Miro Kovač, diplomat, povjesničar i bivši ministar vanjskih poslova u Vladi Republike Hrvatske, u intervjuu za Dnevnik.ba govori o ruskoj invaziji na Ukrajinu, posljedicama koje ovaj rat donosi po ionako nestabilnu BiH, položaju Hrvata u BiH i njemačkim politikama prema našoj zemlji.
Kako će se rat u Ukrajini odraziti na već složenu političku situaciju u BiH?
Kada se Europljani, tu mislim prvenstveno na Europsku uniju, već nisu pokazali kao dovoljno odlučan i snažan čimbenik u rješavanju rusko-ukrajinskog sukoba, nisu čak ni posrednici, to su trenutno Turska i Izrael, što me žalosti, onda je minimum minimuma da se u odnosu na BiH i ostale zemlje tzv. Zapadnog Balkana, a koje su okružene Europskom unijom, pošalje jasna poruka: ne može i neće biti narušavanja suvereniteta tamošnjih država, u slučaju da dođe do takvih pokušaja spremni smo vojno intervenirati. Zato pozdravljam jačanje prisutnosti snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Ako Europljani u svome “dvorištu” nisu u stanju skrbiti o stabilnosti i sigurnosti, a trebali bi to činiti, i to kao glavni čimbenik na cijelom europskom kontinentu, gdje će onda?
Što bh. Hrvati, u ovom kontekstu, mogu očekivati? Hoće li hrvatske elite u BiH shvatiti da im više Milorad Dodik nije i ne smije biti partner u borbi za ravnopravnost, iako je, upitno koliko je i do sada istinski bio?
Hrvati, to je moje duboko uvjerenje, trebaju djelovati dvotračno: s jedne strane, kao jedan od triju državotvornih naroda u BiH jačati svoju poziciju i svekoliku otpornost na političkom, gospodarskom i demografskom planu, a s druge strane, jačati konstruktivnu komunikaciju s drugim dvama državotvornim narodima, prvenstveno s Bošnjacima u Federaciji BiH, ali i sa Srbima na razini cijele države. Ovaj drugi segment obuhvaća i jačanje komunikacije s inozemnim čimbenicima, pogotovo u Njemačkoj, Francuskoj i šire u Europskoj uniji, kao i u SAD-u. O tome sam inače govorio otvoreno prije skoro osam godina, u svojstvu međunarodnog tajnika hrvatskog HDZ-a, na klauzuru HDZ-a BiH na Kupresu. Pa samo u Njemačkoj i Austriji imate više od pola milijuna Hrvata, od kojih mnogi potječu iz BiH…
Vjerujete li da će bošnjačka elita ‘progledati’ i shvatiti da samo s Hrvatima na svojoj strani mogu braniti BiH od ruskog faktora u BiH?
S Bošnjacima treba graditi međusobno povjerenje, ma koliko god to bilo teško. Bošnjaci imaju tendenciju izgubljene pozicije u entitetu Republike Srpske kompenzirati na štetu Hrvata u entitetu Federacije BiH. Međutim, to neće proći bez obzira na njihovu brojčanu nadmoć. Hrvati se ne daju i neće se dati. Dakle, jedini put je kompromisno rješenje. Ima upotrebljivih funkcionirajućih modela. Već duže vrijeme jasno i glasno zagovaram belgijski model. Kao što znamo, Belgija je sjedište Europske unije i NATO-saveza. Nameće da se njome inspirira za pronalaženje rješenja unutarnjeg uređena BiH.
Sredinom ožujka u Washingtonu bi se trebao održati sastanak izaslanstva SAD-a i Hrvatske, kao zemlje partnerice, oko procesa izborne reforme u BiH. Možemo li očekivati nekakva konkretna rješenja?
U Washingtonu će u drugoj polovici ožujka biti održan strateški dijalog između visokih predstavnika hrvatskog i američkog ministarstva vanjskih poslova. Zasigurno će se razgovarati i o nužnosti potrebe provedbe izmjena izbornog zakona.
Smatrate li da se sada međunarodni faktor ima vremena baviti BiH dok bukti rat na granicama kontinenta ili će BiH opet ‘morati sačekati’ neka bolja vremena?
