StoryEditor
PROSLAVLJA 40 GODINA NOVINARSKE KARIJERE

Srećko Stipović za Dnevnik.ba: Nigdje se greške ne pamte kao u novinarstvu

Gloria LujanovićPiše Gloria Lujanović  /  24.11.2021., 10:14h

Srećko Stipović iz Viteza ovih je dana navršio 40. obljetnicu rada u novinarstvu. Velika i važna obljetnica pred kojom se moramo nakloniti. Dočekati 40 godina rada u bilo kojoj djelatnosti je uspjeh, a kada je to novinarstvo, onda je to pothvat kakav će se još dugo pamtiti. Stipović je, tako, objavio knjigu koju možete nabaviti u elektronskom obliku, a koja se sastoji od novinarskih priča i tema koje je obrađivao zadnjih godina. Riječ o brojnim naoko običnim ljudima, a ustvari, izuzetnim, neobičnim, ljudima iz čijih bismo inspirativnih životnih sudbina imali mnogo toga naučiti.

Prvu vijest objavio '81. godine u 'Viteškom Vjesniku'

Stipović u intervjuu za Dnevnik.ba ističe kako se osjeća odlično, a radi kao da je u četrdeset i petoj, a ne šezdeset i trećoj godini života.

“Prvu novinsku vijest objavio sam u studenom 1981. godine u lokalnom listu ‘Viteški Vjesnik’. Bio je, mislim, broj dva lokalnog glasila. Dobro se sjećam, vijest je bila o jednom poljoprivredniku iz moga sela Donja Večeriska. Neki dan sam pronašao tu vijest i pomalo me bilo sram kako sam tada pisao.Ali svaki početak je težak. Od toga broja 2 nikada više nisam prestajao pisati, fotografirati ili snimati. Pa evo i danas montiram jednu zanimljivu priču sa Vlašića za svoj YouTube kanal”, izjavio je Stipović za Dnevnik.ba.

Uvijek je, dodaje, radio barem dva posla i nikada se nije oslanjao na samo jedan izvor prihoda.

“Nakon završenog fakulteta dobio sam odmah posao u Službi za informiranje tadašnjeg poduzeća 'Slobodan Princip Seljo', u početku kao referent, a potom i šef službe. Tu me rat zatekao. Tada sam već pisao za sarajevske Večernje novine i ponekad za Oslobođenje. Redovito sam pisao za Viteški Vjesnik pa je znalo biti i honorara”, prisjeća se.

image

Livanjski divlji konji

SREćKO STIPOVIć - Srećko Stipović

Kako je prvi digitalac došao u Središnju Bosnu 

Nakon rata se više u “Princip” nije vraćao, nego uzeo radnu knjižicu i prijavio Flash agenciju koja se bavila izdavaštvom, fotografijom, reklamama, tiskarskim uslugama.

“Negdje po osnivanju Jutarnjeg lista u Zagrebu imao sam sreću da sam počeo za njih raditi iz BiH kao honorarni suradnik. Cijena rada bila je veća nego u bilo kojoj bh redakciji. Iz te redakcije dobio sam i prvi digitalni fotoaparat Olympus sa 1,4 milijun piksela. Mislim da je to bio prvi digitalac u Središnjoj Bosni”, rekao je.

Nakon Jutarnjeg lista, ‘preselio’ se u Večernji list, zatim Radio Slobodnu Europu, BHTV1, kao i za Anadoly Agenciju iz Turske. Fotografirao je za Pixsell, Cropix i objavljivao mjesečni časopis ”Profil” koji se bavio gospodarskim temama.

“Tiskano je 106 brojeva u koloru. Dva, tri, ponekad i četiri posla sam radio kako bih normalno živio i školovao djecu. Završili su fakultete, imaju svoje poslove i obitelji, a ja danas radim za svoj YouTube kanal”, rekao je.

image

Mustang/Kauboj

SREćKO STIPOVIć - Srećko Stipović

Stipovićev YouTube kanal jedan je od najgledanijih takve vrste, ne samo u BiH, nego i u regiji.

“Cijeli život morate učiti, usavršavati se, stjecati nova znanja. Taj digitalac kojeg sam spominjao ranije došao je u moje ruke negdje ’99. Do tada sam  fotografirao celuloidnim filmom. Digitalni svijet je olakšao novinarski posao u svakome pogledu. Nema više pisaćih strojeva, olovnih slova, i slogova. Sve je digitalizirano. Tako su došle i digitalne video kamere. Prvo tzv, standardni format SD a zatim HD. Danas se već snima u 4K rezoluciji a na pragu je i rezolucija slike od 8K”, objašnjava.

A s razvojem HD tehnologija dolazi i do bržeg prijenosa informacija.

