Kako gledate na političku krizu u BiH? Ima li BiH budućnost s obzirom da je naizgled u ovoj državi nemoguće postići dogovor o bilo čemu?
BiH je geostrateško igralište na kojem se susreću i suprotstavljaju interesi najvećih globalnih sila, a ni lokalni regionalni igrači, poput Turske, ne miruju jer tu vide svoju priliku za širenje interesa. U tom kaosu interesa, bošnjačka i srpska strana pokušavaju uhvatiti što bolje pozicije za buduća razračunavanja. Bit će jako teško postići dogovor jer su stvari otišle predaleko na mnogim područjima. Recimo ta hajka u bošnjačkim medijima usmjerena protiv Hrvatske i Hrvata nalikuje onoj u Srbiji početkom 90tih. Ćosić i brojni srpski akademici mjesecima su se mučili krajem 80tih pišući desetke stranica Memoranduma, a Bakir je svoj monstruozni program sažeo u jednu rečenicu: „SDA i Bakir Izetbegović kani prvo savladati Hrvate u BiH, a poslije toga i Srbe“. Zadnjih dana međunarodni čimbenici na silu žele postići zatopljivanje bošnjačko-hrvatskih odnosa, ali kako stvari vratiti natrag? Kako ljudima koje se godinama uvjeravalo da je izborna prevara s Komšićem sveti čin prema domovini, sada im odjednom reći da nije fer partnerskom narodu u FBiH birati člana Predsjedništva. Odnos Bošnjaka prema Hrvatima u FBiH učvrstio je odlučnost Srba da po svaku cijenu očuvaju RS te ju u pogodnom momentu ujedine sa Srbijom. Hrvatska sa svojom smušenom vanjskom politikom potpuno je izgubljena u tome kaosu, a Goran Grlić-Radman je oličenje te izgubljenosti.
Je li Hrvatska svjesna opasnosti po vlastitu stabilnost ukoliko kriza u BiH dalje eskalira?
Na žalost, vlast i mediji u Hrvatskoj jako se trude da šira javnost što manje zna o situaciji u BiH. Eto, nedavno je “hrvatski” član Predsjedništva BiH bio u posjetu kod Pape, a da mediji to gotovo nisu prenijeli. Večernji list čak niti u BiH izdanju nije prenio vijest kako je predsjednik države bio kod Pape što je u normalnim zemljama vijest od prvorazrednog značaja. Crkva i HDZ ugušili su tu vijest jer se očito stide činjenice da Bošnjaci imaju jači lobi i utjecaj ne samo u EU Vijeću već i u Vatikanu. Druga prednost Bošnjaka nad Hrvatima u ovome srazu je politički diletantizam hrvatske ljevice. Naime, za većinu hrvatskog lijevog političkog spektra tzv. građanska država BiH kako je vide Bošnjaci je optimalni način rješavanja krize u BiH. S druge strane, među Bošnjacima lijevi politički spektar je još ekstremniji u širenju mržnje prema ne-Bošnjacima, prvenstveno Hrvatima, i borbi za unitarističku BiH.
Pogledajte samo nedavno primjer iz Sarajeva i usporedite s Zagrebom. I u jednom i u drugom gradu na vlasti je ljevica. Međutim, SDP-ova gradonačelnica nije htjela na ploči koja je postavljena na Trebeviću jasno imenovati ratne zločince iz Armije BiH koji su kontinuirano kroz 18 mjeseci gore odvlačili i ubijali ne- Bošnjake. Istovremeno u Zagrebu lijeva vlast mafijaški obračun, u kojem je ubijena Hrvatica i njena 12-godišnja kćer, pokušava prikazati kao dokaz genocidnosti hrvatskog naroda i zločina nad Srbima. U prvom primjeru jednom očito nacionalno inspiriranom ratnom zločinu pokušava se izbrisati nacionalistička dimenzija. A drugom se obračunu, koji je bio inspiriran materijalnom koristi ljudi s ruba zakona, pokušava dodati nacionalističku pozadinu. O nekim drugim aspektima da i ne govorim. Npr. i djeca u vrtića u RH znaju za Ahmiće i Srebrenicu te što se tamo dogodilo. Međutim, za teške ratne zločine Armije BiH nad Hrvatima srednje Bosne, koncentracijske logore i protjerivanje oko 150.000 Hrvata s tog područja zna vrlo ograničena manjina. Žrtve teških ratnih zločina Armije BiH u Grabovici, Buhinim kućama, Križančevu selu i ostalim stratištima BH Hrvata niti nakon 30 godina nemaju dostojan tretman u Hrvatskoj. Istina se pomalo probija u hrvatsku javnost, a Domovinski pokret tome daje svoj doprinos jer nama su sve hrvatske žrtve jednake.
