Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske, u intervjuu za Dnevnik.ba, govori o položaju bh. Hrvata, pregovorima oko izmjena Izbornog zakona, načelima legitimnog predstavljanja i konstitutivnosti, te objašnjava zašto Hrvatska neće stati iza rješenja koje neće podržati predstavnici Hrvatskog narodnog sabora BiH.
U Neumu je počela zadnja runda pregovara bh. političara oko izmjena Izbornog zakona pod pokroviteljstvom američke i europske administracije. Što Hrvati u BiH mogu očekivati?
Snažan angažman Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije, a koji uistinu nije viđen godinama u BiH, obvezuje sve bosanskohercegovačke političare da preuzmu odgovornost za državu i sve one koje legitimno predstavljaju. Bez ikakve dvojbe, na ovim pregovorima mora se dogovoriti reforma Izbornog zakona, a sve kako bi se time stabilizirala politička situacija u BiH. Jasno, u jednom lošem ozračju nije jednostavno postići kompromis, ali je on prijeko potreban kako bi se poboljšali odnosi između triju konstitutivnih naroda, kao i funkcionalnost državnih institucija. Pregovori u Neumu te podrška američke administracije i Europske unije da se postigne dogovor kao što je postignut dogovor oko provedbi izbora u Mostaru, zapravo je iz našeg kuta gledanja prilika koja se ne smije propustiti.
Naravno, budućnost Bosne i Hercegovine je u Europskoj uniji, i prvi korak prema tome promjena je Izbornog zakona. I to znaju naši američki i europski prijatelji i partneri koji zasigurno neće podržati one koji žele kroz ove pregovore ostvariti neke svoje kratkoročne i sitne političke probitke. I stoga dajemo punu podršku gospodinu Palmeru i gospođi Eichhorst u nastojanju da se postigne dogovor, koji bi omogućio pravo pripadnika triju konstitutivnih naroda i svih građana da mogu uistinu slobodno birati onoga tko će ih zastupati. Također smo uvjereni da će visoki predstavnik Schmidt doprinijeti potrebnom razumijevanju kako sva tri konstitutivna naroda u BiH moraju biti zadovoljna svojim ukupnim položajem i zato i njemu u tom pogledu dajemo podršku, kako bi se što prije došlo do potrebnog kompromisa. Dakle, izbornom inženjeringu koji je uglavnom provođen na štetu Hrvata u BiH mora doći kraj i to kako bi se okrenula nova bolja stranica u BiH.
U kojoj je mjeri aktualna američka administracija zadužena za Zapadni Balkan upoznata s kompleksnošću odnosa u BiH, problematikom ustavnog ustroja i daytonskih anomalija, ali i opasnog utjecaja Rusije, Kine i Turske u BiH?
Sjedinjene Američke Države su naš dugogodišnji strateški saveznik i stoga podržavamo njihovo aktivno uključivanje u proces pregovora. Njihovim snažnim zalaganjem za promjenu Izbornog zakona pokazali su također da su svjesni značaja koji bi takav iskorak donio u smislu stabilizacije i funkcionalnosti BiH. A uloga Republike Hrvatske je tu jasna – mi smo izravno zainteresirani za status Hrvata u BiH i funkcionalnost BiH te smo uz to najbolji poznavatelji stanja u BiH i u tom pravcu izravno surađujemo s SAD-om kao našim strateškim saveznikom.
Ponovo bih pritom istaknuo kako je Daytonsko-pariški mirovni sporazum upravo taj ključni dokument koji u svom slovu i duhu osigurava teritorijalnu cjelovitost, stabilnost i temelj na kojem se gradi uspješna i prosperitetna BiH. Svako podrivanje njegovih temeljnih odrednica kao što su konstitutivnost i ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba i svih ostalih građana, otvaraju nedvojbeno jednu geopolitičku nestabilnost.
S geopolitičke točke gledanja ovaj prostor pripada Europskoj uniji i okružen je država članicama EU. I zato stabilnost i funkcionalnost BiH imaju itekako imaju značajan utjecaj na stabilnost cijelog europskog Jugoistoka. Ujedno, teritorijalni integritet i stabilnost svih zemalja u našem susjedstvu, kakav je danas, mora biti sačuvan i zaštićen – i toga su svjesni i naši saveznici i partneri, odnosno SAD i države članice EU. U tom kontekstu, nama i našim saveznicima nije u interesu da BiH postane nestabilna država i interesno područje trećih zemalja. I stoga bilo kakva provedba unitarističkih i separatističkih politika u stvari stvara odmak od euroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine i idu u prilog onima koji žele neuspješnu Bosnu i Hercegovinu.
