Kako ste se odlučili baviti glazbom i koliko instrumenata svirate?
Od malena sam sebe vidio za klavirom, igračke me nisu zanimale, nego samo klavir. Sjećam se crtanog filma Tom i Jerry u kojem su svirali klavir i tada mi je to bilo super. U početku je sviranje klavira bila moja prva ljubav. Za vrijeme rata nabavio sam sebi harmoniku tako da je sve krenulo spontano. Sjećam se četvrtog razreda osnovne škole kada sam imao predmet glazbena kultura, nastavnica je svirala na klaviru i svaku tipku sam čuo. Primijetio sam da mi to ide i tada je bila moja prva spoznaja da imam neki talent. Jer nije mala stvar čuti tipke i note u glavi. Tada je krenulo učenje, vježbanje i rad. Klavir sviram već 32. godine. Od ostalih instrumenata poznajem gitaru. Poznajem ritam i tehniku instrumenata kao dirigent, moram poznavati ostale instrumente kao što je violina, opseg, najljepši registar za svirati, gudače i puhače. Poznajem svaki po malo, jer kao dirigent moram to znati.
Kako je išao Vaš put, kako ste postali dirigent?
Prvo sam bio samouk, zatim sam otišao na prijemni ispit na Akademiju u Sarajevo, položio sam prijemni. Iako nisam išao u osnovnu i srednju glazbenu školu, dosta sam naučio uz pomoć instrukcija za vrijeme rata. Kada sam trebao upisati glazbenu školu dogodio se rat, tako da sam tada bio u izbjeglištvu. Dosta sam knjiga nabavio, sam učio, vježbao i svirao. Nakon rata sam odlučio otići na glazbenu akademiju u Sarajevo i završio sam za profesora. Sjećam se na diplomskom ispitu kada su me pitali kako se osjećam, je li mi drago što si diplomirao, moj odgovor je bio da mi je žao što sam diplomirao i da bih još želio studirati. Za godinu i pol sam otišao na drugi prijemni ispit za dirigenta. Ideju i poticaj da upišem i završim za dirigenta mi je dala tadašnja direktorica glazbene škole Pavarotti Meliha Kulukčija. Pošto sam već bio zaposlen u glazbenoj školi, rekla mi je “Damire ambiciozan si, nama nedostaje dirigenata i upiši za dirigenta”. Tada mi je dala tu ideju, završio sam prijemni i položio sve ispite u roku, te postao dirigent.
Kako je izgledao Vaš prvi nastup kao dirigenta?
Prvi moj nastup a ujedno i ispitni koncert bio je 2006. godine u Kosači u Mostaru. Na koncert je stigla komisija iz Sarajeva. Dirigirao sam tri do četiri djela, trema je tada bila prisutna i dobio sam maksimalnu ocjenu, od 2006. godine sam aktivan s dirigiranjem.
Je li teško dirigirati?
Najlakše je dirigirati koncert, puno je toga što stoji iza zavjese. Prije svakog koncerta moram odraditi probe, sviračima reći što i kako da odsviraju, zatim kakvu melodiju, davati znakove kada su u pitanju jači i tiši tonovi u nekoj melodiji. Prije samih proba kući moram sam prostudirati djelo, skoro napamet ga naučiti i to je jedan veliki posao. Koncert je kao jedna kazališna predstava, izađete i odglumite dobro. Sve odradite onako kako ste možda dva mjeseca sami vježbali kući, prvo pred ogledalom da vidite kako izgledate kao dirigent, potom prostudirate partituru, tek onda probe sa sviračima. Koncert je završna stvar koja je čak i najljepši dio tog posla.
Koji koncert Vam je ostao u najljepšem sjećanju?
Aktivan sam u više stilova glazbe, zanimljiv koncert je bio za dubrovački ksilofon, a solist je bio iz Češke. Potom Ivan Galić koji je Čajkovskog odsvirao na klaviru, bilo je tu još dosta koncerata sa zborom glazbenog smjera Mostarke glazbene škole. To su sve vrhunski koncerti koji su lijepi, kvalitetni i klasični. Od Dragana Filipovića sam dirigirao rekvijem, to je bio kvalitetan i klasičan koncert. Također, bili su tu popularni koncerti na kojima su se izvodile domaće i strane pjesme, Valentinovski koncerti su mi bili najljepši, jer sam napisao i aranžirao te koncerte. Mladifest u Međugorju je također poseban zbog toga što je to prvo duhovna obnova koja je tako nešto posebno i ne bih je uspoređivao s ostalim koncertima.
