Što je tajna Vaše dugotrajne i uspješne karijere?
Tajna moje dugotrajne i uspješne karijere je u činjenici da sam cijeli svoj radni vijek provela u pravosuđu, da taj posao radim s ljubavlju i strašću , te da mi posao donosi doista pravu radost i radim ga s poletom kao i na početku bavljenja ovim poslom. Ovaj posao mi daje mogućnost neograničene kreativnosti, a napose mogućnost da ste kao odvjetnik u prilici pomoći ljudima u mnogim aspektima njihovog života, te ispravljajući mnoge povrede prava zagarantiranih svim građanima, vratiti nadu u pravedniji i bolji život.
Kako ste se odlučili postati odvjetnica i sutkinja?
Često sam govorila o tome da sam još kao potpuno mlada djevojka bila svjedok da su mnoge moje prijateljice sanjale da budu stjuardese, pjevačice, glumice, a moj san je oduvijek bio da postanem ono što na kraju i jesam i što mi je donijelo životnu radost i dosanjani san.
Možete li se prisjetiti prvi put kada ste ušli u sudnicu kao odvjetnica ili sutkinja, kako ste se tada osjećali?
Sjećam se mojih početaka i zasigurno sam osjećala veliku odgovornost, a istu takvu osjećam i danas jer je ovaj posao takav da se uvijek preispitujete – jeste li dovoljno pročitali, jeste li mogli još nešto bolje i više učiniti za stranku koja vam je ukazala povjerenje. Dakle, nikada ne možete biti u potpunosti zadovoljni jer vas posao tjera da se zalažete maksimalno jer vam praktično stranka u postupku povjerava ono što je njoj u tom momentu bitno i od kojeg ishoda, stranci ovisi dalji tijek života.
Kakva je sličnost ili razlika između sudstva i odvjetništva s obzirom na to da ste 23 godine radili kao sutkinja, a potom ste otišli u odvjetništvo?
I sudstvo i odvjetništvo su izuzetno odgovorni i stresni poslovi. Bez dobrog sudstva, nema dobrog odvjetništva i obrnuto. Odvjetništvo je posao u kojem nikada ne možete kazati da ste ga završili jer vaš dan ne završava odlaskom kući. Sudbine ljudi nosite sa sobom, ne postoji mogućnost potpunog distanciranja jer u tom slučaju ne možete raditi ovaj posao kvalitetno i uspješno. Istovremeno vam pruža mogućnost da, koristeći sva zakonom dozvoljena sredstva, a to je i obveza temeljem Zakona o odvjetništvu, pomognete stranci koja vam je ukazala povjerenje.
Koliko je naporno raditi odvjetnički posao?
Imajući ovo naprijed u vidu, jasno je koliko je odvjetnički posao naporan i težak, ali istovremeno lijep, te pruža mogućnost da vas ispuni u cijelosti kao osobu. U ovom poslu kojim se bavim preko četrdeset godina, radila sam s izuzetno kvalitetnim sucima, odvjetnicima i tužiteljima i to smatram svojom osobnom srećom jer su me te suradnje obogaćivale, nadahnjivale i davale poticaja da radim što bolje i kvalitetnije. Nezaboravne su suradnje s mojim kolegama: Markom Martinovićem, Damjanom Vlašićem i mnogim drugim kolegama koji su zasigurno obogatili moj život u svakom pogledu.
Pravosuđe u BiH neprestano potresaju afere, kako gledate na velike političke pritiske na suce i tužitelje? Može li se u takvim okolnostima govoriti o neovisnosti sudstva?
Pravosuđe mora biti potpuno neovisno i učinkovito, što trenutno nije u potpunosti. Svjesni smo niza subjektivnih slabosti, ali i objektivnih. U stalnom sam kontaktu sa svojim kolegama i mogu odgovorno potvrditi da većina obavlja svoj posao na kvalitetan i zakonom propisan način, međutim, postoji i niz slabosti objektivne prirode, o kojima sam često govorila, a to su ogroman broj predmeta, mali broj sudaca, visoke sudske takse i neuvjetni prostori u kojima suci i ostali pravosudni djelatnici rade. Ako u pojedinim sudovima morate čekati da se u običnoj parnici za naknadu štete čeka zakazivanje ročišta po tri godine, ne može biti govora o učinkovitom suđenju, te ako su sudske takse izuzetno visoke, nije moguć jednak pristup Sudu svakoj stranci.
Koji je slučaj na Vas ostavio najdublji trag?
Mnogi su predmeti koje nikada neću zaboraviti, a napose suđenja i obrane ubojstava. Posebno u sjećanju će mi ostati oslobađajuća presuda pred Sudom Bosne i Hercegovine, u predmetu u kojem sam branila braću Lijanović, a s njima su bili optuženi predsjednik zemlje, sudac Ustavnog suda, pa je ovaj predmet po sastavu optuženih te po inkriminacijama izazivao ogroman interes javnosti. Oslobađajuća presuda značila je mnogo ne samo optuženima, nego i svim kolegama braniteljima.
Prije dvije godine našli ste se na Forbesovoj listi najutjecajnijih žena u BiH. Kako ste se osjećali u tom trenutku?
Svako priznanje mi predstavlja zadovoljstvo jer pokazuje da okolina prati vaš rad i isti vrjednuje pozitivno, pa je to u svakom slučaju i poticaj za dalji rad.
Mostarci i Mostarke za Vas kažu da ste najbolje obučena Mostarka, kako biste ocijenili modnu scenu Mostara. Tko je po Vama najbolje obučen?
Mostarke su poznate kao izuzetno lijepe žene i one koje prate modne trendove. Tome sigurno doprinosi i ovo podneblje puno sunca i ljepote, što daje jednu pozitivnu energiju, pa u tom slučaju i radost u bojama i razdraganost u odijevanju. Smatram da svaka žena mora voditi računa da je prije svega uredna jer je to odnos prema samoj sebi, a i svojoj okolini, pa tako uživam i u tome dijelu moga života i smatram da je najbitnije biti svoj, ne pripadati bilo kakvom trendu, nalaziti radost u onome što nosite jer je to vaš stil. Stilom smatram ne samo način oblačenja, nego i cjelokupan odnos prema životu, obitelji i prijateljima.
Koji je Vaš savjet mladima koji se odlučuju upisati studij prava?
Mladima koji odlučuju upisati studij prava savjetujem da vrijedno uče i rade jer je obrazovanje ono što vam nitko ne može oduzeti, što je jedino veliko i pravo bogatstvo, a kvalitet , bez obzira na poteškoće , uvijek da pozitivan rezultat.
Dnevnik.ba