Kakvim ocjenjujete aktivnosti predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića u kontekstu afirmacije hrvatskog pitanja u BiH i stvaranja potencijalnih partnerstava i savezništava sa stranim zemljama?
Predsjednik Vlade Andrej Plenković kontinuirano šalje jasne poruke da je potrebno se pridržavati ustavnog okvira Bosne i Hercegovine, a to je da je ona država s dva entiteta i u kojoj žive tri ravnopravna konstitutivna naroda i ostali građani. Također, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova pri svakom susretu s našim međunarodnim partnerima i na svim razinama ukazuju na važnost postojanja jedne stabilne i prosperitetne BiH koja pritom ima jasnu perspektivu euroatlantskih integracija, ali i na apsolutnu nužnost prekida izbornog inženjeringa i političke diskriminacije Hrvata.
Primjerice, u ponedjeljak sam na sastanku ministara vanjskih poslova država članica EU izvijestio o zabrinjavajućoj situaciji u BiH. Rekao sam da je nužno da Europska unija mora poslati snažnu, jasnu i nedvosmislenu poruku onima koji koče promjene izbornog zakona i kojima odgovara status quo unutar BiH, ali i šire. Istaknuo sam da su promjene izbornog zakona neophodne kako bi se prekinula diskriminacija Hrvata u izbornom procesu i omogućilo legitimno predstavljanje triju konstitutivnih naroda na svim razinama vlasti.
Osim medijskih istupa, nisam upoznat s aktivnostima i zalaganjima predsjednika Milanovića kod međunarodnih dužnosnika u ostvarivanju hrvatskih strateških ciljeva u svijetu, uključujući tu i pitanje izmjene Izbornog zakona u BiH.
Tko su, zapravo, najveći prijatelji BiH? Ako je to i Hrvatska, a jest, što je nesumnjivo dokazala u različitim ne tako mirnim prilikama, zašto ju se onda kao državu, ali i njen vrh kojem pripadate i vi sami, iz političkog Sarajeva napada za ‘agresiju’, ‘miješanje u unutarnje stvari’ i slično?
Hrvatska i Bosna i Hercegovina su dvije prijateljske zemlje koje su upućene jedna na drugu. Tako je bilo i tijekom velikosrpske agresije, ali i sada. Svi oni pak koji i dalje šire netočne teze kako je Republika Hrvatska bila „agresor“ na BiH, znakovito prešućuju hrvatsku podršku svim glavnim aktima koji su doveli do neovisnosti BIH, isto šute o brizi o stotinu tisuća izbjeglica po cijeloj Hrvatskoj, šute o vojnoj deblokadi Bihaća i završnim pobjedničkim operacijama u kojima su hrvatske vojne postrojbe imale presudnu ulogu i koje su dovele do potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, odnosno do mira koji traje do danas. I Republika Hrvatska zato neće nikada pristati na tvrdnje tih i takvih političkih aktera. Naravno, oni su uvelike i pridonijeli opstruiranju izborne volje Hrvata u BiH, ali unatoč tome mi ćemo nastaviti pružati podršku stabilnosti, napretku i europskom putu Bosne i Hercegovine. Za nas je uspješna, prosperitetna i stabilna Bosna i Hercegovina strateški nacionalni interes te ćemo nastaviti podržavati njezine euroatlantske aspiracije te punu provedbu nužnih reformi na tom putu.
Uostalom, Hrvatska nije samo jedina država članica EU-a s izravnom granicom s Bosnom i Hercegovinom, već je bila i supotpisnica Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. Zbog toga imamo posebnu odgovornost, te poseban interes za dobrobit BiH. Ta podrška se ogleda i u praktičnim potezima, kao što smo pokazali kroz donaciju cjepiva, bezuvjetno pružanje pomoći u prirodnim nesrećama ili kroz aktivno ulaganje u razvojne programe. Nažalost, proces proširenja EU općenito je u zastoju i na tome valja raditi kako bi se on oživio. Jasno, dogovor oko promjene Izbornog zakona bio bi zasigurno snažna poruka međunarodnoj javnosti da BiH nije država nestabilnosti i funkcionalnosti, već država koja je odlučila uzeti budućnost u svoje ruke na dobrobit svojih građana.