Što Vlada RH treba učiniti da pomogne hrvatskom narodu u BiH u ostvarivanju njegovih ustavom zajamčenih prava?
Vlada RH ima ogromne mogućnosti pomoći Hrvatima u BiH! Hrvatska je dio EU, članica NATO saveza, država u koju godišnje ulaze milijarde EUR iz EU fondova. Međutim, ta snaga i resursi, koji bi se mogli iskoristiti za uspostavu balansa bošnjačkom unitarizmu u BiH se ne koriste. Da su Plenković i njegova svita bahati, korumpirani i nesposobni znali smo i prije. Po svim istraživanjima Hrvatska je jedna od tri zemlje u EU s najraširenijom korupcijom, a globalno dijeli sramotno 63. mjesto na Transparency listi s Lukašenkovom Bjelorusijom. Demografski i gospodarski problemi skrivaju se pod tepih, ali je svima jasno da oni toliko eskaliraju da ugrožavaju samu opstojnost države. EU nam je bila spremna darovati oko 5 mld kuna za obnovu od potresa, ali zbog nesposobnosti Vladinih činovnika ostat ćemo bez većine tih novaca.
Međutim, barem smo vjerovali da ima kakav-takav utjecaj u Briselu, da tamo imamo barem neki kapital stečen ulizivanjem moćnicima. Međutim, događaji zadnjih mjeseci demistificirali su i tu njegovu navodnu snagu. Vučić u Srbiji je stvorio paralelnu hrvatsku naciju i jezik te raspolovio naš narod tamo. Također, donijeli su zakon po kojem su prisvojili dubrovačku književnost. Na sve to razbijena vojska našeg Ministarstva vanjskih poslova nije mogla učiniti baš ništa, a Vučićev namjesnik u RH i dalje Plenkoviću drži većinu u Saboru. U EU Vijeću prošla je rezolucija koja izgleda kao da su je Bošnjaci pisali. Plenković ju je prihvatio, a njegovi sateliti to objašnjavaju činjenicom kako se HDZ eto kao bori za „moderni suverenizam“ i kako „ne želi izolirati Hrvatsku od ostatka EU“. Znači, rasprodajemo nacionalne interese jer se oni ne žele zamjerati u Briselu – kredite čuvaju za vlastite pozicije tamo jednog dana!
Zadnjih dana svjedočili smo dodatnom potpunom debaklu hrvatske vanjske politike i Crkve u Hrvata. Hrvati u BiH su jedini katolički narod u Europi koji se na sve raspoložive, zasad mirne, načine ugnjetava i motivira za iseljavanje iz države. Kad ono Poglavar katoličke Crkve ne samo da ne diže glas za taj svoj jadni katolički puk već u posjet prima simbol ugnjetavanja Hrvata u BiH, notornog Željka Komšića, među ne-Bošnjacima u BiH poznatog kao „bošnjački Sejdo Bajramović“. Izbornog prevaranta izabranog u Predsjedništvo gotovo isključivo glasovima Bošnjaka. Još jedan težak udarac ovom napaćenom narodu koji je potpuno zbunjen i više nezna komu vjerovati i na koga se osloniti. Istina, HDZ i Crkva su se potrudili da vijest o posjetu „hrvatskog“ člana Predsjedništva Papi što manje bude u medijima, ali oni do kojih treba informacija je došla! Bošnjački mediji su to prenijeli na naslovnicama i dodatno galvanizirali Komšićevo biračko tijelo još odlučnije da ga izaberu i četvrti put. Vlada RH mogla bi učiniti i puno više materijalno pomažući gospodarski razvoj Hrvata, što je ključni preduvjet opstanka tog naroda. Pogledajte samo ova dva podatka. U novom proračunu Vlada RH Srpskom narodnom vijeću (SNV) daje godišnje 50 milijuna kuna, a za pomoć Hrvatima u BiH samo 30 milijuna kuna! Ili recimo, za izgradnju kuća izbjeglih Hrvata izdvaja samo 5 milijuna kuna godišnje, dok za nekakve „izbjeglice“ koji će narednih godina doći u RH izdvajat će skoro 1 mlijarda kuna godišnje. Iako smo pitali Vladu o kakvim se izbjeglicama koje će nam doći radi – odgovor još čekamo. Tri zastupnika HDZ-a iz BiH samo šute o ovome, nijemo promatrajući ponižavanje vlastitog naroda koji ih je, na žalost, birao.
