StoryEditor
Miroslav Vasilj za Dnevnik.ba

"Schmidtova izjava o Predsjedništvu je veliki iskorak, ali ne dođe li do dogovora između bh. političara izborne prijevare treba spriječiti OHR"

Gloria LujanovićPiše Gloria Lujanović  /  07.09.2021., 09:49h
Cilj je Federaciju pretvoriti u većinski bošnjački entitet kao što je RS većinski srpski entitet, a Hrvate svesti na razinu nacionalne manjine. A sve to kroz krinku građanskog koje to nije. Ideju građanstva (citoyenneté) su znanstveno i stručno obradili i promovirali francuski filozofi kroz ideju slobode, jednakosti i bratstva. No izgleda da su pariška Sorbonne, prestižni College de France i francuska Akademija znanosti i umjetnosti kao najstarija na svijetu ništa u usporedbi s filozofskom školom okupljenom oko SDA, SDP-a i DF-a koje promoviraju neko novo „građansko“. To jeste unitarističko-nacionalističko koje se svodi na političko uništenje malobrojnijeg, rekao je Miroslav Vasilj, profesor s Filozofskog fakulteta u Mostaru, u intervjuu za Dnevnik.ba.

Izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta o Predsjedništvu, izborni zakon, pokušaji uništenja Doma naroda, ideja Druge Republike, građanska država, RTV Herceg-Bosne te medijska scena u BiH samo su neke od tema o kojima smo razgovarali s dr. sc. Miroslavom Vasiljem, docentom na Studiju novinarstva i Odnosa s javnošću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te dugogodišnjim novinarom. 

Kako gledate na izjavu novog visokog predstavnika Schmidta da Komšića nisu birali Hrvati?

Kao na glas razuma u pustinji prijevare, uzurpacije i poniženja. Gospodin Schmidt je rekao ono što svi znamo. Spoznaja i javno priznanje uzurpacije hrvatske pozicije u današnjem krnjem Predsjedništvu BiH je važna gesta s obzirom na njegovog prethodnika Valentina Inzka koji je podupirao tu prijevaru. 

Ali hoće li to ostati samo na izjavi?

Upravo je to suština. Ako ne dođe do dogovora između domaćih političkih snaga glede Izbornog zakona od gospodina Schmidta se očekuje da svojom odlukom zaustavi tu ponižavajuću prijevaru i da se to, ne samo u BiH, nego nikada i nigdje na planetarnoj razini u pluralnim državama više ne dogodi. I tu ne mislim samo na Predsjedništvo BiH nego i na domove naroda na entitetskoj i državnoj razini.

Kako onda u tom kontekstu, gledate na najnovije ponude Bakira Izetbegovića da se „riješi“ Predsjedništvo BiH, a da zauzvrat Hrvati odustanu od nadležnosti Doma naroda u Federaciji? 

Taj važni Dom želi se svesti na razinu Vijeća naroda u RS-u koje nema nikakve ovlasti. Dakle i tu posljednju branu želi se pretvoriti u mjesto poraza, poniženja i podsmjeha. Svim se političkim sredstvima treba oduprijeti takvoj politici. Rješenje je jednostavno. Potrebno je vratiti otetu poziciju hrvatskog člana u danas krnjem Predsjedništvu BiH. Nema što gospodin Izetbegović Hrvatima nuditi poziciju u Predsjedništvu kada to njima pripada. Dakle on bi hrvatsko pravo u Predsjedništvu mijenjao za hrvatsko pravo u Domu naroda. Čudan prijedlog.

A rješenje za Dom naroda?

Treba jačati ovlasti Doma naroda. Istodobno potrebno je pojačati mehanizme da se on popunjava izaslanicima koji su izborna volja biračkoga tijela, a ne onima koji se samo zbog te pozicije lažno predstavljaju Hrvatima.

Kako takva lažna predstavljanja prolaze nekažnjeno od strane međunarodne zajednice? 

