Kako se razvila Vaša ljubav prema stripovima?
Preko oca na sina. Otac je generacija dječaka kojima su stripovi bili ono što su danas klincima igrice i YouTube klipići. Papirnato ili digitalno, avantura je avantura.
Kakva je pozicija stripova u odnosu na ostale umjetnosti?
Pa, zlatno doba stripa je iza nas. Zanat crtanja se degradira, kompjuteri doslovno gaze pažnju i koncentraciju silno potrebitu za crtača. Kao alat, nude crtaču ogroman komfor, ali bez otpora papira. Komfor bez greške. Osim te zanatske nizbrdice, ideje današnjih mladih su zapravo sablasne, srazmjerno informacijama koje su im na dlanu. Kipari kipare na kompjuteru, slikari maljaju monitore, a crtači napikavaju prazne pixele. Računala su ubrzala proizvodnju, ali srozala kvalitetu. Tehničku, idejnu i moralnu. Eventualno, mogu dobro poslužiti za stvari koje se ne bi usudili ručno napraviti na papiru.
Kako ste se Vi osobno odlučili baviti crtanjem stripova?
Nikako. Crtanje je moj način izražavanja. Tako me dopalo. Netko pjeva, netko priča, mijesi, zidari ili pak mulja ili petlja. Djelovati se mora, a izražavamo se kako znamo.
Je li crtanje stripova zapravo mukotrpan posao koji iziskuje puno vremena?
Kao i svaki posao koji volite, ili koji bar obavljate kako se spada, itekako je mukotrpan. I zahtjeva puno "sporog" vremena. I sive mase.
Može li se u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj živjeti od crtanja stripova?
Sada ne. Časopisi, knjige i slikovnice, nekakvo utočište crteža zamijenili su virtualni, digitalni sadržaji bez sirovine, bez skladišta. Kontate? Šaljemo si virtualne torte. Koliko god one bile lijepo nacrtane, nisu slatke. Nisu ni bljutave. Jednostavno, nisu. Ali, crtači rudare i dalje. Čekamo priliku. Stripovski crtež se može iskoristiti danas za igrice, crtiće, filmske ili reklamne storyboardove itd. Može se itekako iskoristiti kao zabilješka znanja ili neke poruke, na nevjerovatnom i trajnom mediju poznatom kao "papirus".
I dakako, možete živjeti u Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj, i raditi za normalne novce, ali od stranih poslodavaca. Strana lova, strane priče. Ne kontam samo zašto u našim zemljama ne možemo raditi za normalne novce?
Radite li na izradi potpuno novog stripa?
Rudarim, nego što. Jedan autorski strip i jedna slikovnica se lopataju. Radni naslovi su im "Kapetan i kuhar" i "Papak se vraća kući".
Koje stripove Vi osobno najviše volite čitati?
Probam svašta. Nema tu pravila. A opet, na taj način / tako se i nagutaš svačega. Zna bit mučno. Srećom, uvijek izbije poneki svijetli moment od kud se najmanje nadaš. Najviše volim domaće autore i autorski strip. Dječaci redom. Maurović, Dovniković, Reisinger, Biuković, Bartolić, Macan, Svaguša, Šimić itd. Stripovi su se sad odmakli od prenapuhanih avantura i počinju nicati autorske, osobne priče. Strip sazrijeva kako spada.
Koliko je ova umjetnost popularna u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj?
Crtež i slika su popularni od davnina. Radi se o ostavljanju poruke iza sebe. Onome tko dolazi. Da ne zaboravi gdje je stao.
Kako ste došli na ideju da uradite strip o legendarnom košarkašu Draženu Petroviću?
Trenirao sam košarku. Imao sam tu sreću i osjetio tu pravu sportsku avanturu. Dražen je primjer dječaka koji je svoje avanture živio. Svoje je snove zbiljski uobličio, nije ih zaustavio samo na papiru.Njegov pristup radu ogromna je inspiracija mnogima, nebitno o kojoj sferi ljudskog djelovanja se radilo. Mukotrpno je obavljao svoj posao kako se spada. Nije se prodao. Nit predao. Eto, otud strip o njemu. Uskoro i crtić.
Dnevnik.ba