Nakon nedjeljnih predsjedničkih izbora u Republici Hrvatskoj ponovno se otvorila tema trebaju li bosanskohercegovački Hrvati glasovati na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj. Odgovor na postavljeno pitanje ovisi o tomu na kojem dijelu političkog spektra stoji ispitanik.
Ako pitate prosječnog hrvatskog ljevičara, dobit ćete u većini slučajeva negativan odgovor. Mišljenje hrvatskih ljevičara (koji se, inače, zalažu za univerzalna ljudska prava, uključujući i ona utemeljena na državljanstvu, ali eto bh. Hrvati imaju nešto drugačiji tretman) je da se bh. Hrvatima treba ukinuti pravo glasa iz više razloga. Najčešće nabraja da glasovati trebaju samo oni koji u Hrvatskoj plaćaju porez i oni koji su istinska dijaspora tj. iseljeništvo Republike Hrvatske, što bh. Hrvati uistinu nisu. Zanimljivo, osim hrvatske ljevice bh. Hrvatima bi pravo glasa ukinuli i gotovo svi bošnjački politički dužnosnici – od Komšića, preko Nikšića do Izetbegovića.
Ipak, pravo glasa na hrvatskim izborima stječe se tako što postanete hrvatski državljanin. Riječ je o neotuđivom pravu koje se samo u iznimnim okolnostima može oduzimati jednom kad se stekne.
Hrvatski narod, kojeg izvan Hrvatske živi više od dva milijuna, u nedjelju je birao svoga predsjednika. Dakle, svi Hrvati svijeta imali su prigodu birati predsjednika svoje domovine, pa tako i Hrvati iz BiH. U tom nema ništa sporno.
Za Hrvatsku ljevicu, čitajući između redova, najspornije je to što bh. Hrvati redovito svoje povjerenje daju desnim političkim opcijama. No, to je sasvim razumljivo: dok hrvatska ljevica priča o ukidanju prava glasa za bh. Hrvate i doprinosi njihovoj sotonizaciji koja se kontinuirano već godinama provodi iz Sarajeva, desni kandidati barem verbalno govore o tomu kako se treba popraviti politički položaj Hrvata u BiH. Dakle, izbor je sasvim jasan i samorazumljiv. Pa nitko neće glasovati za onoga tko mu želi ukidati prava, nego će svoj glas dati onim politikama koje obećavaju povećanje prava.
Da kojim slučajem stranke hrvatske ljevice otvoreno kažu da su Hrvati u BiH neravnopravni, što jesu, da im je nametnut Željko Komšić, a jest, da Sarajevo sustavno istiskuje Hrvate iz institucija države, i da sve to treba riješiti, onda bi i bh. Hrvati razmislili da svoj glas daju upravo tim opcijama. Ovako, jedini izbor im je između kandidata desnice.
To se najbolje moglo vidjeti u potpori koju je Milanović dobio nakon postizbornog govora kad su bh. Hrvati mogli vidjeti da je riječ o čovjeku koji razumije njihove probleme a koji istovremeno nije dao baš nikakvo obećanje. Dovoljno je bilo samo to što je pokazao da razumije što se u BiH događa.
S druge pak strane, političko i medijsko Sarajevo još je gorljivije u tematiziranju prava glasa bh. Hrvata u Hrvatskoj. No, oni to rade iz sasvim drugih motiva. Oni jako dobro znaju da bh. Hrvati nemaju snagu donijeti bilo kakvu prevagu na izborima u Hrvatskoj. Njihova je računica puno zlokobnija. Sarajevo, naime, neprestano pokušava „baciti kost“ između Hrvata u BiH i Hrvatskoj. Sarajevo je duboko svjesno da Hrvatska ima snagu raskrinkati njihove bosanskohercegovačke igrokaze i uistinu pomoći da se osigura stvarna jednakopravnost hrvatskoga naroda u BiH. Prvi korak na tom putu je donošenje izmjena Izbornoga zakona na način da jedan narod drugom ne nameće političke predstavnike.
Sarajevo stoga već nekoliko dana bezočno pokušava potpirivati temu prava glasa za bh. Hrvate. Osim što to pravo osporavaju Hrvatima u BiH, sad im ga žele osporiti i u Hrvatskoj.
Ipak, od svega toga neće biti ništa. Svi hrvatski državljani, ma gdje stanovali na ovoj kugli zemaljskoj, imaju pravo birati i biti birani za predsjednika Republike. Isto vrijedi i za parlamentarne izbore. Hrvati diljem svijeta su jedno političko biće i to ne mogu razbiti jalove provokacije s hrvatske ljevice a posebno ne navijanje iz Sarajeva.
Dnevnik.ba