Kolegice Lujanović, zamislite da ste od rođenja Hrvatica, a da se zbog pozicije izaslanika u Domu naroda i dobre plaće sutra počnete izjašnjavati kao pripadnica srpskog, bošnjačkog naroda ili pripadnica ostalih. A to se događa kao općeprihvaćena otimačina u većinskim bošnjačkim županijama. To je postalo predmetom podsmjeha i u diplomatskim krugovima smještenim u Sarajevu. U ovom trenutku mi na pamet pada misao francuskog književnika i nobelovca Anatolea Francea koji je rekao da je glupak mnogo pogubniji od zlikovca jer zlikovac neki put predahne od zla, ali glupak od gluposti nikada. Rekao bih da ovdje imamo posla i sa zlom i s glupošću. Nažalost i u većinski hrvatskim županijama te u RS-u ima takvih pojava lažnih predstavljanja i treba ih isto tako oštro osuditi i prekinuti s takvom praksom. 

Pa vjerujete li onda da će pregovori lidera HDZ-a i SDA Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića uroditi plodom i da će uz asistenciju predstavnika međunarodne zajednice doći do izmjena Izbornog zakona tako da svaki narod sam bira predstavnike u vlasti?

Prije svega bilo bi mudro i zrelo za budućnost ove zemlje i za svakog čovjeka u njoj da se taj dogovor dogodi kao istinska volja predstavnika Bošnjaka i Hrvata bez međunarodne zajednice. No da bi se to dogodilo predsjednici tri bošnjačke stranke SDA Izetbegović, SDP-a Nermin Nikšić i DF-a Željko Komšić moraju raščistiti smatraju li da su Hrvati politički narod ili ne? Tu leži glavni problem! 

Kako gledate na poteze hrvatske politike?

Ne najavljuje bez razloga predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović optimistično kako će doći do rješenja. Hrvatska strana ga stalno nudi. Ali problem je u dijelu političkog Sarajeva. Politikom dijaloga, koja nekima na prvu djeluje preblago, zapravo je i domaćoj i međunarodnoj javnosti prezentirano tko je dio rješenja, a tko dio problema. Do kraja je prokazana destruktivna politika hegemonije i uništavanja malobrojnijeg. 

Cilj je Federaciju pretvoriti u većinski bošnjački entitet kao što je RS većinski srpski entitet, a Hrvate svesti na razinu nacionalne manjine. A sve to kroz krinku građanskog koje to nije. Ideju građanstva (citoyenneté) su znanstveno i stručno obradili i promovirali francuski filozofi kroz ideju slobode, jednakosti i bratstva. No izgleda da su pariška Sorbonne, prestižni College de France i francuska Akademija znanosti i umjetnosti kao najstarija na svijetu ništa u usporedbi s filozofskom školom okupljenom oko SDA, SDP-a i DF-a  koje promoviraju neko novo „građansko“. To jeste unitarističko-nacionalističko koje se svodi na političko uništenje malobrojnijeg.  

Što bi HNS trebao uraditi ako do izmjena Izbornog zakona BiH ne dođe. U javnosti se špekulira da izbora 2022. godine neće biti?

Hoće li izbora biti zaista ne znam, ali znam da po ovakvim diskriminirajućim odredbama Izbornog zakona jednostavno nema smisla sudjelovati ni za Hrvate, ni za Rome ni za Židove ali ni za bilo kojeg birača građanina Bosne i Hercegovine. Rješenje je novi Izborni zakon sukladno odlukama Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. 

Što je rješenje za ovakvu nefunkcionalnu državu BiH i ima li ga uopće? Zašto je hrvatska službena politika prestala govoriti o entitetu, a legitimne političke zahtjeve svela na famozni „minimum minimuma“?

U politici je važan trenutak. A ovo je trenutak za izmjene Izbornog zakona. A što se tiče ustroja zemlje. Od ničega se nije odustalo. Zapravo riječ je o politici srednjeg puta izvornog federalizma koju zastupa službeni Mostar u odnosu na unitarizam koji zastupa dio službenog Sarajeva i separatizam koji zastupa dio službene Banja Luke. Taj srednji put donosi stabilnost i budućnost za ovu zemlju u Uniji europskih naroda. Tamo gdje nam je i mjesto. 

A konkretno rješenje?