Dosad su se Bosnom i Hercegovinom prvenstveno bavili američki i europski predstavnici na najvišoj službeničkoj razini. Smatram da se trebaju angažirati i najviši politički predstavnici SAD-a i Europske unije kako bi se pronašlo rješenje za ravnopravnu zastupljenost Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH i Predsjedništvu BiH.
Koliko trenutna kriza u Europi može biti šansa za nestabilne države poput BiH, Srbije, Kosova i možemo li očekivati podizanje nove željezne zavjese?
Nema i neće biti željezne zavjese, ali postoji sindrom neuređenog “dvorišta” Europske unije. U vitalnom je interesu Europske unije da uredi to svoje dvorište, dakako tu mislim na zemlje tzv. Zapadnog Balkana, a ne da to čine, a možda i sprečavaju neki izvaneuropski čimbenici.
Kakvu rolu u ovom svemu igra Njemačka?
Ako je Europska unija čuvarica europskih ugovora, onda je Njemačka zajedno s Francuskom neformalna čuvarica procesa unutar Europske unije. S obzirom na svoju središnju poziciju Njemačka je jamac održavanja poretka Europske unije i šire. Bez nje neće biti moguće postići rješenje političke krize u BiH.
Što se može očekivati od novog visokog predstavnika u BiH. Hrvati u BiH dočekali su ga s oduševljenjem, njegova stranka, kao i HDZ pripada istoj europskoj političkoj grupaciji, imao je dobre veze sa Zagrebom, ali čini se da to nikakvu ulogu ne igra?
Christiana Schmidta poznajem već skoro dva desetljeća, ne samo kao bivšeg ministra i državnog tajnika u njemačkoj saveznoj vladi nego nadasve kao prvog čovjeka na planu vanjske i europske politike unutar nama partnerskog CSU-a, bavarske Kršćansko-socijalne unije. Uvjeren sam da Hrvatima i cijeloj BiH želi svojim djelovanjem pomoći.
Znakovito je i da se na pregovorima nedavno održanim u Neumu nije pojavio?
Okolnosti u BiH su vrlo složene. Iskusio je prilikom stupanja na dužnost Visokog predstavnika. Pretpostavljam da Christian Schmidt smatra da izabrani predstavnici triju državotvornih naroda moraju sami pronaći rješenje za političku krizu i izmjene izbornog zakona.
Koliko zapravo Njemačka utječe na procese na Zapadnom Balkanu?
Njemačka temeljem svoje gospodarske i političke moći utječe na sve zemlje Europske unije i šire, mnogim je državama prvi trgovinski partner, ne samo Hrvatskoj. Stoga ne čudi da snažno utječe i na procese na tzv. Zapadnom Balkanu. Na kraju krajeva, u Njemačku prvenstveno i iseljavaju stanovnici država tzv. Zapadnog Balkana. Od većih država Europske unije upravo Njemačka na političkom planu pokazuje najviše interesa za BiH i ostale države tzv. Zapadnog Balkana. Međutim, treba jasno reći da u tome mora biti pažljiva. Primjerice, volio bih da je posjet novoizabrane ministrice vanjskih poslova Baerbock bio još kreativnije posložen. Naime, ako se govori o izborima i izbornom zakonu i želi pomoći da se nađe rješenje, onda se moglo upriličiti na tu temu i sastanak i s legitimnim predstavnicima Hrvata, da se njih izdvojeno čuje. To bi zasigurno dodatno ojačalo autoritet njemačke ministrice. Može se to još ispraviti.
Kako na BiH gledaju iz te zemlje lijevi, desni, zeleni?
Bojim se da se na BiH gleda općenito previše eksperimentalno. Sva tri državotvorna naroda nalaze se u poziciji tutorstva, koje je bilo prisilno, a sada ispada da se prihvaća da ono bude dragovoljno. Kao da se izabrani predstavnici triju državotvornih naroda boje ili ne žele urediti svoju zemlju bez tutora. Što prije se shvati da se na ravnopravnoj osnovi može i mora postići dogovor o suživotu, na primjer temeljem belgijskog modela, to bolje za budućnost Hrvata, Bošnjaka, Srba i ostalih. Zadržavanje tutorstva je svojevrsni mazohizam. To mi je inače prije desetak godina rekao i jedan njemački parlamentarac iz jedne lijeve stranke zastupljene u Bundestagu.
Dnevnik.ba