Kada je najbolje za djecu da krenu u glazbenu školu i s kojim instrumentom se prvo susreću?
Pošto imam glazbeni vrtić, dosta toga radim s djecom, što prije dijete krene učiti to je bolje. Čak postoji program za bebe u kojem bebe već razvijaju ritam, motoriku, čuju neke tonove koji im se prezentiraju od zvukova instrumenata. Naučno je dokazano da dijete dok je još plod u stomaku razvija svoj sluh te tako čuje vanjske podražaje i ritam. Tako da pravila nema, što prije dijete krene učit to je bolje.
Je li teško postati profesionalni glazbenik?
Uvijek kažem da je teže biti profesionalni glazbenik nego doktor. U smislu da bi vi bili dobar glazbenik morate kao dijete početi svirati. Čak da ne znate ni pisati ni čitati morate početi svirati ili pjevati. A dok doktori idu na studij medicine, završite klasičnu srednju školu, tek onda idete za doktora pet godina, sa specijalizacijom sedam godina. Kada pogledate razvoj glazbenika prije nego što je krenuo u osnovnu školu počeo se baviti glazbom, zatim završenih šest razreda osnovne škole, četiri razreda srednje glazbene škole i akademija. To vam dođe oko 20 godina rada, tako da usporedite 20-tak godina glazbe i šest godina medicine.
Koliko je vremena potrebno da se pripremite za nastup sa svojim orkestrom?
Sve ovisi od toga što se izvodi, djela imaju težinu. Zahtjevnije djelo traži duže vrijeme, zavisi je li klasično djelo gdje je gotova literatura. Kada već imate gotovu partituru ondje je odmah prostudirate. Dosta se bavim aranžiranjem, pisanjem. Za pisanje i aranžiranje nekog djela potrebno mi je mjesec i pol do dva. Za pisanje koncerta i dirigiranja, potom odrađenih proba potrebno mi je puno više vremena.
Imate li uzora u glazbi?
Nekako sam svestran da nemam vremena misliti na druge, na puno sam polja aktivan. U Hrvatskoj mi je uzor sin od Bjelinskog koji je odličan dirigent i piše sjajne aranžmane. Potom Ante Gelo piše dobre aranžmane u popularnoj glazbi. U klasičnoj glazbi imate sjajnog dirigenta Herbert von Karajan koji je vrhunski profesionalac u svom poslu. Sve zavisi od stila glazbe. Rijetko ćete naći dirigenta koji dirigira klasični koncert, a zatim dirigira koncert nekog orkestra koji sviraju Indexe ili za to sam piše aranžmane. Ja sam malo u širem pogledu i mislim da sam sam od sebe poseban. Obično se dirigenti odluče hoće li biti zabavni ili klasični dirigenti. Ja sam na oba područja.
Koliko je danas bendova u Mostaru?
U Mostaru ima oko 40 bendova, dok je u Hercegovini oko 70 bendova. Svi se družimo i jednom godišnje organiziramo zajedničke večere i druženja.
S kojom glazbenom zvijezdom biste voljeli nastupati na koncertu?
Svaka zvijezda je dobrodošla. Sve što volim i slušam su pjevači koji više nisu živi i stari bendovi. Od novih slabo, nitko nema od novih pjevača živućih da kažem ili novih bendova. Sve je to palo na niske grane. Folk je prevladao tako da trenutno nemam viziju s kim bih volio raditi.
Treba li Mostaru više koncerata i kulturnih manifestacija?
Naravno, grad ne čine zgrade i zidine, nego ljudi i događaji. Je li to sportski događaj, kulturni događaj, neka druga vrsta manifestacija to gradom čini gradom. Zato je jako bitno da se razvija kultura u gradu u širem smislu od likovne, književne do glazbene. Kakav bi nam život bio da ne možete otići na utakmicu, neku izložbu, kazališnu predstavu ili koncert? Život bi nam bio tako suh, hladan i bazičan, da samo preživimo i imamo što jesti, raditi bez imalo uživanja, ali to nije život.
Koliko je vremena potrebno da se napiše aranžman za neku pjesmu?
Trenutno sam završio kompletan koncert tribit to Indexi koji će se održati u ponedjeljak 28. ožujka u Kosači. Za njihovih 17 pjesama trebalo mi je skoro dva mjeseca da ih „provalim i skužim“, aranžiram i stvorim viziju u glavi. A nekad znam 15 pjesama napisati za 15 dana, ovisi od težine. Indexi su jako zahtjevni, kvalitetni i dobro sam se namučio. Bio mi je jedan jako velik izazov napisati 17 aranžmana, uživao sam ih pisati. Jedva čekam taj koncert u Kosači da dirigiram.