YouTube kanal s više od 1500 video uradaka i 200 tisuća pretplatnika

“Brzo smo zaboravili izradu crno bijelih fotografija i slanje u redakcije plavih koverata po kondukterima. Tehnologija prijenosa slike danas je toliko napredovala da vi sa mobitela možete uživo prenositi svaki događaj. Da biste napravili jedan video prilog za YouTube morate prvo znati napisati vijest ili izvještaj, snimiti sliku, ton, sve to izmontirati, urediti. Ako ima kakvih problema sa tonom ili slikom ispeglati da bude gledljivo i korektno. U određenom formatu eksportovati i podići putem interneta na platformu YouTube kanala. Dakle morate imati kvalitetno znanje iz digitalne tehnologije i novinarstva da biste sami napravili jedan video prilog”, rekao je.

Tijekom sedam godina, otkako ima YouTube kanal, objavio je više od 1500 video uradaka koje je pogledalo oko 155 milijuna ljudi diljem svijeta. U BiH ima gotovo 200 tisuća pretplatnika.

Kako dočekati mirovinu u novinarstvu

Ako svoj posao radite časno i pošteno onda zaista imate moć u novinarstvu. Ako imate moć onda imate i mogućnost da pomognete ljudima koji su obespravljeni, siromašni, bolesni. Što god da pokrenete vi ćete u tome uspjeti. Ako stalno nešto licitirate, trgujete utjecajem, ližete cipele političarima, nemojte se baviti ovim poslom. Danas je teško pronaći slobodne, odnosno neovisne novinare koji rade posao iz dubokog uvjerenja i poštenja. Za ovih 40 godina rada u novinarstvu nikada me nitko nije tužio ili da sam slučajno osuđen za nekakvo djelo klevete ili bilo čega drugoga. Dakle može se mirovina zaraditi i u novinarstvu. Kaže jedna narodna poslovica:”Nitko se nije rodio tko je narodu ugodio”. Prema tome važno je da ste vi iskreni prema sebi i da znate svoj posao novinara pošteno raditi. Sve drugo je manje bitno.

Priče o neobičnim ljudima u e- knjizi “Špiljski čovjek u srcu Europe“

Knjiga “Špiljski čovjek u srcu Europe” koja je ovih dana objavljena u elektronskom obliku donosi priče običnim i neobičnim ljudima koji se svakodnevno bore za egzistenciju.

“Oni nisu mali, naprotiv, veliki su to ljudi u malim sredinama. Svatko od njih ima svoj hobi, posao, ljubav ili strast. Možete zamisliti čovjeka koji se ženio 49 puta i traži 50. ženu. Ili povratnika koji zbog bosanskog inata nije htio useliti u novu kuću koju je za njega izgradila jedna humanitarna organizacija. On tvrdi da je s te kuće pokradeno 30 posto materijala. Niko i danas živi u ruševnoj kući , novu kuću je pretvorio u radionicu”, dodaje Stipović.

U knjizi je i priča o čovjeku koji je za vrijeme rata u BiH živio u Njemačkoj i pomogao preko 300 izbjeglica i prognanika, a danas živi u špilji kod Zenice punih 12 godina.

“Bez vode, struje, vatre, telefona, automobila. Nikoga za to nije briga. U knjizi je veliki broj ljudi koji slave život na različite načine boreći se za svoju slobodu svaki dan. Jedna od velikih priča koju sam objavio je i ona iz Bugojna. Brat i sestra su bacali male štence u Vrbas. Sestra je bila malodobna i vrištala kada su ih bacali u vodu. Video je stigao na YouTube. Zbog toga ih je tražio cijeli svijet. Srećom sve se dobro završilo. Mislim da je misija nas novinara, prije svega, pomagati ljudima, posebno onima u potrebi, pa tek onda biti korektiv vlasti i istraživač njihovog odnosa prema javnom novcu ili društvu u cjelini”, izjavio je.

Kada ste u nekom poslu 10, 20, 30 ili 40 godina i taj posao radite korektno, govori Stipović, onda vam se ljudi sami počnu javljati.

Najmanje 10 kuća izgrađeno humanitarnim akcijama koje je pokrenuo kroz novinarski rad

“Neki iz želje da se proslave svojim neobičnim hobijem ili zanimanjem a neki iz potrebe da im se pomogne. Recimo Pavle sa Dukata na Vlašiću 17 godina je molio vlasti svih razina da mu naprave kuću jer je srušena u ratu. Živio je među četiri zida bez krova, vode, struje, kupatila. Nikome on nije bio zanimljiv jer je siromašan. Kada sam objavio drugi puta priču o njemu, ljudi sa svih strana svijeta javili su se i pomogli da mu kupimo kontejner, krevet, posteljinu, šporet, posuđe. Čovjek je nakon 17 godina legao u krevet. Novac je skupljen za desetak dana. Za ovih 40 godina najmanje deset kuća je izgrađeno humanitarnim akcijama koje sam pokrenuo preko novina u kojima sam radio i kanala YouTube”, dodaje.

Novinarstvo je danas, isto kao i prije digitalnog doba, s jedinom razlikom što je brže, smatra Stipović, i dodaje, da bez obzira koliko portala, novina, radio i TV stanica postojalo, pobjeđuju uvijek najbolji.

