Je li Vlada RH uradila sve što je mogla kako bi pomogla u ostvarivanju hrvatske političke ravnopravnosti u BiH?
Ne. Nažalost, Hrvatska se nije ponašala kao suverena država, punopravna članica EU i NATO-a i nije koristila nijedan mehanizam kojeg kao takva posjeduje da bi izvršila pritisak na svoje „saveznike“ kako bi se riješio problem neravnopravnosti Hrvata u BiH, kojeg su nametnutim izmjenama izbornog zakona prije dva desetljeće skrivili ti isti „saveznici“. Žalosno je da se nakon godinu dana povlačenja Hrvata za nos fingiranim pregovorima nije postiglo ništa, da se izbori raspisuju po starom protuustavnom zakonu, a da Plenković kao velik uspjeh ističe to što je u „Strateški kompas“ EU ugurao rečenicu (koja stoji i u ustavu BiH) o konstitutivnim narodima... Da nije žalosno bilo bi smiješno. E pa neka se u listopadu onda Hrvati uhvate za strateški kompas.
Što koči Vladu da poduzme odlučnije korake u zaštiti ustavom zajamčenih političkih prava svojih sunarodnjaka u BiH?
Njihove buduće briselske karijere zbog kojih budno paze da se ni u čemu ne zamjere trenutno dominantnoj politici EU prema BiH.
Kako gledate na aktivnosti i politike predsjednika Milanovića kad je riječ o Hrvatima u BiH? Mislite li da bi Hrvatska trebala uvjetovati određene procese u EU i NATO-u reformom Izbornog zakona u BiH?
Da. Ističem to već trinaest godina, otkad sam objavio prvu kolumnu u hrvatskom tisku. Hrvatska mora koristiti sve mehanizme koje ima na raspolaganju, a koje su itekako koristile i druge članice EU i NATO-a i to za puno manje opravdane ciljeve.
Je li ikad bilo moguće da hrvatska politika u BiH samostalno ostvari hrvatsku jednakopravnost, bez obzira na strukturu vlasti u Zagrebu?
Teoretski da. Primjera u povijesti ima. U trenutku stvaranja države Izrael 1948. godine tamo je živjelo 600 tisuća Židova, manje nego Hrvata u BiH na početku rata. I uspjeli su se održati, opstati i pobijediti iako su u početku bili sami protiv svih. E sad, kad bi Hrvati u BiH bili tako čvrsti, homogeni i imali tako sposobno i odlučno vodstvo, možda bi i samo uspjeli. S trenutnim stanjem demoraliziranosti i zapuštenosti naroda i s liderima kakve imaju, teško.
Koliko je zapravo sam Zagreb u posljednjih 20 godina doprinio eroziji hrvatskih političkih prava u BiH?
Pridonio je u priličnoj mjeri, ali to ne opravdava i same Hrvate u BiH i vodstvo koje su sebi birali. Dovoljno se sjetiti izravno antihrvatskog djelovanja Stjepana Mesića, nezainteresiranosti ljevice i mutne igre HDZ, koja traje i dan danas. Ili pogledati malo izjave na Wikileaksu Gordana Jandrokovića dok je bio ministar vanjskih poslova ili Marije Pejčinović-Burić danas…
Shvaća li hrvatska javnost važnost očuvanja hrvatske političke pozicije u BiH u svjetlu zaštite vlastitih, strateških, nacionalnih interesa? Dojma smo kako je Zagreb prepun javnih osoba koje zdušno zagovaraju bošnjačke unitarističke politike...
Na sreću takvih je sve manje. Svijest hrvatske javnosti o stanju Hrvata u BiH je danas neusporedivo bolja nego ranije, na političkoj sceni postoji konsenzus oko pomoći Hrvatima u BiH u borbi za ravnopravnost no razilazimo se u načinima te pomoći. Više puta sam javno rekao kako ne sumnjam da bi Plenković želio pomoći Hrvatima u BiH, ali samo do granice nakon koje će iz Bruxellesa ili Berlina čuti: no, no!
Zbog čega Zapad uporno podržava bošnjačke unitarističke politike koje uništavaju svaku mogućnost da BiH postane funkcionalnom državom? Želi li se BiH ostaviti kao trajni izvor nestabilnosti u neposrednom europskom susjedstvu?
Tri su moguća razloga: stalno održavanje konfliktne situacije, što je klasični kolonijalni obrazac, drugi je projiciranja vlastitih ideoloških fantazija o prevladavanju identiteta i identitetskih konflikata, i treći je udovoljavanje zahtjevima Turske, koja je Amerikancima važan saveznik.
Prepoznaju li hrvatski politički dužnosnici, bez obzira na stranačku pripadnost, da je priča o građanskoj BiH samo krinka za izgradnju nacionalne države Bošnjaka na teritoriju koji se danas naziva entitet Federacija BiH?
Prepoznaju. Mislim da više nema neinformiranih. Oni koji i dalje prodaju tu priču nisu u neznanju već su zlonamjerni ili u službi politike koja gazi Hrvate u BiH.
Sada kad je postalo izvjesno kako su pokušaji da se reformira Izborni zakon u skladu s presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava propali, što hrvatska politika u BiH realno može učiniti kako bi očuvala ustavnu poziciju Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH? Treba li izaći na izbore, onemogućiti njihovo održavanje, djelomično bojkotirati izbore ili nešto treće?
Naša pozicija je jasna – mi ćemo bezrezervno podržati interese Hrvata u BiH onako kako ih oni sami artikuliraju. Nećemo biti ničiji tutori, ali hoćemo snažni pomagači. Nužno je da sve relevantne hrvatske stranke sjednu za stol, razmotre sve opcije, prednosti i zamke te postignu konsenzus oko toga što činiti u pogledu listopadskih izbora. Naša potpora je neupitna.
Što Vi osobno, ali i MOST kao stranka, možete uraditi i već radite kako biste doprinijeli očuvanju hrvatske konstitutivnosti u BiH?
Tema položaja Hrvata u BiH je visoko na listi naših prioriteta i to se vidi i po našim istupima u Saboru, i mojim u Odboru za Hrvate izvan Hrvatske, čiji sam potpredsjednik, ali i po svim našim javnim istupima, pri čemu ne mislim samo na zadnje dvije godine, već barem na zadnjih trinaest, koliko redovito publiciram, s jakim naglaskom na tu temu. Dajemo maksimum koliko nam omogućuje oporbena pozicija, a kad dođemo na vlast, budite uvjereni da će politika RH prema Hrvatima u BiH biti puno čvršća, konkretnija i učinkovitija.
Dnevnik.ba