Do kada će cijene osnovnih životnih potrepština rasti?
U ovom trenutku nitko živ to ne može reći. Ovo više nije samo naš problem koji imamo dugi niz godina, sada se pojavio i međunarodni problem vezano za situaciju u Ukrajini, cijene goriva i drugih osnovnih stvari za proizvodnju hrane su poskupjeli. Pored goriva jako su poskupjele razne stvari za proizvodnju hrane. Sigurno će cijene rasti ako se nešto nepredviđeno ne dogodi, ako ostane ovako, cijene će rasti. Moguće je da gorivo dođe s cijenom do 3,00 KM, uvijek kada dođe do povećanja energenata dolazi i do povećanja cijena hrane. Nije uvijek opravdano ali se to događa. Cijene osnovnih životnih potrepština će definitivno rasti.
Što mogu potrošači učiniti kako bi se cijene smanjile?
Konkretno potrošači ne mogu učini nešto puno, osim ako postavimo stvari da smo svi mi potrošači koji možemo utjecati na politiku. Pojedinačno sam potrošač ne može ništa učiniti. Ono što je važno kada je Bosna i Hercegovina u pitanju je da mi ne proizvodimo ni blizu dovoljno hrane. Mi konzumiramo skoro oko 80 posto hrane koju uvozimo, to je zaista nezgodan procent. Praktički skoro da i nemamo svoju proizvodnju hrane. Kada se tako stvari postave, jasno je da tu ne možemo uraditi ništa, da smo osjetljivi na strana tržišta, na ponašanje trgovaca, na cijene na svjetskim burzama. Ne pitamo se mnogo zato što smo propustili uraditi ono što svaka zemlja treba, a to je proizvodnja domaće hrane. Mi smo to zaboravili i sigurno ćemo to platiti, platit ćemo mi kao potrošači.
Kada bi cijene mogle početi padati?
Teško je to znati, niti itko živ zna u ovom trenutku. Prvo ne znamo koliko će dugo trajati ova kriza. Samim time ne znamo ni koliko dugo će tržište divljati. Jer nije samo hrana i energenti u pitanju, u pitanju su građevinski materijali, razni metali i resursi tu jednostavno cijene divljaju i utječu itekako na gospodarstvo i bilo koju proizvodnju. Zaista je teško reći kada će ovo stati, ali je važno krenuti ispravno razmišljati kada smo mi u pitanju. Moramo se okrenuti svojoj proizvodnji hrane, ali to nije samo proizvodnja hrane. Povlači za sobom dodatno upošljavanje, prihode, vraćanje života u ruralne krajeve. Bosna i Hercegovina ima dovoljno poljoprivrednog zemljišta dovoljno da nahrani 25 milijuna ljudi. Ali mi ne možemo nahraniti ni jedno Sarajevo, jer u toj smo nekoj fazi. Automatski to je put i rješenje svih naših problema. Naši zakoni to kažu, ako uzmemo Zakon o obitelji s djecom svako naše dijete ima zakonsko pravo na topli obrok, trenutno institucije i vlast to ne poštuju. Kada bismo poštovali naše zakone npr. u HNŽ, mobilizirali bismo čitavu našu poljoprivredu, stočarstvo i voćarstvo kao finalni proizvod da imamo topli obrok našim osnovcima, vrtićima i javnim kuhinjama. Siguran sam da bi se zaposlilo više ljudi i time bismo ostvarili dodatne prihode, to je jedno od sigurnih rješenja.
Mogu li građani uštedjeti na hrani?
Trenutno potrošačka košarica za četveročlanu obitelj iznosi oko 2500KM za sve mjesečne troškove i izdatke. Strane agencije kažu da je taj iznos mali, te da je taj iznos oko 2850 KM bez stanarine ili bez kredita za stan. To je vrlo nepovoljno, vrlo ružan podatak. To znači da nam je ekonomija podbacila. Politika kreira ekonomiju, možemo slobodno utvrditi da je politika podbacila.