Ratni fotoreporter i izvjestitelj: Godinama su me te strašne slike pratile u snovima

Nerado se sjećam rata, tuge i boli koje nosi sa sobom. Najradije bih to zaboravio kada bih mogao, međutim, nije moguće. Godinama su me te strašne slike ljudske gluposti pratile čak i u snovima. Strašni zločini na svim stranama. Snimio sam i fotografirao stotine ubijenih, masakriranih, ranjenih.Vojnika i civila, djece bez ruku, nogu. Ranjenike koji leže u crkvenim klupama bez vode, struje, lijekova, hrane. Majke koje plaču nad odrom svoje ubijene djece. Kada sam prvi puta fotografirao ubijene vojnike povraćao sam sat vremena nakon toga. Vremenom čovjek jednostavno otupi na sve pa mu to dođe kao i svaki drugi posao. Valjda se mozak na taj način brani od stresa, tuge i boli.

“Zanatski dio novinarskog rada nije se promijenio ni nakon 50 godina. Zna se točno kako se pravi vijest, izvještaj, reportaža, komentar i drugi oblici novinarskog izražavanja. Istina, velika je poplava medija ali na tržištu opstaju samo najbolji, oni koji prave sadržaj. Bez sadržaja nema novinarstva. Recikliranje je gubljenje vremena. Kvalitetan sadržaj uvijek će naći kupca, odnosno čitatelja”, izjavio je.

Ako imate 70 ili 90 posto tuđih vijesti i informacija, ističe, nemate što tražiti na tržištu.

“Proizvodnja sadržaja zahtjeva financijska sredstava, zato poručujem mladim novinarima, da  ako žele uspjeti na medijskog sceni, proizvode vlastiti sadržaja. Neka drugi prenose vas, a ne vi njih. I u ovolikoj poplavi različitih medija, oni s najboljim sadržajem su uvijek ispred i prepoznatljivi. Samo oni mogu novac zarađivati na tržištu, drugi gube vrijeme, pod uvjetom da nisu financirani od političkih struktura”, ističe Stipović.

image

Rat u Središnjoj Bosni 1993. godine

SREćKO STIPOVIć - Srećko Stipović

Samo se na terenu može iskopati dobra priča, od kancelarijskog novinarstva nema ništa

Novinari koji vole teren znaju, dodaje, da se samo na terenu može iskopati dobra priča.

“Ako napravite dobru priču, vaša će medijska kuća, također, profitirati. Ova e-knjiga koju sam uradio svojevrsna je konvergencija, prožimanje digitalne tehnologije, teksta, fotografije i videa. Ispod većine tekstova u knjizi je i video link putem kojem može vidjeti živu sliku, čuti čovjeka, okruženje u kojem radi i živi. To nijedan printani medij ne može ponuditi”, rekao je.

Po tome je, dodaje, ova knjiga lako moguće i među prvima ovog tipa u regiji.

“Vi na YouTube sve i da hoćete ne smijete uzimati tuđi sadržaj i objavljivati kao svoj. Postoje pravila igre. Ako dobijete dvije opomene zbog toga, odnosno ako vas prijavi stvarni vlasnik autorskih prava, Vaš kanal će biti ugašen. Nije to bez razloga. Od kancelarijskog novinarstva nema ništa. Život se odvija u kavani, na ulici, autobusnom kolodvoru, selu, tvornicama, tržnicama, njivama...Kažu da je svaki čovjek ‘priča’samo je treba znati iskopati. Vjerujem u to i zato se idite na teren bit ćete zadovoljni i nagrađeni.Pod uvjetom da volite svoj posao”, rekao je.

Nikada kao danas, dodaje, mladi novinari nisu dobili priliku okušati se na medijskoj sceni.

“Mediji vape za kvalitetnim sadržajem. Uskoro će ga se plaćati suhim zlatom. Prva stvar koju trebaju naučiti je biti pošten prema sebi a onda i prema drugima. Vrlina bi trebala biti na prvome mjestu. Bez poštenja i ulaganja u znanje, nema pravog novinarstva”, rekao je.

Nigdje se greške, ističe, više ne pamte kao u novinarstvu.

“Neke novinare prate cijeli život, pa čak i kada umru.Važno je ne povrijediti čovjeka i njegovo dostojanstvo. Bolje je prešutjeti ili zaobići neku vijest ako će ona izazvati ljudima patnju, nanijeti štetu i ugroziti im dostojanstvo. Ima 'novinara' kojima nije ništa sveto pa se trude ljudima zagorčati život bez potrebe. I najgora stvar može se reći na pristojan i uljudan način. Što budete u sebi imali više poštenja duže ćete trajati. Možda i mirovinu zaradite”, zaključio je Srećko Stipović u razgovoru za Dnevnik.ba.

Dnevnik.ba

29. studeni 2021 10:22