Bošnjački političari već su najavili da će na Općim izborima u jesen 2022. Kandidirati ponovno Željka Komšića, a cilj im je ovladati i Klubom Hrvata u federalnom Domu naroda. Kako Hrvatska može pomoći bh. Hrvatima da se to spriječi, ali i inače, da se njihov ustavno-pravni položaj poboljša?
Dakle, nedopustivo je pak da određeni politički akteri negiraju i narušavaju temeljne koncepte dogovorene u Daytonu. Dijalog unutar cijelog političkog spektra BiH mora se temeljiti na potpunom i nedvojbenom poštivanju jednakopravnosti, konstitutivnosti i legitimnosti političkog predstavljanja, i to posebno Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda. I zato još jednom tvrdim kako moramo dobiti rješenje Izbornog zakona u kojem više neće biti mogućnosti političkog inženjeringa, odnosno da zapravo destruktivne političke snage mogu izbornom prijevarom diskriminirati i majorizirati najmanji konstitutivni narod.
Koncept poštivanja konstitutivnih naroda i poštivanja jednakih prava svih ostalih građana kompatibilni su s presudom Sejdić i Finci. I to svjedoče brojni izborni modeli koje su u prethodnim mjesecima predstavljeni od strane Hrvatskog narodnog sabora BiH. A oni koji se zalažu za ukidanje konstitutivnosti naroda u biti su protiv provedbe presude Sejdić i Finci, a samim time i europskog puta Bosne i Hercegovine. A osim toga, Hrvatska je kao supotpisnica Daytonsko-pariškog sporazuma dužna skrbiti o Hrvatima u BiH i nikada više neće prihvatiti kršenja slova i duha Daytona, a vjerujem da tako misli i veći dio međunarodne zajednice.
Redovito ste u BiH, govorite u uglednim stranim medijima o problematici odnosa. Vjerujete li da BiH može postati funkcionalna i održiva zemlja, ili će ipak pobijediti zakon "demografske većine", odnosno da će Hrvati iz nje kao politički faktor nestati i da će biti podijeljena bošnjački i srpski dio?
Zakon obične većine nije u skladu sa realitetom života i povijesnim naslijeđem BiH. Pa čak i u Republici Hrvatskoj, kao državi s apsolutnom većinom Hrvata, imate mjesta u Saboru predviđena za pripadnike nacionalnih manjina i u najvećoj mjeri se pokušava ostvariti njihova participacija u izvršnoj vlasti. Uz to, povijest BiH nas uči da svaki pokušaj dominacije jednog naroda nad drugim vodi u katastrofu velikih razmjera. Svakome kome je stalo do BiH i želi joj dobro - trebao bi biti svjestan toga i ne bi trebao ništa poduzimati što ide u pravcu ostvarivanja bilo kakve dominacije.
Hrvati su u BiH autohtoni narod, koji u toj državi stoljećima živi i čuva svoj nacionalni i kulturni identitet, i koji je pritom ugrađen kao kohezivni faktor u samo tkivo Bosne i Hercegovine. Na primjer, masovna podrška Hrvata neovisnosti BiH koje je iskazana na referendumu 1992. to upravo i pokazuje. Onaj tko želi ciljano poništiti Hrvate kao politički faktor, bez ikakve sumnje urušava samu Bosnu i Hercegovinu. Shodno tome, Hrvati u BiH ne žele ništa više od onoga što imaju druga dva konstitutivna naroda, a to je potpuna institucionalnu i političku ravnopravnost te svoja ustavom zajamčena prava. I time, istaknuo bih još jednom, Hrvati upravo čuvaju duh i slovo Daytonsko-pariškog sporazuma i njezinog Ustava, a time i cijelu BiH. I naposljetku, istaknuo bih da mi sigurno nećemo podržati niti jedno rješenje koje neće podržati legitimni hrvatski politički predstavnici okupljeni u Hrvatskom narodnom saboru BiH.
Dnevnik.ba