Jedna fotomontaža glasila stranke koja intenzivno navješćuje bolju budućnost, ne samo da je Fikreta Abdića - makar nakratko - vratila na političku scenu u ova teška predizborna vremena, nego nas je, evo, i vratila u povijesnu devedesetu, kada je, je li, demokracija banula i u našu, vidjet ćemo kasnije, prokletu avliju; Podsjetila je, makar, naime, nas stare cinike što se još krijemo od nadolazeće demencije, kako je velikokladuški Babo bio prvi izbor u Bošnjaka. Blizu 200 tisuća (ondašnjih) Muslimana vjerovalo je da je on, friška komunistička žrtva, bolji od Alije Izetbegovića, nešto starije žrtve istih izvršitelja.
No, partijska stega i ine zakulisne radnje promovirat će Dedu, kako su Aliju kasnije, više-manje, odmilja zvali u šefa Nedjeljive. A pjesmu Da te nije Alija, što se evo do danas slabo znalo, zlosretni će izborni pobjednik pjevati u trenucima bolne osame i slijedom toga u stanju nervnoga rastrojstva. Osobito tijekom hrvatskih uzničkih dana.
Kad tko ti je načelnik?!
Ali, vratimo se prvo rečenoj fotomontaži, kojom se Avaz, valjda po uzoru na rahmetli Feral, poigrao s, prije svega, svojim čitateljima, a onda i s Dedinim jedincom. Na bihaćkom su hipodromu, naime, održane tradicionalne konjičke trke u okviru memorijala „Alija Izetbegović“, kojim Krajišnici tradicionalno obilježavaju godišnjicu rođenja drugoplasiranog s prvih demokratskih i višestranačkih izbora u zemljici Bosni. Iznimno inspiriran što trči na rođendanu muslimanskoga viceprvaka iz ‘90., kroz cilj je prvi naprosto proletio Ornament. I, što će ti biti?! Istraga, uglavnom žurna žurnalistička, utvrdila je da je taj brzonogi at vlasništvo načelnika općine Velika Kladuša.
Kad: tko ti je načelnik? Načelnik je Babo! (Lako mu je sad kad je Dedo na Kovačima). Nije, međutim, tu kraj ovoj drami s bihaćkoga trkališta. Pehar je pobjedniku uručio Bakir Izetbegović. Jasno, jest Abdić načelnik, jest ovaj njegov, ma gotovo pegaz uvjerljivo doletio do pobjede, ali bilo bi, ipak, previše da je on iz Bakirovih ruku primio pobjednički pehar. Nije, je li tako, Babo naviknuo da mu Izetbegovići išta daju. Štoviše... No, gdje prestaje trkalište, počinje drkalište; Tako su Abdić i Bakir osvanuli u Avazu, a između njih pehar. Bauk Ferala kruži Nedjeljivom.
Znate k‘o ono nekad Franjo i Sloba pod jorganom... Uz to, pobjedniku je pripala i novčana nagrada. Kolika? Ne zna se, a i k‘o da je važno. Uz (sve) to, Ornamentjeu ove naše krajeve stigao, doletio zapravo iz Srbije, što dodatno stigmatizira i pobjednika i onoga koji ga je darivao. A i taj srpski, ili, svejedno, srbijanski at, ma koliko hitar bio, nije baš nevin. Što je dolazio trčat po Bosni?! Fotomontažeri tvrde kako ga je Babo platio 30 000 eura. Vrijedio je, pokazao je to Dedin rođendan, svakog centa. Makar što se načelnika tiče.
Reputacija po Aliji
No, pustimo rođendan. Bio i prošao. Nego, idu izbori. Ljetos sam - doista po ovakvom će vremenu čovjeku svašta pasti na pamet - čitao Abdićevu knjigu. Od idola do ratnog zločinca i natrag. Babo, dakako, tu, uz ino, piše i kako mu ni milijun i 45 tisuća glasova nije bilo dovoljno da se dokopa predsjedničkog ureda u sarajevskoj Titinoj ulici. A evo i kako je drugoplasirani Izetbegović doživio 18. studenoga 1990. „Među kandidatima za Predsjedništvo BiH najviše glasova dobio je Fikret Abdić – nešto preko milijuna. Ja sam dobio osam stotina sedamdeset tisuća. Abdiću je pomogla reputacija koju je imao kao žrtva suđenja u tzv. Mjeničnoj aferi Agrokomerca 1986.- 87. Tu popularnost on je povećao pristupanjem političkoj Stranci koja je bila u usponu – prišao joj je u rujnu, dva mjeseca prije izbora. Dobio je izgleda i glasove izvjesnog broja Hrvata i Srba, tako su neke analize pokazale“, piše Izetbegović u (svojim) Sjećanjima.
Zanimljivo je, a nadam se kako će ovi redovi pokazati i znakovito da je Abdić praktički iz zatvora istrčao na političku pozornicu. Jedva je, baš kao što je i Alija primijetio, stigao ući u SDA. Znamo svi da je i Izetbegović u dva navrata boravio na punom pansionu o državnom trošku. I jednom i drugom, nema tu dvojbe nikakve, honorirano je to potkraj ‘90.
A sad kad Bošnjaci opet biraju, samo Fahrudin Radončić ima zatvoreničku prošlost. Reputaciju, kazao bi Alija. Zatvaralo ga je malo u ratu, a malo više poslije. Gdjekad i u kućni pritvor. Budući nas povijest uči kako je bošnjački merhamet neupitan glede mučeništva njihovih prvaka, Investitor, Neimar,Utemeljitelj... ima veliku prigodu. Osim, dakako, ako – gluho bilo – u međuvremenu ne uhite Džaferovića. Pa, čemu onda fotomontaže?!
Dnevnik.ba