Kako se hrvatska politika treba postaviti ukoliko ne dođe do promjena Izbornoga zakona BiH i ako Bošnjaci Hrvatima ponovno izaberu člana Predsjedništva BiH i izaslanike u Hrvatskom klubu federalnog Doma naroda?
Hrvatska politika mora jasno kazati kako je ovo crvena crta ispod koje se ne ide. Ukoliko aktivira sve svoje resurse, Hrvatska ima dovoljno snage i utjecaja ovo spriječiti jer ni Bošnjacima nije jednostavno izvesti ovo političko nasilje bez posljedica. Međutim, veliko je pitanje hoće li se Plenkovićev HDZ htjeti uhvatiti ovoga. Jer oni zbog kukavičluka provode „moderni suverenizam“, a to prevedeno s Plenkovićevog meta-jezika znači lažni suverenizam i briga o vlastitim interesima. Kada su doneseni Barryevi amandmani 14.10.2000. i ostale izmjene tih godina koje su narušile konstitutivnost Hrvata u BiH, tadašnja hrvatska vlast Mesić-Račan ne samo da se nije borila protiv ovih nasilnih izmjena Daytonskog sustava već ih je aktivno podržavala što je nastavio i Sanader. Istina, današnji HDZ možda ne ide toliko daleko da izravno pomaže jačanje bošnjačkih unitarističkih pozicija u BiH, ali zasigurno premalo čini na ispravljanju starih pogrešaka.
Kolika je odgovornost za postojeće stanje u BiH na hrvatskoj politici, a kolika srpskoj i bošnjačkoj?
Kao što je početkom 90-tih na najbrojnijem narodu bila odgovornost za očuvanje bivše države i sprječavanje izbijanja krvavih ratova, tako isto danas najveću odgovornost za stanje u BiH snosi bošnjačka unitaristička politika koja pokušava po krinkom nekakve kvazi-građanske države pretvoriti tronacionalnu u jednonacionalnu državu. Naravno, ovakva politika samo dodatno hrani srpske separatističke težnje za koje vrijedi „što gore, to bolje“. Oni žele pokazati kako je BiH neodrživa država te naravno priželjkuju raspad BiH i priključenje RS Srbiji. I hrvatska politika svojom izgubljenošću, neodlučnošću i pasivnošću dodatno podpiruje bošnjački šovinizam i unitarizam jer vide kako im je konačan obračun sa slabim Hrvatima „pred nosom“, pa se time ovaj gore začarani krug dodatno rasplamsava. Gdje je kraj ovome ludilu u „nenormalnoj državi“ kako je ja nazivam zaista je teško predvidjeti.
Kakvo rješenja za BiH zagovara Domovinski pokret?
Za DP je nedvojbeno: želimo cjelovitu i funkcionalnu BiH. Ali ne na bilo koji način već na način koji i Hrvatima osigurava ravnopravan položaj kao konstitutivnog naroda. Čvrsto vjerujemo kako takva država može krenuti putem razvoja i dobrobiti za sva tri naroda. Za to je potrebno vraćanje na izvorni Daytonski sporazum uz poništenje nakaradnih naknadnih izmjena, koje su i glavni uzrok činjenici da je danas u BiH situacija lošija nego prije 20tak godina kada su te izmjene napravljene. Izmjene koje su otvorile „apetit“ Bošnjacima na snažno pokretanje unitarističke politike, na što je odgovor bio pojačavanje separatističkih težnji na srpskoj strani. Alternativa vraćanja izvornom Daytonu može biti i federalizacija BiH koja će Hrvatima, kroz treći entitet, osigurati ravnopravnost s druga dva naroda. Ako Njemačka odlično funkcionira ka savezna federalna država ili Švicarka kao konfederacija, onda zaista ne stoje bošnjačke teze i ucjene kako bi federalizacija države bila „podjela BiH“.
Na žalost, kako sam rekao, Vlada RH i hrvatsko vodstvo u BiH svojom nezainteresiranošću i nesposobnošću doprinosi eskalaciji krize umjesto da pridonose pokretanju procesa u smjeru ovakvih rješenja.
Dnevnik.ba