Kako je nastala ljubav prema crtanju i zašto crtate portrete?
Mogu slobodno reći da sam prije znao crtati nego pisati. Svojih dječjih crteža se sjećam u samom početku osnovne škole. Tako da ne mogu reći baš da je ta ljubav nastala, nego se jednostavno, rodila. Možda i zahvala mom ocu od kojega sam to i naslijedio. Od njega sam naslijedio ljubav prema grafitu, ali i dobio neke olovke s kojima i danas radim. U malo ozbiljnijem crtanju volio sam gledati slike i jednostavno uveličavati.
U školovanju bi me učiteljice izvodile na ploču i crtao bih sve iz većine predmeta, pa bi se to prebacilo i na školske listove. Kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi. Mnoge nagrade i pohvale su obilježile moje školovanje, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi. U srednjoj Strojarskoj školi, smjer grafički tehničar, osvojio sam i drugu nagradu za logo škole.
Prve karikature sam, sjećam se, uveličavao poznate osobe koje je radio, sada već pokojni velikan Rudi Stipković, daleke 1998. godine. Poslije su se karikature prelile u portrete. Prvi ozbiljniji portret radio sam kao rođendanski dar, prije desetak godina. Sada je već velika većina mojih radova portret.
Koliko je vremena i truda potrebno za crtanje portreta?
Kao i za mnoge stvari, tako i za crtanje imate ljudi koji ne razumiju tuđi rad i trud. "Jes' mu lako" kažu neki. Nije lako, zavisno o broju lica i samoj kvaliteti fotografije koju imam ispred sebe. Za neke treba malo, a neke čak i desetak dana. Znate, obavezno upalim opuštajuću emisiju „Agape“, papir lagano na koljena i crtanje me odvuče u kasne večernje sate. Vrijeme brzo leti. Ne volim raditi loš ili osrednji rad, želim samo najbolje i dajem sve od sebe.
Koliko radova trenutno imate?
Pošto u zadnjih desetak godina radim samo po narudžbi, kod sebe imam svega nekoliko radova koje sam radio čisto da zadržim kondiciju tijekom lockdowna u početku korone. Iskreno, nemam ništa uz sebe. Inače, uradio sam sigurno preko 300 portreta ili svetih slika do sada.
Imate li u planu organizirati izložbu u Mostaru?
Za takve stvari treba imati materijala, pa trenutno ne razmišljam o tome jer nemam radova, ali tko zna... Naravno da bih volio i to jednog dana uraditi u svom Mostaru.
Šaljete li radove izvan granica BiH?
U zadnjih nekoliko godina, poslao sam preko granice, mogu slobodno reći isto kao i u svoj grad. Znači dosta narudžbi imam i iz inozemstva. Amerika, Njemačka, Švicarska, Hrvatska, Srbija, a ovdje mnoga poznata i manje poznata lica posjeduju moje radove.
Može li se živjeti od crtanja portreta u Mostaru, te kupuju li Mostarci portrete kao poklone?
Naravno da ne. Kažem, ovaj vid umjetnosti, kao i većina drugih ne donose dovoljne prihode, ali kao dodatna zarada, da. Trenutno radim dva rada kao poklone. Naručuju i Mostarci za razne prigode; rođendane, zaruke, vjenčanja, kumovanja, godišnjice braka ili jednostavno kao znak pažnje. Osim što traje vječno, portret predstavlja i jasnu emociju. Ako i sada razmišljate što pokloniti dragoj osobi, evo prijedloga.
Što Vam je najteže bilo za nacrtati?
Najteže? Najteže mi je kada mi osoba pošalje sliku jako loše kvalitete. To me namuči, a ne daje efekt koji ja osobno želim. Tako ne mogu neku sliku posebno izdvojiti. Kada imam kvalitetnu sliku ispred sebe, jasnu sa svim konturama lica, to predstavlja zadovoljstvo. Ipak, s druge strane imate težih slučajeva i jako lošim slikama slikanim prvim mobitelima u boji. To mi predstavlja problem, jer ne želim raditi nešto osrednje. Tako ne mogu reći da imam nešto posebno teško. Sve zavisi o slici koja je ispred mene.
Kako Vas ljudi mogu kontaktirati?
Osobe koje žele informacije ili naručiti portret ili neku drugu sliku, crtanu grafitom mogu me kontaktirati preko društvenih mreža Facebook ili Instagram:
Dnevnik.ba