Kad se više nema argumenata, onda pristupiti omalovažavanju sugovornika – taktika je to političkoga Sarajeva u polemikama o problemima na gotovo svim društvenim poljima. Posebno politici.
Tako se priča o izmjenama Izbornoga zakona BiH, kojima se treba definirati način izbora izaslanika u domove naroda, svela na prognoziranje „hoće li HDZ BiH kontrolirati Dom naroda FBiH“ ili neće.
Jer, za bošnjačko Sarajevo je nedopustivo da, recimo, HDZ BiH ima većinu u hrvatskom klubu u Domu naroda FBiH. To ne mogu prihvatiti ni u kakvim okolnostima, nego su spremni čak i uništiti državu BiH, samo da „HDZ nema većinu“.
Njih nije briga za presude Ustavnoga suda BiH koje govore da u domovima naroda trebaju sjediti ljudi na koje su konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine na izborima prenijeli svoj suverenitet i koji štite interese konstitutivnih naroda u procesu usvajanja zakona.
Ne! Bošnjačke stranke bi prihvatile hrvatsku konstitutivnost u BiH, ali samo ako bi mogli utjecati na odluke koje donose oni koji zastupaju hrvatske interese.
Kad sarajevski mediji donose priče kako će „HDZ kontrolirati Dom naroda FBiH“, ako se usvoje izmjene Izbornoga zakona na način da jedan narod drugom ne bira predstavnike, oni tada izravno ponižavaju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.
Jer u priči o izmjenama Izbornoga zakona nije bitan ni HDZ, ni SDA, niti bilo koja druga stranka. Bitni su narodi koji ovdje žive i koji tvore ovu državu.
Ako hrvatski narod na izborima svoje povjerenje da HDZ-u (jednom ili drugom) HSS-u, HRS-u ili bilo kojoj drugoj stranci, onda su to politički predstavnici koje je taj narod izabrao. I to su onda političari koji će zastupati hrvatske interese. A jedan od ključnih hrvatskih interesa je i stabilna i prosperitetna BiH, jer samo takva BiH jamči opstanak Hrvata na ovim prostorima.
Ako oni to ne budu dovoljno dobro radili, hrvatski narod će ih smijeniti na sljedećim izborima.
No, to nije prihvatljivo bošnjačkoj politici, niti bošnjačkom političkom biću u BiH. Oni želi biti „korektiv“ hrvatskom narodu i na taj ga način ponižavati.
Tako Sarajevo želi u Predsjedništvu BiH Željka Komšića, iako za njega do sada nije glasovalo ni 1 posto Hrvata, a neće ni u buduće. Sarajevo želi bar jednu trećinu „svojih“ Hrvata u domovima naroda kako bi mogli samostalno donositi odluke, bez ikakvog utjecaja hrvatskih političkih predstavnika.
Iako su to sve prilično samorazumljive stvari, bošnjačko Sarajevo će prije odabrati propast države BiH, nego poštivanje svojih susjeda Hrvata.
Pristati na princip da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike je stvar elementarnog poštovanja susjeda. Sve drugo vodi BiH u propast.
Dnevnik.ba