraju presude Ustavnoga suda BiH, entitet stavljaju ispred države, negiraju temeljne ustavne odredbe poput konstitutivnosti naroda i legitimnog političkog predstavljanja te otvoreno poručuju Hrvatima da više nemaju što tražiti u BiH. Željko Komšić, pak, priča okretanju mitraljeza prema Mostaru…
Ohrabreni uvjerenjem da za svoje akcije imaju podršku međunarodne zajednice, bošnjačke elite danas idu u završnu operaciju pretvaranja Federacije u bošnjački entitet.
Prvi korak u toj završnici je ignoriranje presude Ustavnoga suda BiH u predmetu „Ljubić“, odnosno ignoriranje načela konstitutivnosti i legitimnog političkog predstavljanja.
Zapravo ćemo vrlo brzo vidjeti kakva će biti budućnost BiH – ako međunarodna zajednica odobri aktualno političko-pravno nasilje nad Ustavom i Ustavnim sudom BiH, onda je jasno da se ide na podjelu BiH na dva entitet – srpski i bošnjački s Hrvatima kao neto viškom tog procesa.
Ako se, pak, Izborni zakon BiH promijeni na način da se ispoštuju načela konstitutivnosti i legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda, onda će to biti znak da Bosna i Hercegovina u sadašnjim granicama ipak ima budućnost.
Dnevnik.ba