Trebaju li građani izaći na prosvjede kako bi se cijene smanjile?
Kada bi građani iz zemalja Europske unije imali ovakvu situaciju kao što mi imamo u Bosni i Hercegovini, davno bi bili na ulicama, jer kroz mnoge primjere vidimo da izlaze zbog puno manjih stvari. Međutim, u BiH ne izlazi nitko, mi možemo tražiti odgovor u raznim stvarima. Prvo nas je otišlo pola, nijedna zemlja u Europi to nije doživjela, dakle da je izgubila pola svog stanovništva. To se nama dogodilo u zadnjih 30. godina. Ružno je reći da su otišli najpametniji jer nisu. Otišli su najdinamičniji jer sam čin odlaska je čin promjene. Možemo reći da smo ostali mi pasivniji na sve prilike i probleme koji se događaju kod nas. Međutim put je jasan, građani moraju izraziti nezadovoljstvo. Tako se mijenja ponašanje struktura vlasti, jer nema drugog načina. Međutim, to se ne događa. Hoće li se dogoditi u budućnosti? Moguće je. Ali moguće je i da se dogodi da ćemo jednostavno samo iscuriti iz ove zemlje gubeći pri tome sav intelektualni potencijal, životnu energiju, ljude. Može nam se i to dogoditi, ne bi smo bili prva zemlja u povijesti kojoj se to dogodilo.
Hoće li Vlada FBiH poduzeti nešto kako bi zaustavili rast cijena?
Do sada nije, zadnjih dana vrše kontrolu cijena. Dakle zakon je u našoj zemlji vrlo jasan kada govore o ostvarivanju ekstra profita. Profit je uredu, ali ekstra profit je dodatno bogaćenje i zakonom je zabranjeno. Zabranjeno je i pravljenje monopola na tržištu. Vlada FBiH može naći onog trgovca koji je neopravdano puno podigao cijene jer jednostavno tako što će pregledati njegove papire za koliko je nešto kupio i prodaje. To se treba vrlo jasno izračunati, međutim inspekcijski organi nisu baš toliko razvijeni u našoj zemlji niti ima puno inspektora koji su dobro opremljeni ni obučeni. Ne znam hoće li moći snimiti čitavo tržište i kazniti ih. Jer kada nešto propuštate dugi niz godina, gubite i sposobnost da u jednom trenutku kada vam taj zaista treba da to i odradite. Mi smo svi svjesni kada poskupi gorivo na svjetskim burzama kod nas automatski poskupi na crpkama ili ako gorivo pojeftini u nas se zadrži cijena s opravdanjem kupili smo po skupoj. To sve država može provjeriti. Naše institucije znaju točno koliko tko ima litara u svojim rezervoarima i po kojim cijenama je to plaćeno. Po mojim informacijama, nikada ti ljudi nisu sankcionirani ili ako se to i dogodi mi ne znamo tko su ti trgovci. Tako da s rezervom gledam na ove poteze, ovaj potez neće donijeti puno jer cijene svakako poskupljuju i bez dodatnog ekstra bogaćenja. Plaćamo pri uvozu skupo. Ono što se mora raditi je poticanje domaće proizvodnje s konkretnim ciljem, jer nije dovoljno samo pomoći poljoprivredniku da nešto proizvede. Ako nema pristup tržištu, ako mu nisu osigurali da on to proda, malo tko će se usuditi u to ući. Čak i ako im netko da novac opet je rizik, nećete ništa zaraditi. Dakle pravljenje toplih obroka djeci je dobra stvar, naravno tu mašta nema granicu i mi imamo mnoge mehanizme, upravljanje robnim rezervama se mora staviti u jednu mnogo veću razinu. Robne rezerve služe u slučaju krize ali i balans na tržištu. Ako ste kupili žito ili puno goriva po jeftinoj cijeni kada to poskupi vi možete to plasirati na svoje tržište po starim cijenama na taj način da izbjegnete poskupljenja svega drugog.
Dnevnik.ba