Visoki predstavnik bi mogao intervenirati u Izborni zakon, ali tek nakon izbora
Raos ističe i kako se visoki predstavnik, Christian Schmidt, uplašio reakcija dijela političkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu, kao i dijela medija, pa je pokušao kupiti vrijeme isticanjem roka od šest tjedana za dogovor o izmjenama Izbornog zakona BiH.
“Bilo je prilično jasno da se u tih šest tjedana ništa neće dogoditi, a i da je nerealno očekivati da se tik pred samo održavanje izbora postigne kakav dogovor“, rekao je Raos i podsjetio kako bi Ured visokog predstavnika, prema zadnjim naznakama, mogao intervenirati, ali nakon izbora.
“Prvenstveno u pogledu načina određivanja izbora izaslanika iz kantonalnih skupština u federalni Dom naroda. Time se, dakako, rješava dio prijepora oko izbornoga zakona i pravičnoga predstavništva, no ne rješavaju se prijepori oko Predsjedništva, kako u pogledu problema oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva, tako i u pogledu drugih problema koji proizlaze iz sadašnjih izbornih pravila (entitetsko glasovanje samo za one kandidate koji su iz tog entiteta, nemogućnost kandidiranja za Predsjedništvo za pripadnike nacionalnih manjina)“, dodao je.
Nervoza među bošnjačkim strankama prelijeva se na bh. Hrvate kao najslabiju komponentu
Hrvatski politolog i publicist, također ističe, i kako se stranačka ponuda među Bošnjacima usložnjava i pluralizira, što je pohvalno iz perspektive, razvoja demokracije u BiH, raste i nervoza starih političkih elita koja se prelijeva na najmanju i najslabiju komponentu, tj. na bosanskohercegovačke Hrvate.
“Pored toga, ponekad oprečna i nedovoljno koordinirana vanjska politika predsjednika Republike i predsjednika Vlade u Hrvatskoj, tj. pristup i istupi prema BiH dodatno otežavaju ionako užareno političko ozračje. Naposljetku, pojedini predstavnici Islamske zajednice u BiH na neproduktivan i nekonstruktivan način doprinose animozitetima prema bosanskohercegovačkim Hrvatima“, dodaje.
Dio stranaka na lijevome centru i ljevici živi u uvjerenju da je građanska država jedini način nadilaženja ratnih podjela, napominje Raos, i da svako afirmiranje etničkog federalizma i konsocijacijske demokracije u BiH dodatno pruža nacionalizmu prostor da bude izvor unutardruštvenih sukoba.
Jednostrano nametanje unitarizma i koncepta građanske države vodi u sukobe
“Ti akteri također imaju vrlo ružičastu sliku o jugoslavenskoj federaciji i o društvenim i etničkim odnosima u njoj te inzistiraju na argumentu kako su etnički sukobi 'uvezeni'u BiH, tj. da joj nisu endogeni. Dio pak stranaka s bošnjačkim etnonacionalističkom predznakom smatra kako kao većinski narod Bošnjaci trebaju biti titularni narod BiH te stvoriti ono što oni nazivaju 'normalnom državom', tj. unitarnu državu s titularnom etnijom i nacionalnim manjinama. Oni će pak uvijek isticati da Hrvati i Srbi imaju 'zamjenske domovine', dok Bošnjaci imaju samo BiH.“, rekao je.
U ekstremističkoj varijanti tog diskursa može se čuti i kvazietnografske teze kako niti ne postoje hrvatska i srpska etnija u BiH, dodaje Raos, već su to izrazito recentni konstrukti Zagreba i Beograda.
“Nametanje i zaobilaženjem drugačijih interesa i argumenata nije moguće postići državnu reformu u BiH, a bilo kakvo jednostrano nametanje unitarizma (kao, uostalom i jednostrani separatizam), može zemlju odvesti u nove sukobe koji mogu biti i oružanog karaktera“, smatra.
Hrvatska vanjska politika prema BiH bi mogla biti konzistentnija i bolje koordinirana, ističe, no uložen je velik diplomatski napor posljednjih godina da se pitanje izborne reforme i pravičnog predstavništva stavi na dnevni red u Bruxellesu te da se zapadnoeuropskim saveznicima pojasne zahtjevi i problemi bosanskohercegovačkih Hrvata.
“Bilo bi dobro kada bi se akademska zajednice više uključila u rasprave oko konkretnih rješenja i mogućih institucionalnih aranžmana koji će biti na dobrobit svih građana u BiH te zajamčiti punu primjenu zaštite kako kolektivnih, tako individualnih prava“, napominje.
BiH nema šanse 'preko reda' postati članicom Europske unije
BiH nema šanse, prema ocjeni zagrebačkog profesora s Fakulteta političkih znanosti, biti 'preko reda', primljena u Europsku uniju.
“Francuska svakako neće podržavati daljnje, brzo primanje u članstvo. Ukrajini je navodno otvorena perspektiva članstva, no teško je vjerovati da bi BiH bila po brzom postupku primljena. Postoje razmišljanja u akademskoj zajednici u Hrvatskoj koja podržavaju argument kako bi brzo primanje svih država Zapadnoga Balkana u Europsku uniju imalo pozitivan efekt po stabilizaciju, sigurnost i kvalitetu demokracije. O toj tezi se dade raspravljati, no realnost prioriteta u Bruxellesu, Berlinu i Parizu je takva da je ta ideja izrazito daleko o ikakve realizacije“, zaključio je Višeslav Raos u razgovoru za Dnevnik.ba
Dnevnik.ba