BiH sastavljena od tri građanske republike. Republike Srpske sa sjedištem u Banjaluci. Republike sa sjedištem u Sarajevu. I Republike sa sjedištem u Mostaru. One bi tvorile Saveznu Republiku Bosnu i Hercegovinu u njezinim međunarodno priznatim granicama. I nakon toga napokon trebamo početi živjeti u 21. stoljeću. Dok se naše susjedstvo bavi jačanjem gospodarstva, ulaganjem u obrazovanje, digitalnom transformacijom, zaštitom okoliša mi se još bavimo pretpolitičkim temama. Treba prestati mrcvariti ovu zemlju i  njezine ljude. I pustiti nas da živimo životom dostojnog čovjeka – prosječnog Europljanina. 

Upravo ste nedavno pisali o ideji Druge Republike među Hrvatima u BiH. Što ona sadrži?

Hrvati su u Federaciju ugradili Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. S obzirom na to da se svim sredstvima FBiH pokušava pretvoriti entitet jednog naroda možda je vrijeme za osnivanje Druge Republike na građanskim osnovama. Ona bi bila podudarna s konzumnim područjem Elektroprivrede HZHB. Dakle imala bi diskontinuitet teritorija što je jamac da neće imati nikakve separatističke nakane. Uzor je francuska tradicija. Naravno ne uspoređujući se s veličinom i snagom, ali Francuzi su imali brojne republike. Gasili su ih ili preoblikovali u nove da bi došli do Pete Francuske Republike koja je sada na snazi. 

Zašto potencirate građansko kada to u velikom dijelu BiH ima negativne konotacije?

A kako drukčije nego građansko? Pa to je europska stečevina. To smo kao civilizacija podarili čovječanstvu. Naravno to se ne odnosi na quasimodo građansko koje promoviraju, kao što sam već rekao SDA, SDP i DF, a pomoću kojeg žele politički uništiti jedan narod. Građansko nije prijevara malobrojnijeg nego upravo suprotno. Svi smo mi za građansko, ali moramo prije toga riješiti nacionalna pitanja. Eto zašto je potreban Dom naroda i povratak uzurpirane pozicije u danas krnjem Predsjedništvu BiH. 

Kako ocjenjujete politiku hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića prema hrvatskom pitanju u BiH?

Istinski prijatelj cijele BiH. Pokazao je to i tijekom nedavnog posjeta Sveučilištu u Mostaru. Jasno ističe što se zaista događa u ovoj zemlji. Ljevičar. Socijaldemokrat. Antifašist. Dvadeset godina nakon prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na Pantovčaku je ponovno državnik. Zove se Zoran Milanović. 

Kao profesora na Studiju novinarstva, dugogodišnjeg novinara i medijskog stručnjaka moram vas pitati kako vidite inicijativu da građani hrvatske nacionalnosti dragovoljno uplaćuju simbolično jednu KM za RTV Herceg-Bosne?

Zaista je riječ o simbolici. No jezik simbola je za svaku naciju i narod iznimno bitan. Jednom narodu u BiH zabranjeno je osnivanje javnog RTV servisa na materinskom-identitetskom jeziku što je civilizacijska sramota za ovu zemlju. Tako da je ta jedna KM za RTV Herceg-Bosne minimum koji bi trebalo realizirati i time poslati snažnu poruku. Izgraditi RTV Herceg-Bosne kao snažno jezgro za budući javni RTV servis. Ta medijska kuća i njezini vrijedni ljudi, istinski profesionalci, kao i svi mi to zaslužujemo. RTV Herceg-Bosne treba imati jednaku stratešku važnost kao SKB Mostar, Sveučilište u Mostaru ili HNK Mostar.

Kakvim danas ocjenjujete medije u BiH i novinarstvo? 

Ovo stoljeće ne samo u BiH nego i u cijelom svijetu, odjekuje brojnim neistinama pokušavajući medije i novinarstvo pretvoriti u groblje ljudskih istina. Činjenice se upakirano nazivaju alternativnim, laži postistinom, a novinarstvo postnovinarstvom. Međutim, ako se i zalutalo još nije kasno vratiti se putu provjerenih informacija, slobode govora, različitih mišljenja i ideja. To je zadatak koji pada na ovu generaciju. A mi nemamo drugog izbora doli ga prihvatiti. 

Dnevnik.ba

27. rujan 2021 22:00