Planirate li održati koncert u gradu?
Osim koncerta koji će se održati 28. ožujka planiran je koncert u svibnju s Hrvatskom glazbom Mostar ispred Kosače. Mi to zovemo A i B strana po uzoru na Hrvatsku, to isto aranžiram. Dobio sam projekt s simfonijskim orkestrom u lipnju Disney glazba, poznati animirani filmovi. Poslije toga dolazi Mladifest koji nije klasični koncert, ali se i to sprema jako dugo vremena, zatim zima i nova sezona.
Što biste poručili djeci koja se dvoume koji instrument izabrati za sviranje?
To je malo teško za pogoditi, jer dijete koje ima od 5 do 9 godina prvo se treba odvesti stručnjaku i vidjeti za što dijete ima ruku. Nije ista postava ruke za klavir, violončelo, stav tijela za flautu da li je za puhanje, kakav je sluh. Sve se to treba provjeriti da bi mogli procijeniti za što je dijete. Pošto se bavim pedagogijom imao sam djece puno. Dijete koje svira klavir dvije godine pokušava ruku ispraviti ali jednostavno u prirodi nije ruka za klavir. Kasnije date tom djetetu violinu i savršeno mu ruka leži za to. Stručnjaci trebaju procijeniti svako dijete, osim toga treba se kod djeteta vidjeti da li ima ritam i talent. Osnova talenta je ritam, a ne sluh. Sluh se razvija, a ritam je već urođena stvar. Dijete treba odvesti kod stručnjaka da li to bilo u glazbenom vrtiću ili kod nekog drugog profesora. Ne jednom nego da dijete ide neko određeno vrijeme da bi se ušlo u djetetovu glavu, njegovu postavu ruke i onda možete osjetiti što djetetu godi, drugačije ne možete.
Može li se živjeti od sviranja i dirigiranja?
Kada bih samo živio od dirigiranja ne bih bio živ. Ali sam se raširio koliko mogu, sviram s bendom, dirigiram, pedagogijom se bavim i onda se može živjeti. Malo je zahtjevno, nedostaje sna, trebate biti maksimalno aktivni ali ako to volite nije problem.
Kako biste ocijenili današnju glazbenu scenu?
Za glazbenu scenu regije ne mogu reći da sam tužan ili razočaran, ja sam uvijek realist. U studijima su se ranije glazba i tekstovi snimali uživo uz vrhunske glazbenike. Nažalost toga danas nema, tehnologija, kapitalizam i brz način života su sve pokvarili. Danas kompjuteri odradi samo snimanje i odsviraju sve. Uopće nemate benda da je izdao album u zadnjih 20. godina i da je na albumu imao od 10 pjesama tri hita. Sve su neki singlovi koji su otišli u folk scenu. Nemam ja ništa protiv folka, svatko se voli zabaviti kao i ja sam. Međutim nestala je druga stvar, izgubili smo totalnu kvalitetu. Kako je kapitalizam, brz način života, brza zarada tako je i kultura postala brza i plitka bez emocija koja je nažalost takva danas. Trudim se svojim angažmanom da održim bendove i pjevače živima od Indexa, Bijelog dugmeta, Balaševića, Zdravka Čolića koji je živuća zvijezda ima jako dobre stare pjesme koje izvodim s orkestrom. Pravim tribute, ima još publike koja obožava stare bendove, pjevače i njihove hitove. Treba novih bendova da to sve pokrenu, jer teško je pokrenuti sve kada imate medije koje promoviraju nešto drugi, drugi neki stil. Ne podcjenjujem Grandove emisije, oni promoviraju nešto drugo i autorstvo je na niskoj grani. U Bosni i Hercegovini nemate nikakvo autorstvo, vi da snimite neku pjesmu nikakav se novac neće vratiti od te pjesme. Sami morate financirati koncerte, studio, menadžera nema, jednostavno nema više sistema da se autor razvije, a sistem je nestao. Prije je bilo izdavačkih kuća, kao i glazbenih kuća koje su uzimale kvalitetne ljude i od njih pravili bendove. Nažalost, danas nema izdavačkih kuća, u Hrvatskoj imate Croatia Records, dok u Bosni i Hercegovini nema nikakvih. U Srbiji možda imate jednu izdavačku kuću, sve je to otišlo u brzi provod i brzu glazbu. Singlovi se izdaju koji su prejednostavni, plitkog teksta i aranžmana, nažalost tu smo gdje jesmo.
Dnevnik.ba