Desetci ljudi iz međunarodnih krugova, koji su se ikad makar i „očešali“ o BiH, nisu propustili priliku dati svoj sud o stanju o našoj zemlji 25 godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Većina njihovih izjava, zaista čast izuzetcima, može se svesti na stav koji je prvi iznio veleposlanik Velike Britanije u BiH Matt Field, a koji kaže kako „Daytonski mirovni sporazum za BiH nije plafon nego njen temelj“.
Ta konstrukcija implicira kako Dayton nije krajnji domet BiH, kako ga treba mijenjati i naposljetku prevazići. Jako lijepo to zamišljaju stranci: sporazum kojim je nastala moderna BiH koji je parafiran prije 25 godina, zreo je za promjene, on je temelj države koji bi sad trebalo nadograditi. Na taj narativ odmah su se zakačili i poklonici unitarističke vizije Bosne i Hercegovine, oni koji žele nametati volju jednog naroda svim ostalim stanovnicima države, odnosno oni koji zapravo žele poništiti Daytonski sporazum i na njegovom zgarištu graditi svoju vlastitu nacionalnu državu. Za početak samo na teritoriju FBiH i o trošku hrvatskoga naroda.
Prevazilaženje Daytona bi uistinu bilo moguće da je sam sporazum uopće ispoštovan, da se poštuju aneksi ugovora, poput Ustava BiH i slično. Problem je što je Daytonski mirovni sporazum unakažen intervencijama međunarodne zajednice i danas on više uopće ne liči na sporazum koji je potpisan u bazi Wright-Patterson u gradu Dayton u američkoj saveznoj državi Ohio.
Prema originalnom sporazumu, postojao je čitav niz mehanizama koji su jamčili da niti jedan od tri konstitutivna naroda ne može dominirati nad drugim. U međuvremenu smo imali dva puta formiranu Vladu FBiH bez političara koje su izabrali birači hrvatske nacionalnosti, kao i tri puta nametanje Hrvatima člana Predsjedništva glasovima Bošnjaka.
Sada, upravo u vrijeme obilježavanja 25. godišnjice sporazuma, velikobošnjački nacionalisti javno se hvale planovima kako će hrvatski narod do kraja istisnuti iz institucija vlasti u FBiH, a moguće i u BiH, što prevedeno znači da će i fizički pokušati istjerati hrvatski narod iz naše zemlje.
Na sve to međunarodni dužnosnici ostaju nijemi.
Problem Bosne i Hercegovine i Daytona nije u tomu da je to navodno loš sporazum, nego je problem što se sporazum ne poštiva i što je unakažen samovoljnim intervencijama visokih predstavnika u njegov sadržaj uvijek u korist jednog te istog naroda.
Temeljno načelo Daytona je konstitutivnost naroda. Konstitutivnost je duh Daytona iz kojeg izvire „slovo“ sporazuma. Činjenica da je veliki broj međunarodnih dužnosnika ignorirao presudu Ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić koja kaže da je upravo konstitutivnost načelo iz kojeg proistječu sva ostala načela Ustava BiH, jasno nam govori koliko su dobronamjerni prema svim stanovnicima BiH.
Današnja BiH je neizgrađena kuća s urušenim temeljima i smiješno je u aktualnom trenutku razgovarati o izgradnji ili nadogradnji bilo kakvog plafona. Problem BiH su njeni klimavi temelji koji su svakom samovoljnom intervencijom međunarodnih dužnosnika u Daytonski sporazum postajali sve rasklimaniji.
Rezultat njihovog djelovanja je da danas dvije trećine stanovnika ove zemlje smatra državu BiH svojim glavnim neprijateljem, ne postoji uopće unutarnji konsenzus o samom postajanju države BiH, društva su potpuno podijeljena i međusobno neprijateljska, država ima status propalog i beznadnog slučaja, sigurnost je narušena i ugrožava čitavu regiju, institucije države su nepostojeće i nelegitimne, ekonomija je smiješna, korupcija i nepotizam kapilarni…
Bosna i Hercegovina, 25 godina nakon potpisivanja Daytona, ima malu šansu da preživi sljedećih 25 godina ako i dalje ne bude postojao snažan vanjski pritisak koji će osiguravati njeno puko egzistiranje, odnosno životarenje.
Već 25 godina njeni narodi žive skupa na geografskom prostoru koji se zove BiH i tim „brakom“ nitko nije zadovoljan. Srpska pozicija je jasna i oni ne žele imati bilo što s BiH, oni žele samostalnu RS i to je sve. Bošnjaci pak žele cijelu BiH za sebe, ali kako RS-u ne mogu ništa, onda su postali fokusirani na potpuno i doslovno izbacivanje Hrvata iz Federacije BiH.
Hrvati se pak grčevito bore za očuvanje statusa konstitutivnog naroda, i ta borba ih potpuno otuđuje i od BiH, ali i od srpske a posebno bošnjačke zajednice u zemlji.
Tako imamo tri odvojena društva s tri odvojena cilja i tri različite vizije budućnosti u dva entiteta. Od te tri vizije, dvije su isključujuće za druge – srpska separatistička kao i bošnjačka unitaristička. Hrvati, zbog svoje raspršenosti po cijelom teritoriju BiH jedini i dalje podržavaju ostanak države BiH kao zajedničke domovine sva tri konstitutivna naroda. Riječ je o federalističkoj viziji u kojoj svaki narod na sebe preuzima dio odgovornosti za funkcioniranje i napredak države, upravo onako kako je Dayton i predvidio.
Nije dakle, problem u plafonu, nego u temeljima BiH. Nikakav plafon nema smisla ako su temelji klimavi i ako se i dalje potkopavaju.
Dnevnik.ba